Još od davnina, ljudi su tražili od filozofije da ponudi odgovor o ljudskoj sreći, ali malo je filozofa koji su dali bolje odgovore od jednog koji je rođen na Grčkom otoku Samos, na obali današnje Turske 341 godinu prije nove ere. Njegovo ime je Epikur.
Epikur je vjerovao da svi možemo biti sretni – problem je bio taj – što jednostavno tražimo sreću na pogrešnom mjestu. Za razliku od mnogih filozofa, vjerovao je da ne bi trebali osjećati krivicu zbog toga što živimo ugodan i sretan život i obećao je da nam može pokazati kako da to i postignemo. Ljudi misle da je put do sreće jednostavan. Da se sve svodi na posjedovanje velikih količina novca, ali prije nego što posegnemo za novčanikom, Epikur bi od nas tražio da stanemo i razmislimo. Lako je zamisliti da novac može riješiti sve probleme, ali da li je to istina?
U današnjem vremenu, luksuzan život, ponekad može biti opisan kao ‘epikurski’, ali zapravo to je pogrešno tumačenje njegove filozofije. Iako je rekao da je zadovoljstvo najvažnija stvar u životu, on sam je živio daleko od luksuznog života. Imao je jednostavnu kuću, nosio osnovnu i jednostavnu odjeću, pio je radije vodu nego vino i bio sretan jedući obroke sa kruhom, malo povrća i par maslina. Jenom prilikom je zamolio prijatelja: „Pošalji mi vrč sira, da bih mogao napraviti gozbu.“
To je bio ukus čovjeka koji je objašnjavao zadovoljstvo kao vrhunac života.
Tri sastojka sreće
U srcu Epikurove filozofije leži jednostavna misao: ne znamo šta nas čini sretnima. Privlače nas materijalne stvari i ubjeđeni smo da će nas one usrećiti. Često smo u krivu. Ono što želimo nije uvijek ono što trebamo. I ništa drugo ne pokazuje tu tezu tačnijom, kao naša želja da stalno idemo u shopping.
Na sreću onih bez mnogo novca, Epikur je trvrdio je da otkrio glavne sastojke za sreću i prvi sastojak koji trebamo su prijatelji. Toliko je bio siguran u svoju tezu da je napravio jedan radikalan potez. Došao je u Atenu u 35. godini, kupio kuću i zamolio nekoliko svojih prijatelja da se usele kod njega. Kuća je bila dovoljno velika da svi imaju svoju sobu i privatnost, ali u isto vrijeme da svi budu zajedno uz obroke i razgovore u zajedničkim prostorijama. Epikur je samo prihvatio ‘zdrav razum’ a to je da su prijatelji jedan od vodećih izvora sreće. Preporučio je da nikada ne pojedemo ni užinu sami: „Prije nego što pojedete ili popijete bilo šta, razmislite s kim jedete i pijete, radije nego šta jedete i pijete. Jer hraniti se sam je život lava ili vuka.“
Druga stvar za koju je Epikur vjerovao da nam je neophodna za sreću je sloboda. Za njega i njegove prijatelja, biti slobodan značilo je biti financijski neovisan, ne odgovarati užasnim šefovima za njihovo loše poslovanje, i zbog toga su svi zajedno odlučili napustiti Atenu. Epikur je napisao: „Moramo se osloboditi zatvora svakodnevnog života i politike.“ I to je upravo ono što su i uradili. Živili su jednostavan život, ali su uživali u svojoj slobodi. Nije im smetalo to što nisu izgledali najbolje ili imali dovoljno novca kao drugi ljudi, jer su ovisili samo o sebi samima.
Treći sastojak za sreću, prema Epikuru bio je analiziran život. Pod tim je mislio, život u kojem ponekad uzmemo vremena da se osvrnemo na svoj život i svoje brige. Da analiziramo ono što nas muči. Naše tjeskobe brzo nestaju, ako im posvetimo malo vremena da promislimo o njima. Da bi to postigli, potrebno je da se ponekad sklonimo od bučnog svijeta i pronađemo vrijeme i prostor gdje možemo u tišini razmisliti o svom životu.
Kriv je marketing!
Naravno, novac nikoga nije unesrećio, ali sigurno nikoga nije ni usrećio. Ako imate sve sastojke potrebne za sreću, ali vam nedostaje novca, sreća vam nikada neće biti uskraćena. Ako imate gomilu novca, ali nemate prijatelje, slobodu i analiziran život – nikada nećete biti sretni, tvrdio je Epikur.
Ali ako su sastojci za sreću tako jednostavni, zašto više ljudi nije srećno? Epikur je krivio oglašavanje (u današnjem vremenu sigurno bi krivio marketing službe). Oglasi nas tjeraju na osjećaj da nam nedostaje ogromna količina stvari u životu, ali on je insistirao da nam trebaju samo tri stvari, da bi bili zaista sretni: prijatelji, sloboda i analiziran život.
Ako je bio upravu, zašto onda toliko jako želimo kupovati? Epikur je vjerovao da komercijalni svijet kombinuje stvari koje nam želi prodati sa stvarima koje zaista trebamo. U primjeru ispod, možemo vidjeti da je bio u pravu i da se do današnjeg dana praktikuje ista metoda marketinga.
Epikurovo nasljeđe
Iako je živio prije više od 2000 godina, Epikur bi razumio pritisak pod kojim se ljudi nalaze danas i koji ih tjera da stalno kupuju.
U prašnjavom čošku jugozapadne Turske, u drevnom gradu Oinoanda, koji je nekada imao 25 000 stanovnika, raskošan teatar, i veliku pijacu, bio je dom jednom od najbogatijih ljudi u gradu, sljedbeniku Epikurove filozofije Diogenesu iz Oinoande. Diogenes je donio jednu jako neuobičajenu odluku. Platio je da se izgradi ogroman zid, na koji je ispisao Epikurovu cijelu filozofiju sreće da bi je svi građani moglu naučiti i biti inspirisani njome. Diogenes je tvrdio: “Da bi bili sretni, nije dovoljno da ponekad pročitamo filozofske misli, potrebno je da nas nešto stalno podsjeća na njih. Jer u gradu, sa mnoštvom ljudi, reklama i proizvoda, vrlo brzo se izgubimo i zaboravimo stvari koje su nam zaista potrebne.”
Da bi stvorio opozicju reklamama, i sam je napravio reklamu koja je nudila ljudima ono što stvarno trebaju. Sagradio je svoj zid odmah pored pijace, a na njemu su kupci bili upozoreni da očekuju malo sreće od kupovine. Na jednom sačuvanom fragmentu piše: „Luksuzna jela i pića vas nikako ne štite od zla.“
Iako je zid sada ruševina, vjerovatno nakon niza zemljotresa, ideja ispisana na njemu živi i do danas.
Epikur je priznao da nije lako biti sretan, ali insistirao je na tome da prepreka nije financijska.
Preveo:Nedim Bajramović
preuzeto sa portala Izreke i poslovice
