<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Feđa Štukan: Maslinovog ulja kap

RECENZIJA

Feđa Štukan: Blank, Buka, Banja Luka, 2019

24. januar 2020, 2:50

 

Jedna od mana života na zapadnoj strani je to što o događajima kod kuće nikad ne saznaš odmah. Internet je moćan, ali virtuelni doživljaj ne može da nadomjesti utisak koji dobijaš živeći na mjestu gdje se život dešava. Tako i o knjigama uvijek saznaješ posredno, a u pravilu traje predugo dok ih dobiješ poštom. Osim, naravno, ako ih uzimaš virtuelno.

Blank je na moju holandsku adresu sletio avionskom poštom. Upakovan i stvaran. Let je trajao deset dana, brže nije moglo, čitanje - dva dana, moglo je i za jednu noć!

odlična Knjiga, Fedja!,napisao sam u Messenger poruci autoru nakon pročitane knjige u 22.57 (Internet je moćan, to sam već rekao).

Na www.goodreads.com sam, onda, kao u bunilu, opisao prvi utisak koji je knjiga ostavila na mene i koji glasi, otprilike, ovako:

Trebalo je talenta ali i zaista nevjerovatne hrabrosti pa napisati ovu knjigu. Blank je priča o ratu i životu koji je iz njega rođen, dokumentarni dnevnik čovjeka koji kroz pakao života leti kao paraglajder ali manirom vozača trkaćih motora. S piscem čitalac ulazi u rat u žutom kombiju, a izlazi kroz vrata ludnice; iz ludnice u predvečerje ulazi u studio kao muzičar da bi osvanuo na staničnom pločniku kao beskućnik, s piscem čitalac prolazi kroz heroinsku fazu ovisničkog pakla koja počinje u izbjeglištvu u Njemačkoj, a završava u Sarajevu najboljim opisom skidanja s igle koji sam do sada pročitao.

Iako strašna, knjiga Feđe Štukana nije lišena humora i čita se brzo i lako. Blank je ispovijedna proza, knjiga između stvarnosti i fikcije, "roman u nastajanju", rekao bi Jergović.

Malo je knjiga koje su me u posljednje vrijeme tako zdrmale kao ova Blanko-ispovijest Feđe Štukana. Faktografijom koja je nemilosrdna kao ona u romanu Damira Ovčine "Kad sam bio hodža" Štukanov Blank pogađa i u glavu i u srce. Čitajući ovu za bosanskohercegovačku književnost neobično važnu knjigu pomislih kako je jedino dobro koje je iz bosanskog rata rođeno upravo ta literatura. Uz imena Kaplana, Cvijetića, Mehmedinovića, Bastašićke ovom se knjigom, kad ništa više ne bi napisao, svrstao i Feđa Štukan.

Blank Feđe Štukana kompleksna je priča o odrastanju i ljubavi u društvu opečaćenom ratom. Napisao ju je ratni veteran, muzičar, padobranac, paraglajder, glumac, društveni aktivista. Knjiga puna patnje i smrti je, zapravo, priča o potrazi za razlogom postojanja. Blank je definitivno non-fictie ali čitalac ne vjeruje da stvarni život može da bude tako surov i zato ga čita i doživljava kao fikciju, kao roman. Taj doživljaj je ono što Blank čini romanom u nastajanju i razlikuje ga od dvodimenzionalne ispovijedne proze. Time što je priči uspio dati romanesknu formu Štukan je dobio pravo da iznosi umjetničku istinu s kojom nije moguće voditi političke rasprave.

Knjiga Blank surovo i bez licemjerja demistifikuje bosanski rat koji vode lokalni lopovi, aminuju hodže i popovi, a koriste političari svih fela. Blank je i demistifikacija religije. Scena na kojoj glavni junak prolazi kroz rat, ludnicu, pakao droge i na kojoj vodi borbu za život bolesne djece ispunjena je statistima bez lica koje autor naziva prema njihovoj religijskoj pripadnosti: muslimani, pravoslavci, katolici. Ova knjiga demistifikuje i državu koja bukvalno ubija vlastitu djecu, a predstavlja na kraju i demistifikaciju međunarodne politike koja, uz šampanjac, kavijar i diplomatski humor posmatra predstavu i plješće glumcima koji stvarno umiru na životnoj pozornici pretvorenoj u gladijatorsku arenu.

U pismu jednom prijatelju o Štukanovoj knjizi napisao još i ovo: To je kap iscijeđena iz suve drenovine, djevičanska maslinova kapljica. U novijoj literaturi uporediva možda jedino sa knjigom jednog drugog velikog glumca, Žarka Lauševića, “Godina prođe, dan nikad”. U toj knjizi Laušević piše o događaju koji mu je život okrenuo naglavce, prelamajući kroz vlastitu prizmu vrijeme u kojem se taj događaj desio. Laušević je, u samoodbrani doduše, ubio dva čovjeka, za šta je osuđen na petnaest godina.

Štukan nije osuđen ali jeste kažnjen. Za razliku od Lauševića koji svoju kaznu živi i opisuje u egzilu, tad već dozvolom boravka u Americi zaštićen od onih koji bi ga, iz bilo kojeg razloga, željeli uvaljati u balkansku kaljugu, Štukan svoju Knjigu piše i objavljuje u vučjoj jazbini, zaštićen samo vlastitom hrabrošću.

Nevjerovatno brzo Blank Feđe Štukana doživio je drugo izdanje. Nakon sarajevske promocije predstavljanja autora i knjige zakazana su i u Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Beču…

Neće me iznenaditi ako Blank doživi i više izdanja ili ako se i neki strani izdavač zainteresuje za izdavačka prava.