<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Došlo doba da se popis proba

<p><strong>Ono što je dobro u vezi sa popisom jeste to da će se time postići zadovoljenje bosanskohercegovačkog građanstva da se odredi ko pripada kojoj naciji i narodnosti, izjasnivši se kao Srbin, Hrvat ili Bošnjak – ili ne-do-bog Talijan ili Švabo!  Među gomilom pitanja u popisnom materijalu, naći će se i ono o imovinskom stanju, pa ćemo dobiti  priliku da se javno izblamiramo. Složićete se da nije ugodno kada čovjek treba da potvrdi da li socijalnim statusom spada u kastu ''srednje žalosti'' ili je totalna sirotinja. Dakle, potpuno je jasno da ćemo nakon objavljivanja rezultata popisa napismeno dobiti status najkokuznije države u regionu, jer građanin BiH je u materijalnom pogledu potpuno devastiran.</strong></p>

10. februar 2012, 12:00

Prošlo je preko 20 godina od posljednjeg popisa stanovništva i punih 16 godina od prestanka nesrećnog rata u BiH. Za to vrijeme, mogli smo uraditi 16 popisa; imali smo 16 hiljada razloga da to učinimo – ali to učinili nismo. Brojčano stanje nam se drastično promijenilo, kao što se promijenila i struktura stanovništva. Država se po šavovima raspala i u silne državice pretvorila, a ljudi na sve strane raspršili. Ne zna se ko se gdje denuo i na kojem kontinentu završio - ipak, to nam nije bio dovoljan razlog da se popišemo, stavimo na papir i vidimo gdje smo i na čemu smo.

I taman kada smo pomislili da od popisa nema ništa, jer je počeo da poprima simptome slične onima koje je imala priča o nesuđenom referendumu, kad eto ti odjedanput dogovoriše se lideri šest vodećih partija, a to potvrdiše i kolege iz Doma naroda i Parlamentarne skupštine BiH, da će popisa ipak biti. I to već sljedeće godine, u proljeće! E, svaka im čast, bilo je i vrijeme!

Bitno je istaći da su se lideri dogovorili da iz zakona izbrišu član 48, kojim je bilo predviđeno da se rezultati o etničkoj strukturi stanovništva posljednjeg popisa iz 1991. godine primjenjuju pri formiranju vlasti, sve do potpune primjene Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno do završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Oko ovoga člana su se predstavnici Republike Srpske i Federacije BiH godinama gložili,  ali, eto, i tim prepirkama napokon je došao kraj!

Ono što je dobro u vezi sa popisom jeste to da će se time postići zadovoljenje bosanskohercegovačkog građanstva da se odredi ko pripada kojoj naciji i narodnosti, izjasnivši se kao Srbin, Hrvat ili Bošnjak – ili ne-do-bog Talijan ili Švabo!  Među gomilom pitanja u popisnom materijalu, naći će se i ono o imovinskom stanju, pa ćemo dobiti  priliku da se javno izblamiramo. Složićete se da nije ugodno kada čovjek treba da potvrdi da li socijalnim statusom spada u kastu ''srednje žalosti'' ili je totalna sirotinja. Dakle, potpuno je jasno da ćemo nakon objavljivanja rezultata popisa napismeno dobiti status najkokuznije države u regionu, jer građanin BiH je u materijalnom pogledu potpuno devastiran.

Popisivanje, kako izvori govore, trebalo bi da počne 1. aprila, a trajaće sve do 15. istog mjeseca. Iako bi popis trebalo da počne na dan šale i smijeha, u cijeloj priči nema ništa vickasto, jer za popisivanje već u ovoj godini treba da skupimo 10.494.461 KM,  u sljedećoj 31.364.836 KM, a za 2014. i 2015. godinu nimalo neozbiljne cifre od 473.804 i 292.502 KM. U godinama recesije i ekonomskih kriza, popis koji će koštati 42.625.603 KM na želudac nam neće lako pasti, ali naš je narod žilav, pa će nekako podnijeti i ovaj harač.

Sredstva za finansiranje popisa treba da budu obezbijeđena iz budžeta BiH, entiteta, Brčko distrikta, međunarodnih donacija i drugih izvora. Znači, diži narode još jedan kredit na kredit, jer zna se da je budžet otanjio, a donacije ne padaju s neba. Ipak, važno je da oni nas popišu, jer nije u redu da jedan Englez svaku ludu kravu na popisu ima, a da naši politički lideri ne znaju sa koliko ljudskih grla i glasačkog tijela raspolažu.

Sve u svemu, nije loše što će narod ponovno dobit status popisanih, jer nije svrha popisa stanovništva  samo da se utvdi brojno stanje konstitutivnih naroda i narodnosti jedne zemlje. Dobije se tu pregršt korisnih informacija. Između ostalog, napokon ćemo saznati tačnu brojku nastradalih u posljednjem ratu! Ili bar približnu.

Poslije popisa će napokon svako dobit svoje odredište i životni status. Ljudi su već toliko zbunjeni da ne znaju više da li su došli ili su pošli, da li ostaju ili se trebaju negdje vratiti. Ne znaju da li su povratnici, izbjeglice ili domicilni. Samo da već jednom vrijeme prestanemo računati od prije i poslije rata. Ljepše će zvučati kada svoje živote budemo imenovali sa ''prije i poslije popisa''.

Ono što žulja jeste cifra od 42.625.603 KM. Gdje toliki novac da sakupimo, a bez njega slabo da ćemo se moći popisati - skupi su hartija i plajvaz. Ipak, ako se koristi za kvalitetan popis stanovništa, ni parkerov plajvaz nije skup. Nismo mi narod koji sitničari na priboru za popisivanje.