U banjalučkom parku „Mladen Stojanović“održan je skup podrške Srpskoj pravoslavnoj crkvi i vjernicima u Crnoj Gori. Okupljeni su poslali jasnu poruku: „Ne damo svetinje!“
„Smatramo da mi ne smijemo da ćutimo, jer ovo nije tema koja se tiče samo Srba u Crnoj Gori nego uopšte srpstva i pravoslavlja na cijelom ovom prostoru“, istakao je predsjednik Studentske organizacije Fakulteta političkih nauka Branko Ivanišević.
Sve dok je srpstva biće i nas, dalo bi se zaključiti. Naročito ako uzmemo u obzir da se po pitanju brojnih gorućih tema nisu oglašavali pa čak ni za brojna studentska pitanja, kao onda kada je 2018. stotinjak studenata na ulici tražilo povratak u svoje studentske domove. Kolege su prespavale taj period. U polusnu su pratili i igre akreditacije, u kojoj je BiH zamalo ostala izolovana na međunarodnoj sceni.
Upozorava na to novinar Slađan Tomić koji za BUKU navodi i kako su republički studenti ćutali i kada se studentskom domu davalo ime ratnog zločinca.
„Ćutali su i federalni studenti kada im je predsjednik SPUS-a sijao mržnju, mrzio sve nebošnjačko, tražio Odluke kojima su se protivili studenti Fakulteta islamskih nauka. Kada studenti dozvoljavaju da ih vode politički, a ne ideološki predstavnici onda su i sami studenti moneta za potkusurivanje s malom vrijednošću. Nedostatak kritičke misli možda je personifikacija glasnoće prosječnih i ispodprosječnih jer oni s nešto većim kotiranjem nakon rezultata MENSE, znaju da u BiH odavno nema ko čuti glas pametnih.“
Dodaje da su u ovom slučaju stranke i religijska organizacija mobilisali studente i ostalo pučanstvo u tzv. zaštiti imovine SPC.
„Pitanje je koliko studenata je pročitalo Zakon, koliko je deložacija nemoćnih spriječila crkva, zašto je crkva zabranila okupljanje članovi grupe Pravda za Davida, je li to Božja volja, zašto patrijarh otvoreno flertuje s politikom i nije moralni vođa jednog naroda..., pitanja ima, odgovora teško. Pravda za Davida je uspjela zavarati sve. Pomislili smo da se građani počinju buditi. Zapravo, ustali su oni koji su uvijek budni, a Pravdu su koristili politički, slali autobuse omladine iz drugih gradova. Oni tada nisu podržavali Pravdu nego PDP i SDS. Tako danas studenti koji se bore za svetinje, ne brane svetinje već partikularne interese.“
Dodaje kako bi studenti trebali postavljati pitanja zašto ih obrazovanje pravi funkcionalno nepismenima, zašto bolju budućnost moraju tražiti u zemljama EU, zašto su im zemlje i državni lideri korumpirani, zašto imaju najlošiji standard u Evropi?
Ipak, da su studenti instrumenti vladajuće elite, koja na taj način pokušava pokazati solidarnost prema srpskom narodu, upozorava i aktivistica Vesna Malešević. Ona za BUKU navodi kako je ovaj slučaj najviše podsjeća na onaj iz 2008. godine kada su studenti skoro pa na isti način izašli na Trg Krajine i protestvovali protiv nezavisnosti Kosova paleći zastave Albanije, NATO alijanse i ostalih „neistomišljenika“ srpskog naroda.
„Oni su sinoć pokazali da ima ljudi i skupova na koje mogu da izađu i da ih podrže. Ali to su skupovi koji su ideološki bliski vlasti. Treba obratiti pažnju i na to ko su lideri studentskih organizacija i unija. Kao i prije desetak godina kada su to bili ljudi koji danas sjede u parlamentima i na pozicijama moći, tako će biti i sa ovim ljudima od sinoć koji će na ovaj način doći do visokih pozicija.“
Malešević dodaje kako su studenti nažalost bezlična masa ljudi, koja dopušta da se s njima instrumentalizuje na taj način.
„Njima očito nisu bitni problemi kao što je zagađenje, kao što je stopa nezaposlenosti mladih u BiH, koja je najviša u Evropi. Nije im bitan piralen, ni nelegalno otimanje zemljišta da bi se napravili hidroelektrane i fabrike na poljoprivrednim zemljištima. Nije im bitan nivo i standard znanja na univerzitetima, koji je mizeran. Nije im bitno što će nakon fakulteta otići vani i raditi poslove van struke u Njemačkoj, za razliku od njihovih kolega lidera koji će da sjede na funkcijama i da diktiraju našom državom, dok oni u Njemačkoj budu radili neke trećerazredne poslove“, naglašava.
Dodaje kako je najlakše srbovati, uprkos tome što je BiH multietnička sekularna država. Upisom postdiplomskog studija na FPN u Banjaluci, Malešević navodi kako je shvatila da će očito i sada imati iste probleme kao i za vrijeme studija. Iste ideologije sa istim ljudima.
Upravo o ideologijama postaje nezahvalno govoriti, jer kada su u pitanju vjerska ubjeđenja, vrlo je teško zauzeti ispravan stav. Upozorava na to za BUKU i komunikolog Mladen Bubonjić, navodeći kako je ovaj protest ipak prikaz podržavanja dominantnog stava u RS.
„Ovaj potez studenata i tzv intelektualne elite jeste konformizam. S druge strane znajući kakvo je stanje prilikom izjašnjavanja o vjerskim pitanjima možemo reći da su na osnovu većine istraživanja, vjernici samo nominalno vjernici. Deklarišu se tako, ali tu se vidi samo materijalizacija religije. I zato im je lakše da podržavaju taj dominantni stav, kritikuju sve što je protiv nego da dovode u pitanje to. U značajnoj mjeri su konformisti i idu niz dlaku dominantom narativu. I ne dovode ga u pitanje.“
Time kako dodaje, ne bodu oči nosiocima moći, a opet se pokazuju kao oni koji dižu glas protiv nepravde.
A kada je riječ o pitanjima nepravde u našem društvu, čini se da tu reakcija izostaje. Navodi to i aktivista Slobodan Blagovčanin ispred ORC Tuzla, koji za BUKU navodi kako su i sami tu da podrže bunt mladih, ali se čini da mladi ne reaguju na teme koje su mnogo bliže našem društvu.
„Sjetiimo se silnih protesta koji su se dešavali u Banjaluci, ne samo oko PZD već i mnogih drugih građanskih protesta, gdje su studenti ostali nijemi, čak ni prilikom nedavnog nasilja u NSRS kada je njihov vršnjak udaren. Nisu značajnije reagovali, štaviše, pokazali su da su pristrasni i koga podržavaju.“
Blagovčanin dodaje kako je situacija u Crnoj Gori nejasna i bipolarna u zavisnosti od aspekta gledanja. Mi u BiH svakako trebamo imati stav, dodaje, ali ovo je ipak stvar koja se, kako navodi dešava između SPC i crnogorske države.
„Bojim se da se jako malo informacija ima i pristupa se populistički. Ni sami nismo sigurni šta se dešava. Pitanje je zašto su se studenti sad pobunili na temu koja se dešava nekoliko stotina kilometara od nas. Zašto se recimo nije reagovalo na neke građanske stvari, kada je recimo SPC zabranila građanima Banjaluke okupljanje u njenom Hramu ili kada je patrijarh Irinej ostao nijem na odluku da se građani ne mogu okupljati čak ni u dvorištu Hrama?“
Navodi kako studenti ustaju zarad nekih drugih i političkih poena, što je, kako dodaje, naša realnost u 2020. godini.
„Mislim da svi mediji trebaju apelovati u svakoj svojoj objavi da će mnoge izjave biti populističke, kao i mnoge aktivnosti. Saosjećam sa vjernicima iz Crne Gore, vjerujem da je situacija jako teška, ali smatram da ovo nisu pitanja gdje građani treba da idu na prve linije. Ovo su ipak pitanja države i SPC“, zaključuje.
Koja su pak pitanja za koja će studenti ponovo ustati, ostaje vidjeti u periodu koji dolazi. Ali ipak se čini, da je sve dobro, dok nam ne diraju svetinje.
