<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

"Građani treba da shvate da ne smiju nikome dozvoliti da se igra njihovim životima i životima njihove djece"

AMNA POPOVAC

Sve tačnija postaje konstatacija da će građani BiH prije jedan po jedan postati građani EU, nego što će BiH kao cjelina postati članica EU.

02. juni 2020, 8:45

Izbori koje Mostar čeka skoro 11 godina, odustajanju Švedske od ulaganja u ovaj grad, te nezakonite radnje na mostarskoj deponiji, teme su koje su dominirale u razgovoru sa mostarskom aktivistkinjom, Amnom Popovac, koja se već godinama bori za bolji i kvalitetniji život svojih sugrađana.

Na početku razgovora poizali smo našu sagovornicu kako komentariše činjenicu da Centralna izborna komisija opet nije raspisala izbore za Gradsko vijeće Grada Mostara, čak ni nakon presude suda u Strasbourgu: "Mostar je jedinstven grad u svijetu, čijim građanima su uskraćena osnovna ljudska prava, u jednoj državi koja sebe prezentira kao demokratsku. Porazna je činjenica da nikavih posljedica neće imati oni koji već treći izborni ciklus drže u pat poziciji građane Mostara. To nam, u stvari dokazuje, da ne živimo u demokratskoj državi, gdje političari tj. ljudi na poziciji moći rade za dobrobit šire zajednice. Kod nas nemoguće postaje moguće i nezamislive stvari se događaju, tako da mislim da Mostar neće imati izbore ove godine, bez obzira na presudu suda u Strasbourgu i unutrašnje i vanjske pritiske da se održe. Možda ih budemo imali početkom iduće godine. Kažem možda, jer prateći razvoj situacije sve je izglednije da neće biti ni lokalnih izbora koji su se trebali održati u oktobru 2020., pa su “pomaknuti” za novembar 2020. Nevjerovatna je bahatost političkih lidera koji su spremni blokirati sve procese, uključujući i izborni, žrtvovati budućnost mladih generacija zarad vlastite koristi i straha od gubljenja pozicija moći. Sve to je ostavilo velikog traga na život građana Mostara.

Situacija u Mostaru je samo jasna slika onoga što se dešava u BiH?

Da, na žalost, situacija u Mostaru samo jasno pokazuje situaciju u državi, gdje skoro dvije godine od općih izbora, oktobar 2018., nemamo u potpunosti implementirane izborne rezultate. Nalazimo se u nedopustivoj situaciji suspenzije demokracije u zemlji koja ima aspiracije postati članicom EU. Sve tačnija postaje konstatacija da će građani BiH prije jedan po jedan postati građani EU, nego što će BiH kao cjelina postati članica EU. Građani Mostara, oni mlađi i srednjih godina, sve više se odlučuju otići odavde, tako da ne znam ko će ostati ovdje da glasa, jednom kada budemo imali lokalne izbore. Suspenzija demokracije u Mostaru, ali i BiH, se ne smije tolerisati. Međunarodna zajednica treba da odigra važnu ulogu i poduzme potrebne korake da se BiH vrati na put demokratskih društava. Pri tome građani treba da shvate da i oni imaju važnu ulogu i ne smiju nikome dozvoliti da se igra njihovim životima i životima njihove djece.
Tek kada pritisak “odozdo” i “odozgo” bude dovoljno jak, tada možemo očekivati pozitivne pomake na BH političkoj i društvenoj sceni.

Na koje sve načine paraliza političkog života u Mostaru održava na život njegovih stanovnika? Koji su to plastični primjeri?

Kada “obični građanin” Mostara želi da dozida sprat na svojoj kući ili traži da se riješi neki problem koji je u nadležnosti grada, onda dobije odgovor: “Ne može, jer nema Gradskog vijeća.” Kada neki tajkun, blizak vladajućim stukturama, poželi umjesto prizemne kuće ozidati zgradu na 5 spratova, bez problema dobije sve građevinske dozvole. Tada nije problem što nema Gradskog vijeća i regulacijskog plana. To je najočitiji primjer iz svakodnevnog života Mostaraca, a još ima jako puno primjera, gdje “obični građani” ne mogu riješiti osnovne probleme na lokalnom nivou, dok oni bliski vlasti mogu sve što požele.


Mostar je ovih dana u žižu javnosti o došao i zbog donator iz Švedske koji su odlučili obustaviti sva dalja ulaganja u Grad jer kolektori, za koje su samo oni izdvojili 4 miliona eura, nisu završeni. Šta se zapravo dešava I šta nedovršena izgradnja pročišćivača znači za građane Mostara?

Kada je krenula izgradnja kolektora 2016. godine, to je prezentirano ako “stoljetni projekt za grad Mostar” koji će dugoročno riješiti problem odvoda oborinskih i otpadnih voda. Građanima je bilo drago da se konačno mijenjaju začepljene cijevi za oborinske vode, jer je dosta naselja “plivalo” nakon svake malo jače kiše. Dodatno, bilo nam je drago da će se otpadne vode sakupljati i filtrirati, a ne direktno ići u Neretvu. Ali, uskoro smo vidjeli da situacija izmiče kontroli. Mostar je nakon “stoljetnih radova” postao ružnije mjesto za život, a ne ljepše. Počele su “plivati” ulice i naselja koja nikada nisu imali problema sa oborinskim vodama. Neke ulice su više puta kopane, prašine je bilo na sve strane, vlasnici automobila su uništavali gume i amortizere tokom običnih vožnji gradom. I na kraju, evo nas na pola 2020. godine, kolektori koji su trebali proraditi u punom kapacitetu 2018. rade sa 30% kapaciteta, u Neretvu i dalje ističe nefiltrirana otpadna voda koja užasno smrdi, donatorska i kreditna sredstva su potrošena, a izvještaji nisu podnešeni.
Građani traže odgovore, pišu pitanja i traže rješenje od Gradske uprave. Mreža NVO Naše društvo su podnijeli više krivičnih prijava protiv odgovornih osoba, ali se još ništa nije desilo.

Švedska, kao jedna od najvećih donatora, godinama traži izvještaj o utrošenim sredstvima, ali bez uspjeha. Zato im nije ostalo ništa drugo nego da javno objave da prekidaju saradnju sa Gradskom upravom, dok ne dobiju izvještaj.
To bi trebao biti i znak građanima da međunarodna zajednica nije digla ruke od Mostara, ali jeste od Gradske uprave. Mislim da građani trebaju shvatiti da osim obaveza da plaćaju komunalne usluge, imaju i prava da traže izvještaje o utrošku gradskog i donatorskih sredstava.

Građani su zapravo ključni?

Da, tek kada oni počnu da traže odgovore, na koje imaju pravo, tada možemo očekivati pozitivne pomake u funkcioniranju Gradske uprave i svih preduzeća u vlasništvu grada.
Do tada, građani će živjeti u gradu čija infrastruktura ne može zadovoljiti osnovne higijenske uvjete, Neretva neće biti za plivanje, jer u nju istječu nefiltrirane otpadne vode, a ulicama grada će teći rijeke poslije svake malo jače kiše.
Još nije jasno koliko novca je do sada potrošeno na gradnju kolektora i zamjenu cijevi, niti koliko će biti potrebno da se sve završi i proradi u punom kapacitetu. U ovom slučaju, ima puno posla za pravosuđe, a znamo da nam je ono najslabija karika u društvu.
Samo profesionalna i neovisna finansijska inspekcija, može tačno utvrditi činjenično stanje, što je iluzorno očekivati da se desi u bližoj budućnosti.


Još jedan gorući problem u Mostaru je deponija Uborak, koju građani koji žive u njenoj blizini već mjesecima blokiraju, upozoravajući da im je zdravlje ugroženo, i gdje je, pod okriljem korona krize, ovih dana počela izgradnja nove kasete deponije. Kako je uopšte moguće da je i dalje radi deponija koja je izgubila dozvolu prije 6 mjeseci i još da se gradi nova kaseta?

Kako sam već rekla, kod nas nemoguće postaje moguće i nezamislive stvari se događaju. Tako i deponija koja je 4.12.2019. izgubila okolišnu dozvolu i prema zakonu ne smije više da radi, ne samo da radi, nego je i proširuju.

Zavod za javno zdravstvo HNK je Skupštini HNK podnio izvještaj „Ocjena zdravstvenog stanja stanovništva HNK za 2018. godinu“, u kojem piše: “U posljednje 4 godine (od 2014. do 2018.) u HNK se dogodio porast malignih oboljenja za 70%. Zastupljenost malignih i kardiovaskularnih oboljenja u ukupnom mortalitetu je 60% u odnosu na sve ostalo (u razvijenom svijetu se kreće od 20 do 25%). Stopa dojenačke smrtnosti u zadnje tri godine iznosi u prosjeku 14 promila (u razvijenom svijetu se kreće od 2 do 4%), porast malignih oboljenja pluća kod muškaraca i dojke kod žena, za 57% u odnosu na zadnje dvije godine. Inače, Mostar prednjači u HNK po broju oboljelih od karcinoma.
Kontrola vode za piće je nedovoljna i ne poštuju se zakonski propisi njene kontrole. Sve više je fekalnih onečišćenja i nepoštivanja zone zaštite vodoopskrbnih područja i objekata.
U svim općinama HNK je zabilježen drastičan porast broja ilegalnih deponija, nepropisno odlaganog organskog, medicinskog, građevinskog i komunalnog otpada, kao i nepoštivanje zakonskih odredbi i propisa u odlaganju otpada od strane za to zaduženih poduzeća.”

Po ovim, ali i po nizu drugih statističkih pokazatelja, HNK više zajedničkog ima sa zemljama nerazvijenog trećeg svijeta, nego Evropom.

Kakve su rekcije bile od strane Vlade povodom izvještaja?

Nikakva reakcija od strane Vlade HNK nije uslijedila nakon prezentacije ovog izvještaja, a Federalna inspekcija, prema važećem zakonu, treba da dođe i zapečati deponiju koja je izubila sve dozvole i uzrokuje visok porast malignih oboljenja.
Paralelno sa tim, gradska uprava Mostara i nadležna kantonalna ministarstva trebaju naći novu lokaciju za deponiju, prikupiti potrebnu dokumentaciju, između ostalog napraviti analizu uticaja na ljude i okoliš i podnijeti zahtjev Federalnom ministarstvu okoliša i turizma. Zašto svi ovi subjekti ne poduzimaju ništa, to samo oni znaju. A uskoro će morati to objašnjavati i pred Sudom, jer koliko sam upoznata, na raznim nivoima su podnesene razne prijave protiv nadležnih, radi nečinjenja ili ne poduzimanja zakonom određenih radnji.

Bitno je naglasiti da ljudi okupljeni oko Inicijative “Jer nas se tiče” su odlučni u svojim namjerama i neće se umoriti u pravednoj bici za svoje zdravlje i život, kao i zdravlje svoje djece.
Trebate znati da nefiltrirane otpadne vode, koje se cijede kroz slojeve mostarskog smeća, trajno zagađuju Neretvu, od sjevernog ulaza u Mostar do njenog ušća u Jadransko more. Ovo nije mali lokalni problem, nego veliki međunarodni.


Tužilaštvu BiH ste podnijeli krivičnu prijavu protiv predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika zbog izazivanja nacionalne i vjerske mržnje. Imate li informacija šta se dešava pon tom pitanju?

16.4.2020. je bila godina dana otkako sam podigla krivičnu prijavu protiv g. Dodika, zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.
Dodik je tokom svoje posjete Mostaru 9.4.2019. kao predsjedavajući Predsjedništva BiH, dakle kao službeno lice, koristio jezik mržnje, potpuno svjestan da na taj način može podstaći i navesti na nasilje ili širiti mržnju.

Izbrani dužnosnici u BiH trebaju shvatiti da im pozicija ne donosi samo prava nego i obaveze. Predsjedavajući Predsjedništva trebao bi brinuti o vanjskim poslovima zemlje, imenovati ambasadore, predstavljati državu pred međunarodnim organizacijama i slično.
Vrijeme je da izabrani zvaničnici u BiH počnu svoje znanje i energiju koristiti za izgradnju zemlje i bolje budućnosti, a ne da nas širenjem mržnje i straha vraćaju u tešku prošlost.

Povremeno pošaljem upit Tužilaštvu BiH o stanju predmeta, na koji oni odgovore da rade na predmetu i da će me obavijestiti o napretku u skladu sa zakonom.
Bez obzira na ishod rada Tužilaštva, krivična prijava je polučila određeni uspjeh, jer g. Dodik nije više ponovio sličan istup u javnosti.

Amna vi ste uspješna poduzetnica i dugogodišnja aktivistica. Koliko je aktivizam bitan i ključan kako bi se rješavanje nekih stvari pomjerilo sa mrtve tačke. I koliko ga uopšte ima kod nas?

Aktivni građani su oni koji ličnim angažmanom ostvaruju društvene promjene. To u oni koji javno djeluju, kao odgovor na društveni problem ili problem zajednice.
U svakom gradu u BiH postoji najmanje jedna grupa aktivista, a sigurna sam da ih ima i više, ako određena zajednica ima više lokalnih problema.
Pronađite i kontaktirajte aktivne građane u svojim lokalnim zajednicama, pridružite im se i mijenjajte svoj život na bolje. Ne samo radi sebe, nego i radi budućih generacija. BiH je zemlja bogata prirodnim i ljudskim resursima. Dovoljno bi bilo da samo stavimo u pogon resurse koje imamo, da nam svima život bude lakši i ljepši na ovim prostorima.
Bitno je da građani BiH što prije postanu aktivni građani, jer je to jedini način da se mi kao društvo izvučemo iz gliba u kojem smo zaglavili.