O knjizi će govoriti recenzent knjige pjesnik Miladin Berić i urednik zbirke književnik Emir Sokolović. Moderator događaja je pjesnik Milan Rakulj, a gost na gitari Borko Stajčić, koji će sa Bučinskim odsvirati nekoliko autorskih pjesama. Ulaz je slobodan.
”Sarkofag od papira” je prva zbirka poezije Ernesta Bučinskog, a on je do sada objavio i zbirku aforizama ”Žuta minuta” (2011).
”U ovoj zbirci, koja je nastala proteklih dvadesetak godina, nalazi se četrdest i osam pjesama. Moj veliki kolega i urednik zbirke Emir Sokolović neke od pjesama je i odbacio, to jeste nije ih uvrstio u ovu zbrku, a na tome sam mu jako zahvalan, jer da on to nije učio zasigurno bih se ja latio tog posla, pa bi možda u kanti za smeće završilo i mnogo više pjesama”, kazao je autor zbirke u razgovoru sa našim novinarom.
Knjiga je podijenjena po temama u tri cjeline koje se prožimaju i čine jednu jaku i kompaktnu poetsku cjelinu koja sasvim određeno, jasno i tačno prezentuje poetiku Ernesta Bučinskog.
”Knjiga je prepuna emotivnog naboja, a namjerno sam otvorio zbirku sa pjesmom koju sam nazvao ”Uvodna pjesma”, koja je zapravo posvećena svim mojim bivšim ljubavima, mada je pisana kao da se odnosi na jednu osobu. Sve bivše ljubavi su iste ili slične, samo je ona koja traje posebna i jedinstvena. Ipak, i one za koje pomislimo da su davno preboljene ponekad se usplahire i ponovno zavarniče, tako da je veliko pitanje da li ljubavi ikada i prestaju, ili mi samo u svojim ludim glavama umislimo da smo nekoga preboljeli kako više ne bi patili. Sve je to dio života, a život je i gorčina i slad, i patnja i uživanje. Za neke pjesme koje se nalaze u ”Sarkofagu od papira” sam komponovao muziku, naprimjer za ”Bezimenu”, ”Goreći na lomači”, ”Grad” i još neke, tako da ću na promociji otpjevati neke od tih pjesama. Većinu ćemo ipak izrecitovati, a ako neko iz publike bude htio da učestvuje u programu, biće i to dozvoljeno. Ne volim šablonske književne večeri, volim kad se u sve unese i malo neizvjesnosti. Volim i kada neko iz publike postavi malo provokativnije pitanje, nije loše da se povede debata, pogotovo kada je riječ o pjesništvu i umjetnosti uopšte. Neće problem biti ni ako se nađe neko u publici od pjesnika, a bude imao želju, daćemo priliku da izrecituje svoju pjesmu. Promocija će trajati otprilike oko sat vremena, a ako pubika bude tražila pjesme na bis možda ćemo druženje i produžiti. Sve u svemu radujem se toj promociji i očekujem da će publike biti dovoljno, a ako i ne bude to neće biti razlog da druženje ne nastavim sa svojim prijateljima i nakon književne večeri u nekoj romantičnoj kafani ili restoranu”, rekao je Bučinski.
Izdvojićemo i dio recenzije književnika Emira Sokolovića iz Zenice.
”U bilo kojoj od pjesama imamo jasnu sliku čiste emocije, ovisno o relaciji o kojoj pjesnik pjeva, koja je trajna kategorija Ukoliko je osjećaj koji nosimo unutar sebe nezatrovan, on je konstanta , neovisno o dešavanjima u životu, tako da možemo biti i bivša ljubav koja se, slijedeći iskonske osjećaje, nađe i u zatomljenoj prošlosti. I to nije gubitak, jer bitno je biti. Vrijeme je, u toj relaciji, iluzija, koja ne treba nikomu. Drugi ciklus u ovoj zbirci poezije pod nazivom „Tvrdi ljudi“ možda i najbolje oslikava suštastvenu poetsku nit kojom hodi Ernest Bučinski. Nije ni čudo da je osvjedočeno pisana u prvom licu i autor je po pitanju ambijenta u kojem stvara i bitiše najranjiviji. Ali nepobitno i odlučan da ustraje unutar svog nepomirljivog habitusa. O toj tananoj niti unutar koje živi imamo izuzetno stihovano svjedočanstvo u pjesmi „Slika“. I pored dvojnosti u navedenim stihovima pjesmom „Strpljenje“, pjesnik otkriva živuću istinu da bijega nema; samo bitisanje unutar poluistina i konstatnih dilema. I na kraju zbirke neka ne iznenađuje naziv ciklusa „Magla“; naziv koji najbolje oslikava geografiju unutar koje bitišemo. U ovoj zbirci, i za očekivati, najobimniji ciklus, poezija koja oslikava okruženje unutar kojeg jesmo i na najplastičniji način risa anomalije koje nas proždiru”, napisao je Sokolović.
O ”Sarkofagu od papira” recenziju je napisao i poznati banjalučki pjesnik Miladin Berić.
”Nova knjiga „Sarkofag od papira“ donosi nam, bar u prva dva ciklusa, drugačijeg Ernesta, koji u prvom vođen titrajima duše, a u drugom razočarenjem srca, veze svoj stih, pokatkad slobodan, a pokatkad vezan neobaveznom rimom, koja je tu tek da upotpuni atmosferu. To je onaj Ernest kakvog ne znamo, onaj Ernest unutra, koji je, moguće, prvi put skinuo kaput i alternativno odijelo i pokazao svoju tananu pjesničku dušu, blisku, između ostalih i u muzičkom smislu, možda najviše, neponovljivom maestru Džoniju Štuliću. To je taj muzički senzibilitet, koji u svim slučajevima ima svoj ritam i svoj tok. Senzibilitet koji odgovara taktu, koji je muzika sam po sebi. Ljubav je oduvijek bila opsesija pjesnika. Kilometri i kilometri papira ispisani su rukama i srcima zaljubljenih, i jedino što ti redovi dokazuju to je da svako voli na svoj način. Kada pjeva, pjesnik ne razlikuje realno od nerealnog, ono što je bilo od onog što nije, jer je u njegovoj fikciji bilo i ono što nije bilo. To je ono traganje za savršenom koja, uzećemo u pomoć opet Bučinskog, ima zeznutu facu kada je ljuta, koja otvorenih očiju ljubi i koja nikad nije zabrinuta. Ta i takva zaslužuje svakako pjesmu, njoj se oprašta, jer je ona vječita i neiscrpna inspiracija. Ernest Bučinski napisao je nadasve jednu pitku, zanimljivu i čitljivu knjigu, koja ima svoj tok obasjan plamenom, koji počinje običnom vatrom, a završava lomačom. Između je samo onaj pjesnički plamen koji je slagao riječi po hartiji praveći sarkofag. Sarkofag od riječi i sarkofag od papira.”, napisao je Berić.
Neka te...
Neka te ne odnese jutro,
pomisliću da si bila san,
budi prvo što ću vidjet sutra,
ostani, uljepšaj mi dan.
Naka te ne ukrade vjetar,
ne, ti nisi lako lomljiv cvijet,
ne odmiči se od mene ni metar,
ostani tu i uljepšaj mi svijet.
Neka te ne zavede mladost,
u njoj sve je lelujavo i lažno,
jedino ljubav sad ima važnost,
ostani kraj mene i ljubi me snažno.
Desi se tako da zadesi se rat
Desi se tako da zadesi se rat,
ljudima naprosto nadođe,
ne bi da rade,
da kose livade,
obrađuju njive,
proizvode mašine, privređuju, zarađuju,
samo bi da ratuju,
natakinju jedni druge na bajonete,
ubijaju nejač i siluju žene,
uvlače susjeda u bijedu,
a sebe u čemer i jad.
Desi se tako da zadesi se rat,
ljudima naprosto nadođe,
dosadi im da budu ljudi,
pa zavrnu rukave
i krenu da kolju svakoga
ko nije im po volji,
ko se drugačije zove
i na drugačiji način bogu moli.
Desi se tako da zadesi se rat,
ljudima naprosto nadođe,
kad najgrđi ispliva talog
i zasmrdi po površini,
kad ološ počne da vodi glavnu riječ,
a dobrima zapuše usta,
kad se gadovi zabrinu za budućnost nacije,
pa pokradu pola države,
kad se patriotama proglase oni
