Ovo je nedavno rekao gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić pokušavajući da ukaže koliko Grad Banjaluka gubi sporova na sudovima zbog čega su štete po budžet ogromne.
Ipak, adresa na koju se Radojičić obraća u nadi da će nešto promjeniti je pogrešna. Jer, sudovi bi trebali da sude na osnovu činjenica i dokaza, a ne da presuđuju na jednu stranu samo iz razloga zato što je to javni interes.
Ustvari ovakva izjava pravog čovjeka Banjaluke bi se mogla podvesti i kao pritisak i uticaj na pravosudne institucije koje bi trebale da budu nezavisne.
Ovakav način komunikacije je prokomentarisao i banjalučki advokat Dario Sandić koji kaže da je javni interes u odlukama gradonačelnika i gradske uprave podređen interesima pojedinaca iz vlasti.
„Gradonačelniče, zar u Vašem riječniku postoji javni interes? Zar u Vašim radnjama postoji interes građana, zar postoji ikakav drugi interes osim ličnog interesa i naredbi sefa? Prozivate pravosuđe, ali ne govorite da je javni interes i interes građana u odlukama gradske uprave i odlukama gradonačelnika u potpunosti podređen finansijskim interesima pojedinaca iz vlasti“, naveo je Sandić.
On podsjeća na mnogobrojne odluke koje idu u prilog njegovim tvrdnjama.
„Odluka o izgradnji u Picinom parku, zaustavljanju saobraćaja u toku radnog vremena, izgradnji bez građevinskih dozvola, betoniranju centra grada (poznatije kao Rupa), kružni tokovi, kanalizacija u Vrbas, uništavanje zelenila, poklanjanje Toplane, zloupotrebljavanje Vodovoda i Elektrodistribucije itd itd..." navodi Sandić i objašnjava da ovakvim izjavama Radonjičić pokušava da utiče na pravosuđe što je zabranjeno.
"To što ti i tvoji saradnici krčmite državnu imovinu, pa poslije hoćete da sud ispravlja vaše greške je problem...ali rješiv“, rekao je Sandić obraćajući se upravo gradonačelniku Banjaluke.
Zato, umjesto što Igor Radojičić traži od sudija da okreću glavu od prava i presuđuju na osnovu javnog interesa, gradonačelniku Banjaluke bi bilo bolje da se obrati svojim kolegama koje su radeći godinama unazad protiv javnog interesa doveli Grad u bezizlaznu situaciju u kojoj ne postoji taj sud ili sudija koji bi mogao da prevagne u korist Banjaluke.
Jer, sve ono što su donedavno radili, a i sada rade neki, je bilo gaženje javnog interesa zarad koristi pojedinaca.
A koliko je to skupo koštalo građane Banjaluke i koliko će ih tek koštati pokazuju podaci iz predmeta koji se trenutno vode pred sudovima, a za koje postoji veoma mala ili nikakva šansa da Banjaluka izvuče nešto pozitivno.
Tako se samo redaju presude, koje su rezultat planiranog izvlačenja imovine i novca iz gradske kase, a zarad bogaćenja pojedinaca.
Grad Banjaluka u posljednje vrijeme pokušava da putem sudskih postupaka nadoknadi štetu koju su napravili mnogi u gradskoj upravi koji upravo nisu radili u javnom interesu, već za sebe i sebi bliske. Ipak, svi ovi pokušaju su većinom unaprijed osuđeni na propast, jer oni koji su otimali od grada zgrade, zemljište, stanove, poslovne prostore... su to veoma dobro „uredili“ i u ovom trenutku je skoro pa nemoguće nešto promjeniti.
Pored toga, nad gradom su se nadvile mnogobrojne tužbe, za isplate štete, a koje su takođe rezultat nesavjesnog rada i prije svega, unutarpartijskih i prijateljskih dogovora i namještaljki.
“Iz izvještaja Pravobranilaštva Republike Srpske, koji se našao na 41. sjednici Skupštine grada jasno se može vidjeti ko su ljudi sa kojima Banjaluka vodi parnice oko vlasništva nad skupocjenim zemljištem", kazao je Aleksandar Petković, odbornik SDS-a u Banjaluci, navodeći da je na tom spisku veliki broj tajkuna bliskih SNSD-u.
On je postavio pitanje zašto Radojičić, osim tužbe za nanošenje duševne boli protiv SDS i medija, nije pokrenuo postupak za nanošenje ogromne materijalne štete građanima Banjaluke protiv pojedinaca koji su za to odgovorni.
On kaže da je zajedničko za sve afere sa zemljištem u gradu to što su ljudi koji otimaju imovinu od Banjaluke bliski SNSD-u .
Sigurno najveća pljačka, odnosno djelovanje pojedinaca iz Gradske uprave suprotno javnom interesu jeste slučaj „autobuske stanice“.
Višegodišnji pravni spor između Grada Banja Luka i banjalučke firme "Autoprevoz" okončan je u februaru ove godine Odlukom Ustavnog suda BiH o dopustivosti i meritumu u korist privatnog preduzeća odnosno usvajanjem apelacije "Autoprevoza" i firme "BEWO REAL ESTATE" koja se u ovoj apelaciji pojavila kao koapelant. Tako je imovina vrijedna nekoliko desetina maraka definitivno prešla u ruke privatnog vlasnika. Ovom odlukom Ustavnog suda BiH ostavljena je na snazi presuda Okružnog privrednog suda u Banjaluci iz avgusta 2017.godine.
Banjalučki „Autoprevoz" je 1968. godine kupio zemljište od „Željeznica Jugoslavije" za potrebe izgradnje autobuske stanice, a 11 godina kasnije grad Banjaluka sa istim preduzećem zaključuje sporazum o zamjeni nekretnina kojim se „Autoprevozu" u naselju Lazarevo daje zemljište za izgradnju nove autobuske stanice, a zauzvrat gradu pripada sporno zemljište u centru.
Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u zemljišno-knjižnu evidenciju Osnovnog suda u Banjaluci. „Autoprevoz" je kasnije privatizovan, a u međuvremenu su iz arhiva, pod nerazjašnjenim okolnostima, nestali originali ugovora.
A iz Izvještaja Pravobranilašva koji je u posjedu portala Buka vidi se i da je Grad Banjaluka u parničnom sporu sa 843 subjekta, a da je vrijednost tih sporova preko 60 miliona KM.
Neki od najvećih postupaka su oni pred okružnim privrednim sudom, poput spora sa firmama „Grand Trade“ i „Niskogradnja“ Laktaši zbog spornog zemljišta u Banjaluci.
Vrijednost ovog spora je preko 640.000 Kmzanimljiv je i slučaj po tužbi „medicinske elektronike“ protiv grada radi isplate skoro 3,3 miliona KM.
Još jedan slučaj koji je izazvao veliko interesovanje javnosti, a koji je je takođe nastao na osnovu raznih sumnjivih dogovora i ugovora je tužba FK „Džaja“ protiv Grada Banjaluka radi građenja na tuđem zemljištu, v.s. 437.360 KM.
Ipak, jedan od najvećih sporova nastalih zbog mutnih poslova ljudi iz gradske uprave sa pojedinim tajkunima jeste slučaj zemljišta banjalučke Poljoprivredne škole.
