<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Erni, frontmen grupe Katarza, za BUKU: Rokenrol je jedna od najživotnijih pojava na svijetu

INTERVJU

Bend će svoje pjesme, između ostalog i one koje se nalaze i na ovom maxi singlu, promovisati 31. jula na ”Banjalučkim danima muzike”, koji se održavaju u akva parku Aquana u organizaciji agencije Queen estrada. 

30. juli 2021, 12:25

 

Banjalučki bend Katarza osnovao je Ernest Erni Bučinski 2008. godine s ciljem da svira i promoviše svoju autorsku muziku. Bend je do sada objavio nekoliko singlova i nastupao uglavnom na festivalima i mjestima koja promovišu autorski rad. Prošle godine je na ”Banjalučkoj Gitarijadi 2020.” Katarza osvojila prvo mjesto u organizaciji Queen estrada”, nakon čega je započet rad na albumu. Bend je na gitarijadi činio trojac Erni, Alen Tarabić i Denis Selimović. Kada je bend ušao u mostarski studio muzičkog centra Pavarotti, pridružio im se i gitarista Borko Stajčić. Nakon više mjeseci rada snimili su i četiri pjesme koje čine maxi singl Energija.

Bend će svoje pjesme, između ostalog i one koje se nalaze i na ovom maxi singlu, promovisati 31. jula na ”Banjalučkim danima muzike”, koji se održavaju u akva parku Aquana u organizaciji agencije Queen estrada. 

Povodom ovog nastupa razgovarali smo s frontmenom grupe Katarza Ernestom Bučinskim.

Šta te drži da se baviš muzikom?

Erni: Prije svega ljubav prema toj umjetnosti, ali i prema pisanju pjesama. Od malih nogu sviruckam i pišem tekstove i to je nekako postalo dio mene, čega, iskreno da kažem, uprkos svemu, ne želim i neću da se odričem. Mnogo je stvari bez kojih bih mogao, ali bez muzike teško da bih se snašao u ovom svijetu. U principu, bez muzike ne da ne mogu samo muzikanti, bez muzike ne može većina ljudi, nebitno da li slušaju pravu ziku ili neke bezveznoće. Kažu da bez muzike ne mogu ni gluvi, jer i oni u glavi vazda imaju neke zvukove, a da ne spominjemo šizofrene (smijeh). Dakle, život bez mjuze nula bodova.

U subotu svirate na ”Banjalučkim danima muzike”. Šta publika može da očekuje?

Erni: Može da očekuje ono zbog čega ljudi i dolaze na koncerte, a to je dobro odsvirana i zabavna svirka s puno pozitivne energije. Mi ćemo svirati prvi od osam uveče i volio bih da ljubitelji rokenrola dođu na naš nastup u najvećem broju. Znam da će to veče većina doći zbog starijih kolega iz benda ”Riblja čorba”, ali eto moja bi želja bila da porane malo i odslušaju i naš rad. Sa mnom su na stejdžu fantastični muzičari koji vole da sviraju i trudićemo se da damo i posljednji atom snage kako bi publici prenijeli ono što što znamo i osjećamo. 

Stanje na domaćoj sceni?

Ako mislite na banjalučku scenu, tu se godinama ništa ne mijenja i imamo iste svirače koji dominiraju već godinama prebacujući se iz projekta u projekat, iz benda u bend. Pohvalno je što imamo mnogo kaver bendova i to je baš kul (smijeh). Pojavi se tu ponekad i neki novitet, neki klinci skupe snagu da oforme autorski bendić, ali sve uglavnom ostane na probama ili par kafanskih svirkica. One koje bih ja istakao od autora i bendova jesu, na prvom mjestu Tiborova Alexandria. Tibor je sjajan muzičar i priželjkujem da se vrati već jednom iz te daleke Australije i nastavi s radom. Tu je i Subverzija, bend koji čine stari i provjereni muzičari panker Mrša i metalac Borko i njihov podmladak David. Oni prže kao ludi i rade muziku koja isijava fantastičnu energiju. Ima tu još sijaset autorski bendova, ali ova dva izdvajam jer ih slušam, respektujem kao muzičare i ljude, a i drugar sam sa njima.

Planovi nakon ove svirke?

Erni: Prije svega, trudićemo se da završimo ovaj započeti album. Ima tu još mnogo posla, muke, odricanja, krvi, znoja, suza i da ne nabrajam. Imamo i nekoliko poziva na festivalske svirke. Evo, nakon ”Dana muzike” idemo u Zenicu na tvrđavu Vranduk, tamo se održava jedan fantastičan fest. U principu, ja rokenrol i muziku uopšte shvatam kao jednu od najživotnijih pojava prepunu emocija i svakojakih impulsa racionalnih, iracionalnih, instinktivnih, ljudskih i animalnih, tako da se nekada ono što smo planirali s onim što smo postigli baš i ne poklopi. Momci koji sviraju sa mnom i ja trudićemo se da se ništa ne poklopi, naprotiv, da bude još sto puta bolje od onog što smo isplanirali.