Upozoravajući trojicu nerezidenaa da im nije mjesto u parku Luke Ćelovića, sedam ili osam policajaca bez maski uputilo ih je bilo gdje drugo. To se dogodilo u nedjelju u 9:45. Potom, trojica nerezidenata otišla je u policijsku stanicu. Nakon pet sati čekanja dobili su papir s napisom „Obrenovac. Kamp. Bus number 861“.
U tom trenutku, grupa „Narodne patrole“ okupila se u parku Luke Ćelovića održavajući skup „Očistimo park kod Ekonomskog fakulteta“. O namjerama i motivima
„Narodnih patrola“ svjedoče objave na Facebook stranici: poziv na umrežavanje posredstvom Telegrama s ciljem nadzora nad bezbjednosnom situacijom u Beogradu; poziv na javno negodovanje povodom održavanja festivala „Miredita, dobar dan“. To su tek neke od objava na osnovu kojih se dejstvo „Narodnih patrola“ može okvalifikovati kao nastojanje da se formira paralelna bezbjednosna struktura, da se stigmatizacijom i etiketiranjem promoviše progon nepobodnih prema etnokonfesionalnom i rasnom ključu.
Vidljivost prismotre nad javnim prostorom
Prema saopštenju koje je objavila sat i 12 minuta prije početka skupa, grupa „Narodne patrole“ je najavila okupljanje i dobila zvaničnu dozvolu policije za akciju „Očistimo park kod Ekonomskog faklteta“. S ciljem da učine vidljivom civilnu reakciju na promovisanje progona, etiketiranja i stigmaziacije ljudi u migraciji, grupa organizacija okupljenih oko tekovina antifašističke borbe i lijeve, liberalne i lijevoliberalne provenijencije najavila je skup „Čaj solidarnosti s migrantima“. Onemogućivši pripadnicima tih organizacija da se okupe u parku Luke Ćelovića, pojedini policijski službenici su ulogu policijske prismotre zamijenili ulogom policijskog patroniziranja skupa.
„Policija nam je režirala drugorazrednu, sekundarnu poziciju u parku Luke Ćelovića, skroz na uglu sa Gavrila Principa“ – kaže jedan od učesnika i organizatora „Čaja solidarnosti s migrantima“, dodajući da je ova grupa na samom početku bila brojnija od grupe „Narodne patrole“. Da li je grupa „Narodne patrole“ prijavila skup i tako dobila zaštitu policijskih službenika? Da li je policija dejstvo te grupe ocijenila kao aktivnosti na izgradnji paralelne bezbjednosne strukture? Da li je njihovu retoriku ocijenila kao huškačku i diskriminatornu? Ukoliko im je zvanično odobrila skup, onda zvanično jeste. Nezvanično, svakako jeste – birajući da bude patron skupa organizacije koja u online prostoru promoviše netrpeljivost i vlastitu viziju javnog reda i mira, zahtijevajući ekskluzivitet za svoju provenijenciju društvenog poretka u javnom prostoru.
Otud zabrinjava poruka koju su pojedini policijski službenici poslali u nedjelju u 9:45 udaljavajući trojicu nerezidenata iz parka Luke Ćelovića. Na drugačiji način, u drugačijem maniru – istina – ali policija je saopštila poruku identičnu porukama „Narodnih patrola“: javni prostor nije i ne može biti u upotrebi ljudi u migracijama. Da li je policija htjela time zaštiti ljude u migraciji od potencijalnog nasilnog ponašanja „Narodnih patrola“ – to je pitanje koje trajno treba staviti u ladicu, jer udaljavanje migranata iz jednog parka i upućivanje u bilo koji idrugi prostor definitvno nije način zaštite ljudi u migracijama. Pogotovo ne u nedjelju koja je neradni dan za info centar u blizini parka (Gavrila Principa 15) koji organizuje prevoz migranata do izbjegličkog kampa.
O čijoj i kakvoj bezbjednosti brine policija?
Huškanje, govor mržnje, diskriminacija i stigmatizacija etnokofensionalno, rasno i politički nepodobnih u javnom prostoru kao motiv skupa „Očistimo park kod Ekonomskog fakulteta“ balansiran su i kontrolisan ishod sukoba perspektiva o funkciji i organizaciji javnog prostora. Vizija koje ima civilno društvo, vizija koje imaju ljudi u migracijama, vizija koje imaju rezidenti Beograda, vizije koju ima ultradesničarska i klerofašistička grupa i vizije koju država uspostavlja kao datost mehanizmima policijskog nadzora.
Bez namjere da se relativizira činjenica da balans i tu kontrolu nad upotrebom javnog prostor uspostavlja policija, štiteći javni red i mir, ipak se vidljivost policijskog prisustva na skupu „Narodnih patrola“ može ocijeniti kao patroniziranje javnog okupljanja, izražavanja i mišljenja grupa koje otvoreno pozivaju na organizovanje paralelnih i parabezbjednosnih struktura. Otud, vidljivost policijskog patroniziranja skupa ove organizacije kreira poruku da javni prostor nije ambijent javnog reda i mira, već prostor za političko i ideološko definisanje prava na red i mir. U tom postupku, ambijent javnog prostora koji treba biti u upotrebi zajednice u najširem javnom interesu postao je fantom i postao prostor za političku propagandu i ideološku indoktrinaciju. Onu i onakvu u kojoj solidarni čaj s ljudima u migracijama nije i ne može biti oblik ponašanja koji će legitimne bezbjednosne državne snage tretirati kao prihvatljiv. Barem onoliko i onako kako je tretirana akcija „Očistimo park kod Ekonomskog fakulteta“. To bi bilo moguće, naravno, kad bi policija preuzela dio posla solidarnih antifašističkih organizacija a ne dio posla ultradesničarskih, klerofašističkih grupa koje agitiraju za paralelno organizovanu bezbjednost.
No, sudeći prema prisustvu velikog broja pripadnika policijskih snaga oko Centra za kulturnu dekontaminaciju, službe javne bezbjednosti opredijeljene su da pod prismotrom drže sam prostor i širenje informacija u tom prostoru, a ne pojedince ili grupe koji nastoje narušiti javni red i mir preuzimajući ulogu policije „kakva bi trebala da bude“. To je postupak u kojem prostor kao ambijent postaje fantom. U istoj mjeri u kojoj je fantom takozvani karantin u izbjegličkom centru u kome na desetine ljudi borave u prostoru u kome nemaju ni maske, ni rukavice, ni sredstva higijene, a vrlo često ni krevet. U istoj mjeri u kojoj je fantom realna policijska i državna podrška ljudima u migracijama koji su inače, a pogotovo trenutno, izrazito izloženi zaraznom virusu.
A ti fantomi, sveukupno, svjedok su policijske kontrole nad javnim prostorom i pokušaja da javni prostor postane prostor agitiranja i zagovaranja nastojanja da se „pojedinim grupama“ nametne moralno prihvatljiv model ponašanja. Ostaje upitno kada će te pojedine grupe biti ultradesničarske i klerofašističke organizacije, a ne ljudi u migracijama bez krova nad glavom i ljudi koji se s njima želi solidarisati.
Šta se desilo s trojicom migranata nakon što ih je policija udaljila iz parka Luke Ćelovića? Da li je bilo moguće da – umjesto progona iz parka – budu zaštićeni u tom parku, s obzirom da tog dana nema organizovanog prevoza do izbjegličkog centra? Da li park Luke Ćelovića može biti prostor za razgovor, susret, upoznavanje, informisanje i edukaciju ljudi u migracijama, umjesto prostora za susret i edukaciju ultradesničarskih i klerofašističkih parabezbjednosnih snaga?
