Nisam ljubitelj „Nadrealista“. Zapravo, isforsirano mi je svo to ljubovanje za sarajevskim deranima sa kraja osamdesetih i početka devedesetih. A, još mi je manje srcu draga opservacija, kako su- Sve pogodili!?. A, najnadrealnija mi je ubjedljivo bila epizoda sa „Privatnom radnom akcijom“.
-Sve su oni mogli „pogoditi“ i sve se moglo desiti, ali „Privatna radna akcija“ je budalaština , mislio sam.
Kad ono tup!
„Dodik je, zajedno sa studentima sa oba javna univeziteta u Srpskoj, učestvovao u studentskoj radnoj akciji "Tjentište 2013" i dao svoj doprinos uređenju Nacionalnog parka "Sutjeska", nezaobilazne destinacije brojnih domaćih i svjetskih turista.“
Ovu „vijest“ prenijeli su entitetski mediji uglas.
U ostatku svijeta, ovo je čist nadrealizam: Dodik, studentska radna akcija, 2013. , Tjentište kao nezaobilazna destinacija svjetskih turista!? Majko mila!
Ali to nije sve
Zamislite mladog akademca koji sam sebi nalijepi nepismeni bedž „Komadant akcije“, i onda sa istomišljenicima krene u neko „akcijsko“ čupkanje korova. E, to je metafora društva u kome živimo. To je metafora za sve mlade, supismene kvazi-akademce koji zarad fotkanja sa „šefom“ ne prezaju ni od čega, pa ni od instant-radnih akcija.
„Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da prvom studentskom radnom akcijom počinje rekonstrukcija cijelog Tjentišta, koje predstavlja turističko-vazdušnu banju koja će privući ne samo ljude iz Srpske, već i iz regiona.“
Pribrao sam se. I nije to tako loše za one koji uzimaju zdravo za gotovo „vijesti“ i egzibicioniste što štuju lokalni, iz neznja porođeni nadrealizam. Zato ćemo od manje strašnih stvari.
Ništa strašno...
Nije strašno što je studentski podmladak radio baštenske operacije sađenja, čišćenja, plijevljenja i šminkanja Tjentišta. Malo jesenjeg vrtlarstva nije zgorega. Nije toliko ni grozno što ujedinjeni „brigadiri“ okosnica lijevičarstva u bivšoj državi i bivšem vijeku počinju svoje hortikulturisanje himnom „Bože pravde“...
Ono jeste da su studenti svugdje u svijetu najnapredniji, pa ako ćemo iznađalo i najrevolucionarniji dio društva, ali kod nas to baš i ne biva. Inferiorni su komformisti , ali ajde de.
Sve je to folklor poratne omladine Republike Srpske. Klinci su odvojili vikend da volontiraju za sebe, Tjentište, šefa, SNSD, a ko zna, danas sutra- da zarade i neku državnu funkciju. Možda je malo preksano, ali stranačka nada umire zadnja.
Nimalo, zato, ne čudi taksativan i odsječan raport prvog među jednakim studentskim „brigadirima“ RS , komadanta akcije i prve lopate Predraga Govedarice: "Cilj je sređivanje Nacionalnog parka `Sutjeska`, a stotine studenata su raspoređeni u čete. Riječ je o ekološkom uređenju...“
On je dodao da je u planu da ove akcije budu tradicionalne i poznate i da žele da posvete pažnju Tjentištu koje je bogatstvo Srpske.
Nije, doduše, dodao da je Tjentište svjetsko istorijsko naslijeđe svih ljevičara i antifašista svijeta. On znate, više preferira Momu Krajišnika, koji nije neki znan antifašista, ali otom-potom. Važno je da zna rasporediti studente u čete.
Igralo se tu malo, pilo i družilo nakon plijevljenja, oko logorske vatre... Zapjevala se Ceca, ašikovao je student sa studentiknjom, kako i dolikuje- samo heteroseksualno i srpski, sve po PS-u.
Vratilo je to i Miloradu, glavnom pokrovitelju retro-druženja nostalgični pogled mladog SKOJ-evca, pa je onako toplo, omladinski rekao: ...“ Tim nekadašnjim radnim akcijama bile su izražene posebno logorske večeri posvećivane animiranju društvenog kulturnog života. Za tako nešto potrebno je više dana i tako nešto ćemo planirati dogodine"
Naravno, Dodik pod „dogodine“ podrazumijeva predizbornu „akcijašku“ kampanju.
...Ali strašno jeste
Ideja besramnog kloniranja prošlosti u režiji Milorada Dodika i stručnog mu štaba (ako postoji), tako što će „izmisliti radnu akciju“ privukla je dobar dio medijske režimske svite na Tjentište. Bilo je tu dosta klimoglavaca, blagonaklonih, sjetnih pogleda... Jedna dobra ideja, neko reče....! Ustvari na djelu je tek puko bildanje izblijedjelog lika i djela šefa Milorada.
U realnosti, onoj strašnoj i hladnoj u kojoj živimo, radi se o najobičnijoj medijskoj obmani.
U lijepo skrojenim, potpuno novim HTZ odijelima čije porijeklo i cijenu ne znamo, ali koja po svemu viđenom višestruko premašuje učinke „radne akcije“ Dodik je sa vođama studentskim malo zalopatao, prošetao, nešto pojeo, pofotkao se i odletio nazad za Banjaluku svojim helikopterom. Taj pusti kvazimarketning čovjeka koji politički propada, pa u zadnjem vapaju imitira Broza jeste groteskan i strašan. To opskurno pojavljivanje sa još otužnijim „novim studentskim vođama jeste strašno“.
Sjetićete se, Predrag Govedarica & co. su odbili da pošalju studente iz istočnog dijela RS na banjalučke proteste jer su isti navodno isti bili „ispolitizirani“. A, onda bez po muke poziva studentariju da se okupe na dočeku ratnog zločinca Momčila Krajišnika?!
To je, dakle, referentan mladić, baš po mjeri Milorada i novoskojevaca u akciji „Tjentište 2013.“. Skojevac, a desničar koji ljubi Krajišnika, a totemizira Dodika. Malko veseo, a opet preglumljeno ozbiljan. Sumnjive pismenosti. To se traži u ovoj sezoni jesen-zima!
Zapravo, ova akcija jedino i samo može ličiti na onaj pomenuti skeč Nadrealista „Privatna radna akcija“ , gdje izvjesnim bizmmismen Hapo, angažuje mlade studente u poratnoj Bosni da mu prave „simbolično mali objekat“ od nekoliko hiljada kvadrata.
Iako Dodik ne plijevi sebi, ni za sebe Tjentište, njegov decenijski minuli rad je toliko kolektivno urezan u naše nesvjesno, da ga onako u plavoj odori možemo poistovijetiti samo sa Hapom, a daljim asocijacijama, većina, kako vidim, želi vidjeti na toj uniformi crno bijele pruge. I ne, ne mislim na Partizanov dres.
Skeč je ipak manje nadrealan od Dodikovog „Tjentišta-2013“ jer se dešava 3 godine po završetku rata, a ovaj skoro dvadeset poslije istog, i u skeču, mladost pusta stvarno radi, dok se na „Tjentištu-2013.“ Hapa i radnici-studenti fotkaju sve sa bedževima.
A, za to vrijeme...
Nego, sve je to sivo. Ima crno, crnje. Slučaj ili nesrećni izvođač radova, svejedno, htio je da se samo desetak kilometara od Tjentišta desi, ko zna koji po redu, odron na Čemernu. Dok su studenti plijevili, neko je morao i lopatati. Radnici Hercegovina-puteva su uklonili odron, ali avaj, jutarnja kiša je napravila novi. A, zima je pred njima. Koliko li će trebati „brigadira udarnika“ da spasu 74 miliona maraka „sanirano“ Čemerno? Ni jedan.
Koliko li će entitet odvojiti para, naših para, za tu vrstu „radne akcije“ ? Previše. Koliko li će brigada, četa i udarnika, na kraju biti potrebno da sanira šefov decenijski rad na Republici Srpskoj? Brojaćemo poslije Hape.
A, može li još strašnije?
Naravno da može. Većina plebsa nekako naivno spekuliše kako je ovo Miloradov „trening“ za društveno koristan rad u fočanskom zatvoru. Takoreći politički labuđi pjev. A, ne drugari! Kako stvari sada stoje, još će se Dodik navozati u svom heliću, gradeći Potemkinova sela u vidu Andrićgrada, čemernog Čemerna, trebinjskog Aerodroma, lijevčanskih tunela....izmaštanih radnih akcija...
Nadrealizam, vjerujte meni i 2014. biće samo pojačan. Otvaraće se bazeni, škole, bolnice, putevi, pruge, mostovi, vodovodi...Mladi će sa cvijećem i uniformama vrijedno raditi na „obnovi i onako bogate i obnovljene“ RS.
Svako naselje, selo, opština i grad sa svojim Hapom i „komadantom akcije“ dočekivaće šefa u izbornom putešestviju.
I na kraju-za studente dvije poruke: Kad već lopatate, počnite sa pravljenjem studentskih Paviljona, to vam Dodik neće dati mukte i budite za uncu pismeniji pa napišite vašem Prvom čovjeku Predragu Govedarici na bedžu „komandant“ umjesto „komadant“!
P.S. "Nadrealisti" su uvijek u pravu!
