<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Feđa Isović: Hercegovački neposrednik Nebojša Vukanović

KOLUMNA

22. februar 2020, 10:38

 

Kažu da je izvjesni doktor Karabajić, sarajevski psihijatar, nekad davno napisao doktorsku tezu u kojoj je uspostavio termin „hercegovačka šizofrenija“. Pojednostavljeno - svi smo mi Hercegovci pomalo ludi. Kada smo i klinički zdravi, mi smo, po toj tezi, tako neposredni da to samo po sebi nije normalan oblik ponašanja.

Teza je u naučnim krugovima ismijana, nesretni doktor nije uspio da je odbrani, ali teško se ne složiti kako je tu našu hercegovačku neposrednost lako prepoznati. Koliko je luda, ili zdrava, pozitivna ili negativna, ne znam, ali je tu. Lako uočljiva i opipljiva. 

Cjelokupnu našu javnost, bar onu koja iole prati politku, već neko vrijeme svojom neposrednošću zabavlja jedan Hercegovac - Nebojša Vukanović. Živopisan je taj moj Trebinjac, nema tu dileme. Ko god tako, kao on, o jadu bavi Dodika, ima moju pažnju. A da ga o jadu bavi – bavi ga. Poetski i argumentovano. Dokaz tome su desetine tužbi, na svim sudskim nivoima, od mjesne zajednice do entiteta, kojima sistem pokušava da ga zastraši i zaustavi. 

Ali, ko god je mislio da je naum hercegovačkog tersa lako zaustaviti - grdno se zajebao! 

Inteligentan, kakav jeste, nije sebi dopustio da prokliza kao druga dva entitetsko-opozicijska frontmena, Draško Stanivuković i Jelena Trivić. Možete prekopavati po internetu koliko hoćete, ali ne možete naći njegovu fotografiju sa zastavom na kojoj je kosturova glava. Inače, stvarno moraš biti budala pa da se slikaš sa simbolom pirata, ustaša, četnika i njemačkih SS divizija. Svi oni su imali kosturovu glavu kao simbol i to, naravno, nikako nije slučajnost.

Međutim, tip inteligencije koji Englezi definišu kao streetwise, a Nebojša je očigledan vlasnik upravo tog tipa socijalnog inteligenta, omogućuje mu lagodnije plivanje kroz javni prostor.

SNSD, ta partija jednog čovjeka, u Republici Srpskoj uopšte nema opoziciju. Svima je jasno da su SDS i PDP samo dekor demokratičnosti, bez ikakve diferencirane vizije. Upravo zato neke od izjava Nebojše Vukanovića zahtijevaju pažnju.

-Dejtonom bi morali biti zadovoljni Srbi u BiH. Imaju vlast na cijeloj teritoriji. Nijednom Srbinu BiH nije tijesna, ne vidim razloge za takve poteze – rekao je u kontekstu Miletovih najava otcjepljenja entiteta.

Naravno da BiH nije tijesna Srbima koji imaju apsolutnu vlast u entitetu i proporcionalnu na nivou države. Ako je kome tijesna, onda je tijesna nama koji nismo konstitutivni. Ja kao Jugosloven, mada državljanin BiH, ne mogu da se kandidujem na niz funkcija. Kao ni Jevreji, Romi i svi oni „ostali“. 

Citirana Nebojšina izjava je prije svega hrabra, i izuzev pojedinih članova SDP-a iz Banja Luke, teško da se takvo nešto može čuti u javnom prostoru entiteta, a naručito sa govornice parlamenta. Ali eto, u mom i Nebojšinom Trebinju nema SDP-a, što je svakako strašna i neoprostiva greška rukovodstva iz Alipašine ulice u Sarajevu. Dok god SDP ne bude aktivan na svakom pedlju države, uvijek će ga se svrstavati u „bošnjačku reprezantaciju“.

U međuvremenu, neke izjave poslanika Nebojše zvuče kao zvanično saopštenje SDP-a:

-Za svako slovo Dejtona poginula su dva Bošnjaka, jedan Srbin i još mnogo Hrvata. Ova zemlja nema nijednog sina da gine uzaludno u ratovima. Došlo je vrijeme da jedna generacija ljudi živi jedni s drugima. Razdvaja nas vjera i ništa drugo. Vrijeme je da napravimo zaokret i izađemo iz nacionalističkih priča.

U istom nastupu na N1 televiziji kaže Nebojša kako mu je drago što ima podršku iz Cazina. Pošto smo već definisali da je riječ o streetwise čovjeku, zna on da mu ti ljudi ne daju podršku zato što misle kako je dobar za njih, nego zato što vide da je loš za Dodika. Ali ljudski je da mu godi svaki oblik podrške, pa i ovakav. 

Ne slažem se sa njim po nekim pitanjima, a jedno od njih je pitanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori. On, naime, zastupa tvrde srpsko-nacionalističke stavove negiranja crnogorske nacije, crkve i državnosti i možda upravo u tome prepoznajemo osnovnu ideju koja ga pokreće.

Jer kada i ne bi bilo ovog našeg mimoilaženja u vezi događaja u Crnoj Gori, jednostavno ne bih mogao bez dvojbe da stanem iza Nebojše i svih njegovih akcija koliko god one bile šarmantne, hrabre, često i vizionarske. Ipak je frajko član SDS-a! Ako si član jednonacionalne stranke, to je siguran znak da nešto sa tobom nije uredu. Mora biti neka greška negdje dublje u sistemu. Garant.

Ipak, raduje me njegov trud da ponudi drugačiju viziju društva i kaljuge u kojoj grcamo decenijama i što ne pristaje da je status quo naša sudbina. Neposredni Hercegovac je to!