Da bend može imati uspješnu karijeru, a da pri tom ne dolazi iz nekog većeg muzičkog centara poput Zagreba, Beograda ili Sarajeva, dokazali su momci iz grupe M.O.R.T. koja je osnovana u hrvatskom mjestu Sinj. Muzičku ekipu ovoga benda čine četiri člana: John, Zvrk, Mile i Kikos. Oformljeni su 2003. godine, ali put do albuma prvenca trajao je deset godine. Iza sebe imaju brojne nagrade, nekoliko puta su nominovani za prestižnu nagradu Porin. Sarađivali su sa legendarnim Zdenkom Franjićem, koji je objavio njihov prvi album Vrhunsko dno. Ovaj rokenrol mag je otkrio mnoge talentovane bendove koji su zasjali na domaćoj rokenrol sceni, pa je i grupi M.O.R.T. na neki način utabao stazu do cilja zvanog uspješna karijera. 2013. godine M.O.R.T. je osvojio prvo mjesto na banjalučkom Demofestu, a 2014. bio pobjednik RockOff festivala, što im je otvorilo vrata za ulazak u ozbiljnije muzičke vode. Snimili su četiri albuma, zadnji 2019. godine na englesom jeziku, i stekli ogroman broj fanova. Na samom su vrhu alter-rock scene i rado slušani na koncertima i festivali širom ex-Yu prostora.
Ovoga ljeta nastupiće 14. avgusta na OK FESTU, koji se tradicionalno održava na Tjentištu (NP Sutjeska). Povodom ovog nastupa razgovarali smo sa članovima grupe M.O.R.T.
U avgustu svirate na OK festu. Šta za vas znače takvi događaji gdje se susreće na istom mjestu veliki broj muzičara?
Mile: Raj na zemlji, godišnji odmor, uživancija.
Zvrk: Puno glazbe, ljubavi i slavljenja neobuzdane radosti života. Guglajte riječ festival Gugle zna par definicija
Dolazi li na festivalima do nekih saradnji sa kolegama muzičarima iz drugih bendova?
Mile: Svašta se tu dogadi, nema pravila. Saradnje su samo potencijalni djelić.
Kikos: Suradnja se dogodila prvu večer kad smo došli, bila je dobra rakija, ali je videozapis loš, točnije, nema ga. Kad festival krene, toliko je događanja, da se ne stigne sve ni popratiti, a kamoli dogovarati suradnje.
Da li se bolje osjećate na otvorenim festivalskim binama ili na koncertima po klubovima?
Mile: Svaki prostor ima svoju energiju, ali osobno mi trenutačno više fale klubovi.
Zvrk: Nema pravila, sve ovisi o energiji publike i namjerama organizatora, prostor jest bitan al je i sekundaran u odnosu na publiku i namjere organizatora.
Kikos: U klubovima više bend utječe na publiku, moguće je podići i mrtve, dok se na festivalima mora poklopiti više stvari da bude dobar nastup.
Pobjedili ste na nekoliko regionalnih rok festivala. Koliko vam je to pomoglo u karijeri?
Mile: Mnogo. Nakon Demofesta se za nas čulo, organizatori su nas željeli čekirati, bukirati, izdavači su se javili, došli do većeg broja publike. Svaki koncert je za nas posebno iskustvo. Za Demofest i RockOff mi nismo ništa posebno uvježbavali, što se i čulo. Već smo svirali naš rokenrol i eto ga, energija je ušla gdje je trebala ući.
Kikos: Pomoglo nam je puno, ali je to bio dio procesa u kojem smo već bili. Treba dati sve od sebe, a ne očekivati da će te netko drugi gurati.
U regionu ste jako slušan bend među publikom koja voli alter rok muziku. Da li ste se nadali uspješnoj karijeri ili ste u sve ovo ušli bez ikakvog očekivanja?
Mile: Od svoje četrnaeste godine znam da želim biti u glazbi, na bini, u studiju, na turneji. Tako da svaki moju želju smo ko kolektiv ispunili. Zamislite nešto što baš jako volite iz dna duše: majku, oca, psa, mačku, genijalan bend, pjesmu iz djetinjstva, e pa sad slobodno taj osjećaj pomnožite sa puta tri stotine i dobit ćete koliko mi volimo ovo što radimo. Mi smo krojači vlastite sudbine.
Zvrk: Ušao sam zbog želje da se izrazim, a nakon toliko godina i albuma osobno sam bez očekivanja, jer sam shvatio da tako najbolje funkcioniram pa tako i više uživam.
Danas je mnogo bendova koji dolaze iz manjih sredina. Čini se da sa mnogo više entuzijazma sviraju, bar kada je riječ o alternativnom roku, nego što to čine bendovi iz većih gradova. Zašto je to tako?
Mile: Uvijek isto, to jest nažalost točno, ali ne mora ni biti. Jednostavno je, bend koji je gladan, tako i zvuči. A to je ono što smo svi oduvijek željeli čuti, bili svjesni toga ili ne.
Kikos: Ne dijelim tako bendove, ima dobrih bendova i u velikim gradovima, ali nažalost onda ima i puno kopija. Dok su bendovi iz manjih sredina u pravilu originalniji.
Ko su vaši muzički uzori?
Mile: Kikos i Tom Waits.
Zvrk: John mi je profesor izražavanja i kreativnosti, Mile mi predaje tehničku potkovanost i volju za istraživanjem novih stvari, a Kikos je docent radne etike, emocija i služenja zajednici.
Kikos: Rage Against The Machine.
Da li je za vas muzika poziv ili profesija?
Mile: Metalika je moj dobar drugar, a muziku volim. Jako!
Zvrk: Poziv i zanat.
Kikos: Poziv je nešto šta ti ne da da odustaneš, a profesija te tjera da budeš bolji.
Kako i gdje ste proveli vrijeme izolacije za vrijeme sveopšte epidemije?
Mile: Radio sam na sebi, na novoj glazbi, dresiranju psa, odmorio se, pronjuškao par novih glazbenih instrumenata, pronašao par, meni osobno, novih glazbenih pravaca, skontao da mogu bilo koga izazvat na partiju "Čovječe ne ljuti se" i izgubiti bez ikakvog pardona. Tako da - bring it on!
Kikos: U prirodi i s prijateljima.
Da li ste možda bili inspirisani da napišete neku pjesmu vezanu za izolaciju,viruse i sve te goruće svjetske dileme i probleme?
Mile: Prije izolacije sam pisao kako želim da me svi ostave na miru, kako želim spavati. Kad je došla izolacija samo sam nastavio.
Zvrk: Dragi svijete, spasi se se sam, ja ti više namam što da dam.
Kikos: Ne želim govoriti ništa vezano za epidemiju, jer je to svjetska laž protiv koje ne možemo, aa joj ne želim pridavati nikakvu pozornost. Nadam se da su ljudi našli sebe i saznali šta je važno u životu dok su imali vremena za razmišljanje.
Mislite li da je sva ta halabuka oko virusa bila pretjerana i ako jeste čemu bi služila?
Mile: Na ovom svijetu je sve pretjerano, virus je samo jedna od tih stvari. Čuven trik Hudinijeve destrakcije se konstantno odvija, pitanje je da li te zaboli za to ili ne.
Zvrk: Wakey wakey
Kikos: Nije bila, još traje nažalost. Tako da ćemo za nekih pedeset godina znati zašto.
Planovi benda?
Mile: Živiti, preživiti i stvarati. Također i naučiti nešto novo svaki dan.
