Vijest je kada taj otpad pređe lančanicu koja ima zadatak da to smeće zadrži kako ne bi ugrozilo rad “HE na Drini”.
Ni medije ni vlast otpad na Drini ne bi zanimao da četiri tone smeća nije završilo na kruni brane višegradske hidroelektrane. Ekološka katastrofa o kojoj su mediji pisali, traje decenijama, a incident u Višegradu je postao glavna vijest zato što je potencijalna opasnost za rad hidroelektrane, a vlast je slaba na novac kojeg bi u Višegradu bilo znatno više da nema prihoda od rada “HE na Drini”.
“Ukoliko bi se ovo smeće zadržalo duže ovdje, imali bismo problem jer su nama ulazne građevine na samom dnu objekta HE. Ukoliko bi smeće palo na dno, smanjilo bi protok vode prema turbinama” objašnjava direktor “HE na Drini” Nedeljko Perišić.
Dok na Drini plutaju tone smeća, Perišić nam s osmjehom kaže da se udaljimo kako bi na fotografijama ispao lijep, a ne “k’o na ličnoj”.
Nema bolje lične karte za državu, entitet, opštinu i sve građane od Drine – prljavi, neuredni, neodgovorni, destruktivni po prirodu.
Čišćenje otpada iz Drine počelo je 5. januara kada je iz vode izvučeno 100m2 smeća, paralelno dok je Perišić u Bajinoj Bašti bio na sastanku sa predstavnicima Elektroprivrede Srbije.
“Ekskluzivno. Nismo sami više u ovom projektu. Potpisan je Ugovor između EP Srbije i izvođača radova. Za nekoliko dana izvođač će doći ovdje da zajedno sanira problematiku koju imamo sa plutajućim otpadom.” - s radošću je uskliknuo Perišić, kao da je našao trajno rješenje, ali nije.
Smeće će Drinom i dalje dolaziti. Građani BiH možda nisu ekološki osviješteni, ali nisu najveći zagađivači Drine.
“Najviše smeća dolazi rijekom Lim, od kolega iz susjednih opština imamo saznanja da deponija u Prijepolju stvara najviše problema. Tokom velikih kiša i poplava voda odvali komade plastike sa deponije u Prijepolju koji kasnije završi na Drini, u Višegradu” kaže Dejan Furtula iz Eko centra Višegrad.
Ko je kriv za smeće na Drini?
Jasno je da BiH vodnim putem uvozi smeće, besplatno. O tome je bilo razgovora na trilateralnom sastanku sa predstavnicima vlasti Srbije i Crne Gore 2019. godine, ali nije bilo rezultata. Možda i zbog podaničkog odnosa bh vlasti koje ne smiju ili neće jasno da zatraže od vlasti susjednih zemalja da saniraju deponije, i javne i divlje kako smeće iz Srbije i Crne Gore ne bismo vadili u Višegradu.
Građani su već kreirali apliakciju za mapiranje divljih deponija uz Drine, ali vlast pa ni director HE na Drini ne želi uperiti prstom u odgovorne.
“Poentirati (potencirati) na pojedincu, jednoj instituciji ili jednom gradu, mislim da time nećemo ništa dobiti. Treba mapirati sve divlje deponije uzvodno uz rijeku Drinu i njene pritoke. To je zadatak svih ministarstava u tri države odakle otpad dolazi, a činjenica je da najviše dolazi rijekom Lim” odgovorio je Perišić na naše pitanje zašto govorimo o posljedicama, a ne o uzročnicima, odnosno onima koji su odgovorni što smeće u Drinu svakodnevno dolazi.
Limom dolazi najviše smeća, ali to nije jedini izvor onečišćenja Drine.
“I u slivu rijeke Drine, u Goraždu, imamo neke deponije. U saradnji s kolegama iz Goražda ćemo pokušati da u narednom period to saniramo da zaštitimo rijeku Drinu jer to je naš biser. Mi smo prije sedam godina pokušali rukama da vadimo otpad, ali smo pronalazili i medicinski otpad: šprice, infuzije. Možete da zamislite koju to opasnost stvara za sve nas, kada nešto takvo nađemo u našim rijekama” kaže za BUKU eko aktivista Dejan Furtula.
On ima 33 godine i problema s otpadom na Drini se sjeća još iz djetinjstva.
“Mi stanovnici Višegrada se navikavamo na ovo, nama postaje normalna pojava kada dođemo na pristanište da zatičemo ovakve prizore katastrofe.”
Otpad iz Drine – u Drinu
Direktor Perišić ne može i neće da priča o tome koliko će trajati čišćenje smeća iz Drine. Procjene radnika su – minimalno mjesec.
No, iako se smeće iz Drine vadi, ono će opet, u nekom drugom obliku završiti u Drini.
“Smeće se odvozi na gradsku deponiju 200m od Drine. Sve to gori, kiša spira, sve ide u podzemne vode i vraća se u Drinu. Imamo priče da su ribolovci nalazili plastiku u ribi. Sve je ugroženo, cijeli eko sistemi su ugroženi sa ovom pojavom” upozorava Furtula.
No, aktiviste niko ne sluša. Nadležna ministarstva su godinama na godišnjem odmoru, a eko sistem trpi.
Dok Perišić najavljuje sastanak sa ministricom Srebrenkom Golić i Stašom Košarcem, aktivisti najavljuju – obratićemo se Evropskoj uniji.
