Držeći se oružja, normalizujući tu manifestaciju sile pod nekim plaštom radosti, navikavamo sopstvenu djecu na to zlo

Ono što je uznemiravajuće u ovim i sličnim snimcima i situacijama nije glasan zvuk od kojeg se dijete trgne, nego činjenica da raste uz oružje i da se oružje vezuje za veselje, pa još gore i za religijsko i tradicionalno naslijeđe.

Maja Isović Dobrijević / 09. Januar 2021

 

Na Radio televiziji Republike Srpske povodom prazničnih dana za vrijeme Božića prikazan je prilog u kojem se puca pred djecom u šumi gdje su okupljeni došli da sijeku badnjak. Djeca se, kako se može vidjeti u prilogu, doslovno tresu zbog pucnjeva iz oružja.

Aleksandra Štrbac iz organizacije Zdravo da ste iz Banjaluke koja se bavi promocijom dječiji prava kaže da je izuzetno žalosna kad ovo vidi, i svake godine iznova na Božić ima istu tugu u srcu upravo zbog ovih stvari.

"Čini se da kao zajednice ljudi koje su generacijama bile dio nekih malih i velikih ratova nikako da shvatimo da držeći se oružja, normalizujući tu manifestaciju sile pod nekim plaštom radosti, navikavamo sopstvenu djecu na to zlo, pripremamo ih na to da se ne trzaju kad čuju pucanj, jer će ga zasigurno slušati. Ja iz svog direktnog okruženja znam da to oružje i daju djeci da se uče, sinovima pogotovo, to su narativi i obrasci ponašanja koji se u tradicionalnoj porodici vezuju za roditeljsku obavezu i za pripremu djece za život, na žalost", kaže za BUKU Aleksandra Štrbac.

Dodaje da je paradoks što ih se na taj način priprema upravo za ono od čega racionalno svaki normalan roditelj želi da zaštiti svoje dijete.  

"Ono što je uznemiravajuće u ovim i sličnim snimcima i situacijama nije glasan zvuk od kojeg se dijete trgne, nego činjenica da raste uz oružje i da se oružje vezuje za veselje, pa još gore i za religijsko i tradicionalno naslijeđe. Božić je praznik mira, tihe radosti, praznik rođenja nade, i ne može biti u većoj suprotnosti sa načinom na koji ga mnogi slave, uz oružje, neumjerenost i sve posljedice koje iz toga proizilaze", ističe naša sagovornica.

Dodaje da ovakvo ponašanje treba da osudi i crkva, ali ona to naravno ne čini, jer je i crkva podaleko od duhovnih vrijednosti koje samo pominje ali ih ne živi.

"Javni servis je propagandni populistički mehanizam dominantne političke opcije koja ga kontroliše, a ovakvi 'običaji' postaju zaista pravi običaji ako se dovoljno puta ponove i učvrste, a na svakoj porodici je da odlučuje da li će svoju djecu spremati za pušku ili za mir. Ja pripadam generacijama koje su u školi učile da čiste, rastavljaju i sastavljaju oružje, mi smo pucali u sklopu nastave, pod nekim drugim opravdanjem ali princip je bio isti: kad je počeo rat većina je znala kako da se snađe, i nikome to nije dobro donijelo", kaže Aleksandra.

Ona smatra da nećemo imati drugačiju budućnost ako djecu ne vaspitamo drugačije, u duhu mira i ljubavi prema bližnjem i prema zemlji na kojoj svi stojimo, ali je svjesna da većina ljudi živi u strahu i želi da pripremi svoju djecu za ono što ih čeka, upravo ih time osuđujući na novi krug pakla kroz koji onda svi prolazimo.

Pogledajte video prilog nakon treće minute:

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.