<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Feđa Isović: Drug Nijaz

KOLUMNA

Nijaz je bio Hercegovac, Stočanin. Doktor nauka i intelektualac sa šarmom pripadnika radničke klase;

23. januar 2020, 10:53


Ima ljudi sa kojima, htio – ne htio, moram piti. To su obično poslovni ručkovi po restoranima. 

Ima i onih sa kojima ne moram, ali mi je trpeće piti. To su ljudi koji slučajno zalutaju u moj život, ljudi sa kojima bih potpuno trijezan teško našao zajednički jezik. 

A ima i onih sa kojima volim piti. Nema ih puno, ali ih srećom ima. Sve manje, doduše.

Jedan od onih sa kojim sam volio, uživao sjediti za kafanskim stolom sa kariranim stolnjakom, bio je Nijaz Duraković. Za koji dan, 29. januara, biće godišnjica njegove smrti. Preuranjene, naravno. Da je danas umro, bilo bi preuranjeno. Da je živio još 20 godina, isto bi bilo preuranjeno. Za neke ljude je umiranje preuranjen događaj, koliko god da žive.

Nijaz je bio Hercegovac, Stočanin. Doktor nauka i intelektualac sa šarmom pripadnika radničke klase; kafanski čovjek i pokretna enciklopedija. Bio je posljednji Generalni sekretar Saveza komunista, ali i prvi predsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine.

U vremenu kada je postalo jasno da se sve raspada, da se SK BiH mora reformisati, Nijaz je odigrao ključnu ulogu. Rijetko je ko u istoriji čovječanstva tako ležerno, tako gospodski predao vlast kao što su to uradili Nijaz i drugovi. Hoćete demokratske izbore? Evo vam. Hoćete vlast? Evo vam. Nacionalisti uzeše vlast bez ispaljenog metka, vezaše zastave, a onda nam organizovaše klanje.

Reformisanje partije koja je imala tvrdo unutrašnje uređenje, partije u kojoj se učešće u vlasti podrazumIjevalo, dakle – reformisanje takve partije u jednu modernu organizaciju koja mora pristati i na opoziciono djelovanje, nije bio lak zadatak. Naravno, unutarpartijski otpori su bili jaki, trebalo im se oduprijeti i savladati ih. 

Interesantno je da je ime Socijaldemokratska partija (SDP) lična Nijazova konstrukcija. Pričao mi je o tome dok smo mezili teleće mišiće i pili rakiju kod Pene:
-    Morali smo da se reformišemo suštinski, promjena imena je bila polazna tačka.

Po ugledu na naš, tek kasnije dolazi do formiranja hrvatskog SDP-a, bez pardona su kopirali ime koje Nijaz nadjenu našoj partiji. Kao i uvijek, Nijaz je bio prvi.

Za razliku od mene, Nijaz nije cijenio Zlatka Lagumdžiju. Mnoge smo sate proveli raspravljajući o njemu. U svojim zaludnim pokušajima, trudio sam se da dokažem da je moj drug Zlaja mlad, obrazovan, da govori jezike i da je odličan izbor za SDP. Nije bilo tog argumenta kojim bi se njegov stav o Lagumdžiji mogao poljuljati. Smatrao ga je štetočinom, tačno tako je govorio za njega. 

Danas postaje jasno kako sam ja bio u krivu, a Nijaz u pravu. Jebi ga, ja kada pogriješim, onda je to greška razmjera Hitlerove invazije na Rusiju. Kada sam, recimo, pročitao scenario „Ničija zemlja“, rekao sam producentici Dunji Klemenc: 

-    Ovo ti kurcu ne valja!

Svi danas znamo koliko je nagrada Danis dobio za taj film, uključujući i Oskara. Jebi ga, tješim se, ja bar priznajem kada griješim.

Ako imam za čim da žalim u svom odnosu sa Nijazom, onda je to što sam ga zezao i što sam tvrdio da ga je Zlatko pobIjedio u fer političkoj borbi:

-    Pomiri se sa sudbinom Nijaze, satrao te Zlaja k'o Kuduz Bademu.

Tako sam mu govorio sa smiješkom, uživajući u tome što ga ljutim, jer i kada je bio ljut, u Nijazu je bilo neke istinske topline. Volio sam Nijaza, ali mi je bilo drago da je moj favorit, Zlatko Lagumdžija, na čelu partije. 

Teško mi to pada, naročito danas, kada se sve češće susrećemo sa utemeljenim pričama da su, na Drugom kongresu partije, 6. aprila 1997. godine, glasačke kutije zamijenjene sa unaprijed pripremljenim listićima u Zlatkovu korist. 

Izvini, druže Nijaze.

Da iver ne pada daleko od klade, potvrdila je ovih dana Nijazova kćerka Jasna. Mada pod strašnim pritiscima, kakve samo zna da priredi nacionalistička elita i plus isprdak bošnjačke politike Željko Komšić, ona, u pokušaju da se spasi prva građanska Vlada Kantona Sarajevo, izjavljuje:

-    Ja principijelno ne mogu podržati izdaju naših obećanja i dogovora ni po koju cijenu, pogotovo kada je riječ o jednoj ovako pozitivnoj priči kakva je sa Vladom Kantona Sarajevo. Time bih na najgrublji način izdala i moralnu, i odgojnu, i političku i svaku drugu ostavštinu mog rahmetli oca dr. Nijaza Durakovića, koji nije htio popustiti ni pred mnogo težim izazovima.

Jasna Duraković, divna kćerka od divnog oca. 

Kako bi danas izgledala Bosna i Hercegovina da je Nijaz ostao na čelu SDP-a toga 6. aprila 1997. godine? Možda ne bismo bili Švicarska, ali bi nam sigurno bilo bolje. Onoliko bolje koliko je Nijaz bio bolji od Zlatka. Dakle - puno bolje. A Željko Komšić bi bio viši referent u Opštini Novo Sarajevo. Ako i to.