Ko je ubijan u «Zaštičenoj zoni» Sreberenica? Ubijani su nevini ljudi i djeca! Ko ih je ubijao? Demonske zvijeri!
Ko je ubijan u «oslobođenom» Prijedoru? Ubijani su nevini ljudi i djeca! Ko ih je ubijao? Demonske zvijeri!
Ko je ubijan na sarajevskim Kazanima? Ubijani su nevini ljudi! Ko ih je ubijao? Demonske zvijeri!
Ko je ubijan u spaljenim Ahmićima? Ubijani su nevini ljudi i djeca! Ko ih je ubijao? Demonske zvijeri!
Ko je ubijan u Dusini? Ubijani su nevini ljudi! Ko ih je ubijao? Demonske zvijeri!
Ubijeni nevini ljudi nemaju niti nacije, niti imena, niti vjere, njihov identitet je identitet žrtve, njihova patnja nadilazi vrijeme i prostor u kojima je potekla, tuga koja je njihovom smrću posijana, sjeme je propasti svijeta!
Ubice nemaju niti nacije, niti imena, niti vjere, njihov identitet je identitet zločinca, njihova djela su gnojni čirevi na licu Istine, a svaki njihov dah šamar ljudskoj vjeri u dostižnost pravde.
Ko god ne priznaje žrtvu taj je učesnik u zločinu!
Ko god ne osuđuje zločinca taj je učesnik u zločinu!
Ko god veliča zločin il zločinca taj je gori zločinac od samog počinioca a njegovo veličanje je veći zločin od samog čina ubijanja, jer poziva na beskonačano ponavljanje zla, na beskrajan niz budućih klanja, mučenja i silovanja, kreiranje mitoloških pripovjedanja o hrabrosti nasilnika, pjevanja o plemenitosti demonskih zvijeri!
Vrijednosti kojima se dičimo određuju društvo kojem pripadamo! Mitologija koju konstruišemo i pripovjedamo svjedoči o našem nutarnjem biću, o svijetu ideja koje određuju naš najintimniji svijet, o budućnosti koju maštamo, o tekstovima koje ostavljamo na čuvanje onima koji poslije nas dolaze. Onaj koji uzdiže zločin i naziva ga junaštvom, koji mržnju stavlja uz rame ljubavi, koji nasilje slavi kao izvor duha, kao kolijevku kulture i temelj civilizacije, taj svome potomstvu ostavlja pakao veći i gori od onoga u koji sam odlazi!
Godinama ponavljam da nema evidencije o ubijenim «pederima» u proteklom ratu! Nema ni evidencije o silovanim muškarcima! Nema evidencije o muškarcima koje su nasilnici tjerali da se seksualno dodiruju pod prijetnjom smrću i kasapljenjem! Nema evidencije, a desilo se i to mnogo puta!
Nema evidencije jer nema ko u optužnice da piše te «pedere», jer kod nas, u našim božanskim narodima nema takvih, niti njima sličnog «otpada»! Naši nebeski narodi su bezgrešni i odabrani, od Boga odabrani da ponesu teret žrtve na putu vječnog spominjanja! Kod takvih naroda ne može se potkrasti takva greška homoseksualnog razvrata, pa nije moglo niti biti takvih žrtava!
Nema evidencije jer nema u naših svetih naroda pokleklih sinova koji bi činili takve perverzije! Naši narodi imaju junake «po volji Boga», koji siluju žene neprijatelja jer je to «junački čin», «čin muškosti», čin po volji guslara, daleko od poganog «pederluka»! Nema tu mjesta silovateljima muškaraca!
Nema evidencije jer niti jedan od naših naroda ne može priznati svoja zlodjela već ih mora prozvati junaštvima a silovanje muškaraca nije čin za veličanje, jer kako ne može u nas Djeda Mraz biti gay, tako ne može niti «sveti zaštitnik» golorukog naroda biti perverznjak i psihopata, jer i kad nabija živu djecu na kolac to nije zato što je luđak i bolesnik već zato što se žrtvuje za višu stvar, zato što je pačenik na putu svetosti, božiji ratnik na putu za raj!
Kako bi rekli čuvari nacističkih logora u svojoj odbrani na sudu u Nimbergu: «Samo smo obavljali svoju dužnost! Samo smo slijedili naredbe!». Tako su i ti mitološki junaci činili zločine u ime svete stvari, u ime određenja, usuda, rizikovali čistoću svoje besmrtne duše za više dobro, za budućnost nadolazečih naraštaja!
Zamislite kako bi izgledalo da je Njemačka tako veličala svoje «heroje» nakon II Svjetskog rata! Zamislite kako bi izgledalo da ih sada iznenada počne veličati u pokušaju historijskog revizionizma, kojem su naši narodi tako skloni posljednjih decenija!
Očito su se ubijeni bosanski homoseksualci u proteklom ratu sami pobili ili nisu nikada niti postojali a zasigurno da niti jednom od konstitutivnih nisu pripadali!
Očito kako su se po ratnim logorima i zatvorima muškarci sami silovali, jer su oni kao «drugi» narodi, svakako pogan, pa im niti sodomija nije strana!
A silovanje žena neprijatelja, kako već rekoh, u naših naroda i nije zločin već junaštvo, jer ko što je dobro poznato, u nas je oduvijek i zauvijek Kuduz žrtva a Badema pogana kurva, a logikom balkanskog primitivizma je svaka žena pomalo Badema!
Kada sam prvi puta radio na zatvorenom psihijatrijskom sudskom odjelu, nakon tri mjeseca, se požalim šefu odjela, kako nakon posla zaspem i ujutro se probudim za posao, na šta mi on reče da je čekao da mu se javim, jer je primjetio da se udubljujem u priče «ludaka» i da sa njima postupam kao da su «normalni», a da to obično znači da će te «ludaci» uvuči u svoj svijet, a um onda reagira bjegom, kao što je moj bijeg u san!
Pitam se u kakav san da pobjegne um normalnog čovjeka iz ovoga svijeta, koji nije izmaštani svijet jednog ludaka, već konkretni svijet konstitutivnih naroda, uvučenih u psihozu svojih i tuđih nacionalizama!
