Duge cijevi u borbi protiv korone. Jesu li uspjeli zastrašiti virus ili samo građane?

Kad nema sistemskih rješenja, koristimo silu. Najbolje tome svjedoče posljednji prizori jednog od najdužih, ali po mnogima i najstrašnijih vikenda iza nas u Banjaluci.

Sara Velaga / 04. Maj 2020

foto: Glas Srpske

Kao da nije dovoljno zatvoriti stanovništvo u kuće i onemogućiti im kretanje nakon 12 časova, za potrebe „zastrašivanja virusa“ izvukle su se i duge cijevi. Tako su fotografije naoružanih specijalnih jedinica na ulicama Banjaluke brzinom širenja virusa obišle svijet. I pokazale da se ovdje i te kako znamo „boriti protiv neprijatelja“. Ne strateški i sistemski, dabome, već demonstracijom sile. Koga imaju u cilju zastrašiti? Virus ili stanovnike? Sudeći po svemu, stanovnici su već odavno u ovom gradu zastrašeni. Ponajprije činjenicom da vlastima, ni u ovoj vanrednoj, baš kao ni u redovnim situacijama, ne mogu vjerovati.

Ističe to za BUKU i izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorović, navodeći da je jasno da se vlast na svim nivoima u BiH uopšte nije snašla u institucionalnom odgovoru na izazov epidemije. A to je već godinama očigledno.

„Jasna je potpuna demonstracija nekompetentnosti i katastrofalne organizacije institucija u BiH na svim nivoima. Mi više od 20 godina imamo sistem koji u pravom smislu produkuje na ključna mjesta u institucije potpuno nekompetentne i nesposobne političke poslušnike. A vlast se snalazi isključivo u korupciji, pa je ovu priliku iskoristila upravo da nastavi sa pljačkom državnog novca. Da bi prikrili svoju nesposobnost da pomognu građanima, zdravstveni sistem koji je raspadnut i koji ne funkcioniše, ali i sve druge nefunkcionalnosti sistema oni prave jednu vrstu pozorišne predstave. A specijalna policija sa dugim cijevima na ulicama je dio te pozorišne predstave.“

Interesuje ga kome je ovakva vrsta „zaštite“ potrebna i može li iko objasniti vezu između virusa i dugih cijevi?

„Da li duge cijevi mogu spriječiti virus ili imaju drugu ulogu? Jer druga uloga može biti samo jedna. To je demonstracija sile od strane vlasti. I vrsta zastrašivanja građana. Jasno je da sistem ne funkcioniše. U protekla tri dana imali smo nesrećni policijski čas za koji se širom svijeta ispostavilo da nije značajan i da ne doprinosi ničemu. Ali smo nastavili sa takvim mjerama i drakonskim kaznama i do 500 maraka.“
Dodaje kako se određeni broj građana obratio Helsinškom odboru za ljudska prava, zbog kazni koje su morali platiti. 

„Imali smo jedan konkretan slučaj gdje je čovjek trebao obići stoku u selu. Da li je realno dobiti takvu kaznu? Postavlja se pitanje da li u državi gdje su plate ispod svakog prosjeka i gdje ljudi nemaju ni primanja, a i niske penzije, ima smisla izricati tolike drakonske kazne? A propisuju ih oni koji sjede u parlamentima i primaju plate od više hiljada maraka.“

Pod izgovorom brige za zdravlje, vlast „disciplinuje“ građane uvođenjem vanrednog stanja i policijskog časa. Što je u jednom demokratskom društvu krajnje neprihvatljivo. Upozorava na to novinarka Inforadara Gordana Katana, koja za BUKU ističe kako se osjeća veoma uznemireno zbog proteklog vikenda.

„Kao da ove mjere nisu same po sebi dovoljne, sad se na „red i mir“ pazi uz policiju naoružanu dugim cijevima. Kao novinarki, kao aktivistici, ali najprije kao građanki, za mene je to neprihvatljivo. Slažem se da kao pojedinke/ pojedinci moramo u vrijeme pandemije COVID-19 voditi računa o vlastitom zdravlju i ljudi oko nas. Spremna sam prihvatiti poštovanje socijalne distance, nošenje zaštitnih rukavica i maske, ali nisam i nikada neću biti spremna prihvatiti da naoružana policija sve to kontrolira.“

Dodaje kako, uz sve represivne mjere, ista ta policija nije reagovala na okupljanja vjernika u crkvama tokom pravoslavnog Uskrsa, iako je na snazi bio policijski sat. Za posljedicu toga smo i imali nagli rast broja zaraženih u devetoj nedjelji pandemije, kada je u cijelom regionu bilježen pad pozitivnih na COVID- 19.

„Ono što je zabrinjavajuće jeste činjenica da ne znamo do kada će na snazi ostati odluka o vanrednom stanju, koja je za građane samo izvor dodatne uznemirenosti, ansioznosti i nezadovoljstva, i koju je teško prihvatiti kao preventivnu mjeru. Lično, što ovo duže traje, ja se počinjem osjećati jednako uznemireno kao i tokom minulog rata.“

Sličnog stava je i aktivista i član grupe Pravda za Davida, Ozren Perduv koji za BUKU ističe da kada vidi policiju sa dugim cijevima ne može da se ne zapita da li je proglašeno ratno stanje ili vanredno stanje zbog pandemije?

„Neko bi im trebao reći da je ovo drugo u pitanju i da se virus neće uplašiti niti zaustaviti dugim cijevima. Svjedoci smo da je značajno porastao broj oboljelih. Zbog čega onda demonstracija sile? Kome? Jedini koji se sada plaše i kojima ništa nije jasno jesu građani, kojima nije svejedno da takve scene gledaju.  Sa tim predstavama i poziranjem zaista treba da se prestane. Dajmo šansu razumu. Ako ga uopšte ima.“

A pitanje je koliko će razuma ostati građanima nakon pandemije, dok svakodnevno poštuju nove restriktivne mjere i gledaju prizore naoružavanja po vlastitom gradu. A dok ih vlast uvjerava da zna šta radi, jer zna se kako se sa virusom bori, bez sistemskih rješenja, uz oružje.
 


Buka preporuka

Buka desk

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.