I tako dođoh do broja 38 na javnim konkursima, mene i moju porodicu pokušavaju otjerati: Poznati bh. novinar i voditelj poslao skoro 40 prijava za posao, evo kako je prošao

Poznati bh. novinar i voditelj Sanel Kajan je poslao preko 38 prijava za posao ali ni na jednu nije dobio pozitivan odgovor...

BUKA / E.P. / 21. Februar 2020

On je svoju priču podijelio na svom FB profilu a portalu BUKA je dozvolio da ju prenesemo.

"Koliko vrijedi moje obrazovanje?! 26 godišnje iskustvo u medijima?! Moja brojna usavršavanja u inostranstvu?! Najveće novinarske nagrade i priznanja za profesionalni angažman?! To što sam počeo raditi sa 16,5 godina?!".To što mi je otac poginuo kao branilac u 39. godini, dok su se oni koji sad odlučuju i provode svoju volju skrivali u podrumima?! To što sam svaki ratni dan proveo u Bosni i Hercegovini?! Onima koji nam trenutno kroje sudbinu, a konkretno mislim na ovaj dio Bosne i Hercegovine, gdje sam rođen i živim, dakle koaliciju HDZ i SDA - ništa! Ne daju mi da normalno živim i radim u Mostaru i izborim se za egzistenciju porodice! Rješenja, hvala Bogu, ima! Jer HDZ i SDA mutavci i stranački poslušnici nisu oni koji daju nafaku" ovim riječima se Sanel Kajan danas obratio javnosti a nakon što je podijelio priču u vezi sa podnošenjem skoro 40 prijava za posao koji nije dobio zbog, kako kaže, političke koalicije SDS-HDZ.

Evo kako je sve počelo: 


Od svojih dosadašnjih 38 javljanja na razne konkurse, u posljednjih 11 mjeseci, izdvajam dva. Jer pokazuju svu nemoć bošnjačke politike u Mostaru i ovom dijelu Bosne i Hercegovine. I potpuno odsustvo svijesti da se zauzmu za svoj narod, a time i kandidata koji je najbolji na konkursu (iako je, eto, Bošnjak).

Jedan konkurs je bio za radno mjesto u Skupštini HNK, odnosno u Službi za odnose s javnošću. Naime, Skupština HNK je jedina u ovoj državi koja nema profesionalce zadužene za komuniciranje s medijima. No, mjesec dana nakon što je objavljen – konkurs je blokiran. Informacije koje sam čuo kao razlog blokiranja konkursa su bile da „HDZ ne dopušta da osoba koja govori bosanski jezik istupa u javnost u ime Skupštine HNK“! SDA tj bošnjački predstavnici u Skupštini su prešutno prihvatili tu blokadau HDZ-a. I ona traje 10 mjeseci. Informacije radi – predsjedavajući Skupštine je Bošnjak. Dotle, iz kantonalne Skupštine dolaze (rijetke) nemušte izjave za javnost, a komunikacija s medijima je svedena na minimum i jako loše organizovana.

Posljednji primjer je Konkurs za arhivara u Pedagoškom zavodu u Mostaru. Onom koji je smješten u USRC “Midhad Hujdur – Hujka”. (Jer u Mostaru postoje dva pedagoška zavoda). Iako je konkursom tražena samo SSS, prijavio sam se, jer imam položen i ispit za arhivara, a ispunjavam sve ostale tražene uslove. 20 dana nakon što je raspisan, iz zavoda su me obavijestili da je konkurs poništen. Zvaničan odgovor na pitanje zašto je to urađeno nisam dobio. Kasnije sam čuo informaciju, iz pouzdanih izvora, da Pedagoški zavod u Mostaru na tu poziciju traži Hrvata, i da su poništili Konkurs jer se nijedan Hrvat nije prijavio, a ja sam bio najbolji kandidat. Informacije radi – direktorica zavoda je Bošnjakinja.

Za zlonamjernike koji se naslađuju ovim objavama, odnosno stranačkim uhljebima koji jedino znaju klimati glavom kad im stranka kaže i dići ruku kada treba sebi osigurati veće plate i sve dodatne beneficije, da napomenem da sam ja cijeli svoj radni vijek u realnom sektoru. Uz iznimku jednog kraćeg perioda kada sam radio na BHRT-u i FRT-u. Od svojih 16 i po godina zarađujem za hljeb i izdržavam svoju porodicu. Časno i pošteno! Nikad nisam bio pripadnik niti jedne političke stranke.

Iako sam svjestan da su u Bosni i Hercegovini konkursi za državnu službu raspisani za već unaprijed dogovorenu osobu, u meni je tinjala nada da možda nije baš svaki konkurs namješten i da ima šanse za proći posao na osnovu kvalifikacija, iskustva i obrazovanja.

Da se razumijemo. Prijavljivao sam se ja i na konkurse u privatnom sektoru. No, drže pod kontrolom i privatnike, kojima otkazuju poslove ili jako otežavaju poslovanje, ukoliko na bilo koji način urade nešto što nije u skladu sa ovdašnjom politikom koja vlada Mostarom.

Blokiraju ili ponište svaki konkurs na koji se prijavim, jer su svjesni da sam najbolji kandidat. Ponavljam, 38 konkursa je iza mene! Pa i onih na koje sam se prijavljivao, a koji su tražili samo srednju stručnu spremu. I ništa!

I još nešto. Ja sve ovo vrijeme imam posao. Radim za Deutsche Welle, konsultant sam SKY grupacije te snimam reklame i najave za jednu producentsku kuću iz Slovenije. Dovoljno dobar za strance (iz nekoliko zemalja), ali ne i za lokalne stranačke pilićare koji nam trenutno kroje sudbinu.

I tako sam se prijavljivao iz konkursa u konkurs. Ukupno na njih 38 za ovih 11 mjeseci koliko sam bez stalnog zaposlenja.

 

 

Među njima je bio i konkurs za portparola jednog tužilaštva u ovoj regiji. No, već mi je rečeno da je HDZ bacio oko i na tu poziciju, a Bošnjaci u vlasti tj SDA ne žele da se zamjere HDZ-u. Odbiše me. Kao razlog su naveli da nemam „završen Filozofski fakultet – znanstveno polje Informacijske i komunikacijske znanosti“. Inače, navedeno postoji samo na Sveučilištu u Mostaru. Dakle, potpuno jasno da je Konkurs pisan prema onom ko ima ispunjava ovaj uslov.

Nakon toga, konkurisao sam i za portparola u jednom ministarstvu sa sjedištem u Mostaru. I tu mi poznanici rekoše da će biti zaposlen onaj koga HDZ odredi. SDA tj Bošnjaci u vlasti su im prepustili i tu poziciju. Odbili su me s objašnjenjem da mi je dokumentacija nepotpuna tj da nisam dostavio potvrdu o znanju rada na kompjuteru. Heeeejjj!!! 26 godina sam u novinarstvu, i sigurno sve ove godine ne koristim štampaću mašinu za rad.

Treći konkurs bio je za portparola jedne javne ustanove. I tu stiže odbijenica, s pojašnjenjem da „tražena pozicija zahtijeva završen jedan od umjetničkih fakulteta.“ ?! ?! ?! Umjetničkih. Da! Dobro ste pročitali.

Rekoh li da u svakom tom konkursu stoji da „prednost imaju djeca poginulih branilaca“? Otac mi je poginuo u ratu. Decenijama obećavaju da će zaposliti, kako nas nazivaju, djecu poginulih branilaca, iako odavno nismo djeca! Naravno, samo jedno u nizu njihovih lažnih obećanja. To što je moj otac dao život u borbi za slobodu BiH, njih ne zanima. Nije im bitno. Ni najmanje!

I tako dođoh do broja 38 na javnim konkursima. Odbijenica za odbijenicom.

Zapošljavanje u javnom sektoru u BiH je dobro uhodana šema. Prvo se odredi ko će biti primljen na javni konkurs. Tek nakon što se dogovori ko će biti primljen, raspisuje se javni konkurs.

Što se tiče bh entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, tu su ostavljene i dodatne mogućnosti. Čak i ukoliko neki kandidat tokom javnog konkursa bude ocijenjen bolje od kandidata za kojeg je zapravo raspisan konkurs, ostavljena je mogućnost da s liste bude primljen bilo koji kandidat. Dakle, ne najbolji.

Nepravda je ovo koju već 11 mjeseci osjećam na svojoj koži. Od kako sam se vratio u Mostar, pokušavam pronaći stalni posao. Iza mene je 38 različitih konkursa. I u svakom od njih bio sam najbolji, ili među najboljima. Najbolji na ispitu općeg znanja, na stručnom ispitu. Ipak, posao bi dobio neko ko je bio na 5. 6. ili 10. poziciji bodovne liste. Jer traže podobne, a ne sposobne!

Drže pod kontrolom i privatnike, kojima otkazuju poslove ili jako otežavaju poslovanje, ukoliko na bilo koji način urade nešto što nije u skladu sa ovdašnjom politikom koja vlada Mostarom.

Pokušavaju mene i moju porodicu otjerati iz Mostara. Blokiraju ili ponište svaki konkurs na koji se prijavim, jer su svjesni da sam najbolji kandidat. Ponavljam, 38 konkursa je iza mene! Pa i onih na koje sam se prijavljivao, a koji su tražili samo srednju stručnu spremu. I ništa!

Ne zanima njih moje obrazovanje. Moje iskustvo. Radni staž. Dosadašnji uspjesi. Važna je samo podobnost i poslušnost. Onaj ko ima svoj stav i ne ustručava se jasno ga izreći, u ovom korumpiranom i nepotističkom društvu nema šansi.

 

 

 


Buka preporuka

Politika

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.