Nekad prošle godine, imali smo (ne)zadovoljstvo da na jednoj ovdašnjoj tv stanici pratimo televizijsku, igranu seriju „Alija“. Riječ je o igranom formatu koji ima pretenzije biografskim žanrom ispratiti život Alije Izetbegovića, njegove porodice i prijatelja iz okruženja. Strašan nivo mazohizma čovjek mora imati da bi se upustio u gledanje ovog dramskog odrona.
U toj seriji je teško dokučiti koji segment lošije funkcioniše, a romantiziranje porodice Izetbegović je prešlo svaku granicu dobrog ukusa. Dovoljno je reći da Halida, Alijina supruga, a i Seka, Bakirova supruga, izgledaju kao dva aviona. Fatma Kabasakal, koja glumi Sebiju Seku Izetbegović, je prava seks bomba i vjerovatno jedna od najljepših turskih glumica. Treba li napomenuti, Seka je dobrica, na ranu da je priviješ, a svi su lijepi, pametni do bola i, naravno, patriote bez premca. Bakir ne izlazi iz maskirne uniforme i ranjen je na prvoj liniji, ali to ne želi da se pročuje, pa to svoje ranjavanje sakriva od naroda. Kako li ga je metak našao u trezoru, nije pojašnjeno, niti je trezor ikada prikazan jer je on, Bakir, naravno, stalno na prvoj liniji, vjerovatno kao Vlado Šegrt, baca deku na četnički tenk i pali ga bocom sa benzinom.
Uh, kakvo grandiozno proseravanje i idealiziranje dokazanog kukavice kakav Bakir jeste bio u ratu.
Vreće zlata „za mog Bakira“ se ne pominju, nekako je taj dokumentarni podatak izmakao timu scenarista kojima je stručni saradnik bio upravo Bakir.
Možda bi čovjek autorima mogao oprostiti zanatsko neznanje, jer serija u svakom segmentu izgleda kao da ju je radilo udruženje filmskih amatera iz Meke Grude kod Gacka, ali neumjereno idealiziranje porodice Izetbegović je, jednostavno, nepodnošljivo.
I taman kada sam posmilio kako nije moguće da se pojavi veća glupost od serije “Alija”, ohrndali, olinjali, režimski režiser i scenarista Antun Vrdoljak opovrže to moje ubjeđenje.
Serija se zove “General” i govori o životu Ante Gotovine. Ukratko, serija “Alija” je remek djelo u poređenju sa “Generalom.” Moram priznati da sam odgledao samo dvije epizode, ali evo dajem sebi za pravo da to idealiziranje vojničine, kako bi rekao Pavić: “Oficirčine koji piša sa konja u trku”, je toliko pretjerano da nema potrebe gledati više niti jednu scenu, niti jedan kadar.
Osim što je francuska Legija stranaca, u kojoj je vojevao naš junak, prikazana kao skupina dobroćudnih izviđača, a svi znamo da je riječ o propalitetima, kriminalcima i budalama sa raznih strana svijeta, Ante je zgodan do bola, a po južnoj Americi ga zaskaču samo najzgodnije ribe. Za dešavanja u Hrvatskoj je saznao kada je slučajno upalio televizor, ne časeći časa, spakovao se i otišao na branik domovine.
Riječ je o jednoj usporenoj, negledljivoj, starinskoj, i prije svega – beskrajno dosadnoj dramaturgiji. Anutna Vrdoljaka je vrijeme davno pregazilo, ali kada treba snimati režimske priče, onda je on uvijek prvi i pravi izbor.
Dijalozi su sramotno glupo i naivno, a pri tom pretenciozno, napisani da je stvarno tužno gledati neke od najboljih regionalnih glumaca kako se batrgaju u tim neuvjerljivim replikama i scenama koje najčešće nemaju nikakvog smisla, niti nas vode u neku dramaturšku napetost koja bi odagnala želju da ugasimo televizor.
Zgodan, neodoljiv, igra ga Goran Višnjić, i nadasve dobar kao panja, Gotovina izgleda kao da je pao sa neke druge planete.
Serija “General” je snimana četiri godine, na više kontinenata i sa sedamdesetak govornih uloga, što je stavlja u rang najskupljih televizijskih projeketa u hrvatskoj istoriji. Međutim, svaka realna kritika ovoga projekta da se spakovati u tri riječi: “Žali Bože para”. Tako nekako.
Bošnjaci i Hrvati su realizovali serije o svojim idealiziranim nacionalnim herojima. Čeka se odgovor Srbije. Jedva čekam da vidim vitkog Šešelja bez govorne mane i visokog Dačića koji pjeva bolje od Pavarotija. Milorada Dodika će vjerovatno igrati Jean-Claude Van Damme, Aleksandra Vučića utjelovljuje Nicolas Cage, a Anu Brnabićku nam donosi razigrani Johnny Depp. Nipošto ne bih ni jednu epizodu propustio.
