U vrijeme novogodišnjih praznika ulice su blještavije, šarenije i razdraganije. Kuće obasjane svjetiljkama, drvca okićena, pozlaćena i posrebrena raznim đinđuvama; sve miriše na novo, bolje i ljepše doba koje stoji na pragu nepoznate godine. A i mi smo pomalo euforičniji i puniji pozitivne energije. Postanemo dobrodušniji i manje stipse, jedni drugima kupujemo poklone i dajemo veću pažnju nego inače. Ali sve te praznične ceremonije ne bi bile to što jesu da nema klinaca i klinceza za koje živimo i zbog kojih ponajviše i organizujemo praznične događaje. U to vrijeme snijeg možda i može da omane, ali bez Djeda Mreza novogodišnji praznični događaji ne bi bili ni d od događaja. I tada na scenu stupa banjalučki dječji pjesnik Goran Veselinović, da se malo zakamuflira u zimskog dobroćudnog starkelju, napuni džak prepun stihova, muzike, smijeha i bombona, i krene sa svojom drugaricom gitarom u pohod u vrtiće i škole da uveseljava najmlađe. Presreli smo ga u jednom takvom pohodu, a on se nije libio da odvoji nekoliko svojih veselih trenutaka i ispriča nam svoju zimsku pjesničku priču.
”Nisam od onih koji su rano ušli u svijet književnosti. Tek u srednjoj školi zapisujem prve stihove, ljubavne, naravno. U isto vrijeme sam poželio da naučim svirati gitaru. Skinuo sam akorde sa neta i poslije nekoliko mjeseci savladao sam osnove”, prisjetio se pjesnik.
A onda je za neke svoje dječje pjesmice napisao muziku za gitaru, a klinačke i uši odraslih prepoznale su ih kao lijepe i simpatične.
”Desila se zbirka poezije i proze za djecu ”Čudesni svijet”. Poslije nekoliko promocija, pročulo se za mene i tako je sve počelo. Društvene mreže, viber grupe, danas je sve uvezano. Dovoljno je da jedna osoba snimi telefonom vaš nastup i da ga proslijedi drugoj osobi, onda to dođe do treće osobe i na kraju to pogleda direktor neke škole ili vrtića i tako dođe do saradnje”, objasnio je Goran.
I kako sve treba da bude po redu i zakonu tako je i knjiga ”Čudesni svijet” dobila odobrenje nadležnog ministarstva da se distribuira po osnovnim školama, a svoje promotivne zabave Goran organizuje pridržavajući se propisa koji važe u ovom vremenu pandemije. Njegove zabave sastoje se iz literarnog i muzičkoga dijela.
”Prije svega volim da proćaskam sa dječicom, da se upoznamo, zbližimo. Uvijek pitam da li neko od njih piše, da li su ponijeli neku svoju pjesmicu. Pokušavam da u njima probudim tu iskru i ljubav prema umjetnosti, ponekad ispričam vic i šalu. Ali djeca se brzo zasite pisane riječi, bez obzira koliko pjesmice bile zanimljive i šaljive. Onda uzimam gitaru u ruke i tu počinje muzički šou”, pojasnio je veseli pjesnik.
Goran je uvijek razdragan i sa osmijehom na licu, pa se čini da bi svirati, pjevati i recitovati svoje pjesme mogao danima. A što je najvažnije, to se djeci mnogo, mnogo sviđa i gdje god je imao svoje priredbe ostavljao je prekrasan utisak i poziv za ponovno gostovanje.
”Ja sam zadovoljan. Zaista imam prostora da predstavim svoj rad. Dobijam dobre povratne reakcije i to je najbitnije. Nastupao sam u mnogim vrtićima i školama, kulturnim centrima i bibliotekama širom Republike Srpske. Moramo se boriti ako želimo nešto napraviti. Nisam od onih koji kukaju, koji krive neko tamo udruženje za svoje neuspjehe. Za svaki moj uspjeh ili neuspjeh samo sam ja kriv. Ako se nisam dao do kraja, onda je i rezultat blijed”, kazao je pjesnik.
U Banjaluci ima mnoštvo pjesnika i pisaca za djecu i svako ima svoj pristup predstavljanja svojih pjesama, ali čini se da je Goranov pristup pun pogodak, jer na djecu ostavlja odličan utisak.
”Svaki pisac ima neki svoj specifičan način predstavljanja, neko je malo više ekscentričan, direktan, otvoren, elokventan, dok ima i onih povučenih duša koje ne vole javne nastupe. A ja pomalo i živim u nekom prošlom vremenu, kad su se cijenile neke druge vrijednosti”, objašnjava Goran.
Dobra strana nastupa je što se od istih može dobiti i poneki honorar, što pjesniku daje još veći podstrek da organizuje vesele događaje. Naravno, ovdje se radi o simboličnoj novčanoj satisfakciji bez ikakvih ambicija da se od malih dječijih priredbi zarade grdni novci.
”Naravno, tu i tamo kapne neka lova, ali ništa strašno. Čisto da se pokrije gorivo i popije kafica. Ja ovo radim iz zadovoljstva i da u ove pandemične dane, u kojima i nema pretjerano mnogo dešavanja, pridonesem da djeca imaju kakav-takav društveni i kulturno-umjetnički život. A naše zabave su zaista sjajne i ne bih osjećaj zadovoljstva koji imam nakon priredbe mijenjao ni za šta na svijetu”, kazao je pjesnik na kraju razgovora.
