"Stejdž fotografiju od većine foto žanrova izdvaja to što je ona jedna od najdinamičnijih i najspontanijih. Ograničeno kretanje, ograničeno vrijeme, nemogućnost postavljanja rasvjete, nemogućnost reći kako ko da "pozira" je nešto što mnoge fotografe koje ja znam odbija da rade "stage" fotografiju. To što njih odbija mene privlači, jer baš zbog tih velikih ograničenja i jeste izazov da se dočeka savršeni trenutak, da svjetlo na bini, koje je rijetko kada statično, padne pod pravim uglom, da neko iz benda uradi neki specifičan pokret, da budeš u pravom trenutku na pravom mjestu, sa pravim postavkama aparata tu fotografiju čini posebnom", objasio je Vedran u razgovoru za BUKA magazin.
U srijedu, 11. novembra u Klubu studenata Banjaluka (KSB) otvorena je izložba fotografija "OK Fest retrospektiva", gdje su izloženi uradci fotografa Vedrana Ševčuka i Marka Ristića. Izložba je dio "OK Fest Karavana koji se organizuje u gradovima širom Bosne i Hercegovine i po riječima organizatora, on je odgovor OK Festa na trenutnu situaciju zbog koje su zabranjena muzička dešavanja. Gosti izložbe bili su muzičari iz Palladio String Quartet-a.
O izložbi, njegovom dosadašnjem radu i angažovanju kao fotografa Ok Festa razgovarali smo sa Vedranom Ševčukom, koji je poznanicima poznat i pod nadimkom Alf.
"Cilj izložbe je da kod ljudi opet na neki način dočaramo festivalsku atmosferu koje nema ove godine i koja većini posjetioca izložbe, a i samog OK Fest Karavana fali. Fotografije na izložbi su nastale na OK Festovima u zadnjih pet godina od strane Marka Ristića i mene. One dočaravaju atmosferu festivala, krenuvši od bendova koji su nastupali, atmosfere u kampu kao i prirodnjih ljepota Tjentišta gdje se OK Fest održava", rekao je Vedran u razgovoru za BUKU.
Vedran se fotografijom bavim od završetka srednje škole, a profesionalni fotograf je već desetak godina.
"Uzevši u obzir da sam završio srednju za fotografskog tehničara, imao sam nekoliko profesora koji su me približili fotografiji, ali što se tiče samog učenja, iskreno, više sam naučio poslije škole kada sam samostalno krenuo da se bavim fotografijom, pa čak i dan danas nešto novo naučim prateći razne sajtove, forume, YouTube kanale kao i razmjenjujući iskustva sa fotografima iz cijelog svijeta zahvaljujući internetu", rekao je Vedran.
Njegov prvi foto angažman za festival bio je 2006. godine za festival "Ex-Yu Rocks!" koji se te godine održavao u Drvaru. Poslije Drvara bio je i oficijelni fotograf i na ostalim "Ex-Yu Rocks!" festivalima. Ovaj festival je i najzaslužniji za Vedranovu jubav prema "stage" fotografiji.
"Stejdž fotografiju od većine foto žanrova izdvaja to što je ona jedna od najdinamičnijih i najspontanijih. Ograničeno kretanje, ograničeno vrijeme, nemogućnost postavljanja rasvjete, nemogućnost reći kako ko da "pozira" je nešto što mnoge fotografe koje ja znam odbija da rade "stage" fotografiju. To što njih odbija mene privlači, jer baš zbog tih velikih ograničenja i jeste izazov da se dočeka savršeni trenutak, da svjetlo na bini, koje je rijetko kada statično, padne pod pravim uglom, da neko iz benda uradi neki specifičan pokret, da budeš u pravom trenutku na pravom mjestu, sa pravim postavkama aparata tu fotografiju čini posebnom", objasio je naš sagovornik.
Rad na festivalima gdje je prisutan ogroman broj ljudi naravno da podrazumIjeva i mnogo zanimljivih anegdota koje nisu zaobišle ni našeg sagovornika.
"Nakon ovoliko godina bilo je tu svakKavih zanimljivih događaja, od da ti se bubnjar dok svira žali kako ga žulja patika do tog da ti bend uzme aparat, pa fotografiše sam sebe umjesto tebe, a tebi "uvale" pivo da piješ i da odmaraš. Jedna koja je u top pet najzanimljivijih situacije vezana je za Orthodox Celts koji su na jednom nastupu prekinuli pjesmu na pola. Ja ih slušam od njihovog drugog albuma "The Celts Strikes Again" koji je izašao 1997. i stvarno sam njihov "fan". Da se vratimo na svirku, kao što sam rekao dugo ih slušam i volim ih te samim time znam tekstove napamet, i za vrijeme njihovog nastupa u Prijedoru, Aca frontmen benda zaustaljva na pola bend, i govori: "OK ljudi, ja sam navikao da ja pevam naše pesme, da bend peva naše pesme. Znam i da publika peva neke naše pesme, ali da fotograf zna sve naše pesme mi je fascinanntno", kazao je Vedran prisjećajući se vedrih strana svoje profesije.
