Florian Bieber : Referendum u RS je čist populizam

Gospodine Bieber, kako vidite trenutnu situaciju u BiH, posmatrajući izvana?

Nažalost, nije moguće biti optimističan ovih dana. Kriza u kojoj se Bosna nalazi je kao da pokušavate napredovati tako što skočite jedan korak naprijed, a onda se vratite dva koraka nazad. Ne postoji volja među većinom političke elite za kompromisom i za konstruktivnim dijalogom, a to su ključni preduslovi da bi BiH funkcionisala. Problem je što veliki broj političara, kao što je Milorad Dodik, kao da žele dokazati da BiH ne funkcioniše na način koji bi bio u njihovom interesu.

Referendum o radu i legitimnosti Suda BiH je trenutno vodeća tema u RS. Odluka o referendumu je objavljena u Službenom glasniku RS. Da li je referendum u RS direktan napad na Dejton, kao što ocjenjuje međunarodna zajednica?

Referendum direktno dovodi u pitanje Dejton, u to gotovo da nema sumnje. On dovodi u pitanje autoritet međunarodnih faktora, koji su jedna od sporazumnih strana. Nadalje, ideja da o takvim pitanjima, kao što je saradnja sa državnim institucijama, može odlučivati jedan entitet, unilaterarno, glasanjem na referendumu, je u suprotnosti sa Dejtonom kojim je uspostavljena država. Ovlasti države i podjela vlasti su predmet pregovora, ali referendum kakav je predviđen u RS je način za donošenje uniliteralnih odluka, a ne za postizanje kompromisa.

Da li referendum u RS odvlači pažnju sa drugih stvari, kao što je loša ekonomska situacija, besperspektivnost, itd.? Šta je iza toga?

Način na koji je referendumsko pitanje formulisano i cijeli proces oko referenduma, upućuje na to da nije bitan sadržaj, već politički potez. Pitanje je otvorenog tipa i može opravdati mnoge različite političke odluke, ne samo u one vezi sa državnim sudom. Zbog toga se čini da to nije pitanje kojim se uistinu traži mišljenje javnosti, već samo populističko sredstvo da se građani mobilišu prema htijenjima vlade. Direktna demokratija u državama kao što je Švajcarska se koristi kako bi se vlada kontrolisala i kako bi građani imali mogućnost da ospore odluke vlade. Čak i tada referendum može biti veoma populistički. Međutim, zašto je vladi sa jakom većinom potreban neobavezujući referendum? Čini se da je unaprijed poznato kakav će biti odgovor, a ne postoji zakonska obaveza da se organizuje takav referendum. U ovom slučaju, to je čisti populizam da bi se nametnula odluka i da bi je bilo teže opovrgnuti. Naravno, ako je predloženi referendum čisti populizam, onda se čini jasno da vlada pokušava da skrene pažnju sa drugih problema. U tom smislu, to nije ništa novo niti u načinu na koji se ponaša vođstvo RS od 2006. Godine, niti druge vlade u regiji. Ako niste sposobni ili voljni da sprovedete reforme ili želite da zataškate afere, populistička retorika je uvijek poželjna.

Kako ocjenjujete ponašanje međunarodne zajednice u vezi sa ovim pitanjem? S jedne strane, sve više se prijeti sankcijama protiv RS, i govori se da bi odluku Narodne skupštine o referendumu trebalo poništiti, ali još uvijek nema konkretnih mjera? Kako će se ova situacija riješiti?

Međunarodne organizacije oklijevaju da direktno intervenišu posljednjih godina, nastojeći da riješe pitanja putem dijaloga i kompromisa. Ironično je da Dodik konstantno priča kao da je Ashdown još uvijek Visoki predstavnik. Međunardna zajednica je svjesna da je Dodik popularan i da on želi konfrontaciju jer će to samo povećati njegovu popularnost. Međutim, međunarodna zajednica je propustila da postavi jasne crvene linije proteklih godina i kao rezultat toga Dodik je mogao da uspori veliki broj značajnih reformi. Izgleda da je referendumom ipak prešao granicu, i ukoliko Dodik ne bude htio da odustane od referenduma, međunarodna zajednica će morati intervenisati.

Na nedavno održanom zasjedanju Hrvatske narodnone skupštine, zaključeno je da Hrvati u Bosni moraju dobiti novu teritorijalnu jedinicu, kako komentarišete hrvatsko pitanje u Bosni i moguća rješenja?

Hrvatska narodna skupština je, čini se, problematična inicijativa. Time se stvaraju van-institucionalna tijela i Hrvatska narodna skupština ne može tvrditi da predstavlja interese svih Hrvata. Međutim, nezadovoljstvo koje leži u osnovi skupštinskih zahtjeva je razumljivo. SDP margializuje predstavnike Hrvata u Federaciji koji uživaju najveću podršku među Hrvatima. Ponovni izbor Zeljka Komšića i način na koji je formirana vlada Federacije ignorišu razumijevanje da ne samo da pripadnici različitih etničkih skupina omoraju biti u vladi, oni moraju predstavljati tu zajednicu. Naravno, SDP samo rade ono što i drugi (slučaj hrvatskog potpredsjednika RS), ali time podrivaju Federaciju i daju dodatni legitimitet HDZ-ovima.

Kako vidite sadašnje partnerstvo između Milorada Dodika i političkog establishmenta bosanskih Hrvata?

To je logično savezništvo s obzirom da Dodik želi da pokaže dvije stvari: Prvo da bošnjačke stranke žele da dominiraju tamo gdje mogu (ne zaboravljajući da on čini isto tamo gdje može) i da Federacija ne funkcioniše (po logici nek komšiji crkne krava). Međutim, ovo jedino može biti privremeno savezništvo, jer postoje značajne razlike. Malo je vjerovatno da će Hrvati dobiti posebnu teritorijalnu jedinicu izvan Federacije. To će zahtijevati dijalog sa bošnjačkim strankama, a hrvatskim strankama je dugoročno u interesu da Federacija funkcioniše, za razliku od Dodika.

Kako komentarišete političku situaciju u Federaciji BiH u vezi sa legalnošću izabranih predstavnika i legitimnošću federalne vlade?

Ja nisam pravnik, pa nisam kvalifikovan da sudim o legalnosti vlade u Federaciji. Međutim, čini se da su obje strane u sukobu tretirale ustav Federacije ili izborni zakon sa premalo poštovanja. Čini se da su kantoni u kojima dominira HDZ prekršili ustav odlažući formiranje federalnih institucija a koalicija predvođena SDP-om je, slično tome, prekršila izborni zakon formiranjem vlade i izborom predsjedništva prije nego što je Dom naroda u potpunosti formiran. Situacija je rezultat loših zakona koji otežavaju formiranje vlade i institucija i razvlače proces. Međutim, problem je u suštini politički: HDZ-ovi su čini se bili suviše pohlepni u svojim zahtjevima u vezi sa ministarskim pozicijama, a SDP se često ponašao kao pobjednik posljednjih mjeseci. To nažalost ne ulijeva nadu da će se u narednim godinama stvoriti konstruktivnija politička atmosfera.

Nedavno istraživanje u vezi sa etničkim distancama u BiH pokazuje da su međusobne tenzije i dalje prisutne i da ne postoji jedinstven stav prema prošlosti niti prema budućnosti zemlje… Ako je BiH Jugoslavija u malom, kako je često nazivaju, šta možemo očekivati u smislu razvoja međunacionalnih odnosa?

Moramo napraviti razliku između različitih vizija zemlje i etničke distance. Ankete rađene tokom posljednje decenije pokazuju da su međuetničke tenzije generalno niske, iako je viđenje prošlosti i budućnosti podijeljeno. Zbog toga treba da odvojimo političke vizije od svakodnevnog iskustva. Drugo, podjele u vezi sa uređenjem države su u funkciji političke retorike. U periodu između kasnih devedesetih i 2005. i Srbi i Hrvati su sve više prihvatali BiH kao državu. Tek od 2006. Taj broj ponovo opada među Srbima. Šta se desilo? Država od tada nije ojačala, niti je bilo nastojanja da se ukine RS, manje je zakona koje je nametnuo OHR ili funkcionera koje je smijenio. Tako da je razlog opadanja podrške prema BiH od 2006. godine naovamo nemilosrdna politička kampanja SNSD-a i medija koje kontroliše protiv države.

Kada govorimo o širem regionalnom kontekstu, kako komentarišete reakcije Srba i Hrvata na hašku presudu hrvatskim generalima, Anti Gotovini i Mladenu Markaču? Mnogi analitičari kažu da podsjećaju na atmosferu devedesetih....

Reakcija ukazuje na to da stanovništvo u regiji još uvijek različito gledaju na prošlost a mnogi I dalje ne priznaju zločine koje su armije počinile u njihovo ime.. Ali ja i dalje mislim da se situaciju u mnogome razlikuje od devedesetih. Sukob tokom devedesetih je bio zasnovan na različitim vizijama budućnosti. Jedno je navesti ljude da izađu na ulicu tokom jednog dana da protestuju, ali mnogo je ozbiljnije kada bi ljudi bili spremni da na osnovu toga donose svoje političke odluke. Trenutno nema smisla da se van Bosne, recimo u Hrvatskoj ili Srbiji, građani izjašnjavaju o pitanjima koja se ne tiču njihovog ekonomskog interesa. Tamo populistima koji govore o nacionalnim pitanjima ne ide baš najbolje. Prema tome, presude otkrivaju koliko je regija I dalje podijeljena kada je u pitanju prošlost, ali izglednije je da će to ostati kratki trenuci prije nego razvoj koji će diktirati opasnu politiku.

Kako ocjenjujete razvoj odnosa među bivšim jugoslovenskim republikama? Da li će ovaj prostor ikada prestati da bude “bure baruta”?

Ja mislim da Balkan više nije bure baruta. Ozbiljna politička neslaganja i dalje postoje i bilo bi nerazumno predviđati stabilnost bez konflikta. Međutim, malo je naznaka da postoji spremnost za neki nasilan sukob. Veliki je jaz između žestine političkih neslaganja i komunikacije u svakodnevnom životu koja je daleko bolja. I dalje će suočavanje s prošlošću biti izazov, ali nije neophodno da se postigne zajedničko shvatanje prošlosti, dovoljno je da se eliminišu najveći mitovi i da se svi slože oko osnovnih činjenica. Inicijative kao što je REKOM koje nastoje da se suoče s prošlošću su ključne za dalje napredovanje. Pored toga, postoji potreba za ubjedljivim zajedničkim projektima koji se fokusiraju na budućnost. Jedini takav projekat su evropske integracije. Trenutno je taj projekat dosta izgubio na svojoj privlačnosti. EU će ovdje morati napraviti mnogo ubjedljiviji slučaj ne samo o tome šta EU integracije znače već i u smislu stvarne promjene za građane i kako integracije nisu samo vezane za bogatstvo već i za norme. Nadalje, EU treba brže da približi zemlje iz regjie. Mislim da bi bilo korisno da sve sve zemlje Zapadnog balkana proglase kandidatima i da pregovori započnu što skorije.

Ovaj intervju objavljujemo 9. maja, na dan pobjede nad fašizmom u Evropi ali i Dan Evrope. Gospodine Bieber, koliko je BiH u ovom trenutku daleko od Evrope?

BiH jeste u Evropi. Za integracije u EU će biti potrebno dosta vremena. Legislativa u BiH je bila spora proteklih godina. Tom brzinom, biće potrebne decenije da se BiH priključi EU. Svakako da se reforme moraju ubrzati u BiH narednih godina, jer će sporost reformi samo produbiti krizu u BiH.