U galeriji Nox Medija u Mariboru u petak, 09. jula 20121. otvorena je međunarodna izložba Voli me, ne voli me, gdje su predstavljeni i radovi bosanskohercegovačkih vizuelnih umjetnica i umjetnika.
Ova međunarodna izložba nastala 2012 godine, svake godine gostuje na nekoj novoj lokaciji, a umjetnici su pozvani da protumače temu Voli me, ne voli me što je moguće raznovrsnije i prikažu je kroz umjetnički izraz koji žele, sa što više kreativnosti, hirovitosti, simbolike i introspekcije...
Autorica ovog projekta je spisateljica Ana Đokić iz Zagreba. Projekat je nadahnut igrom brojanja latica cvijeća - prva latica VOLI ME, druga latica NE VOLI ME, treća latica VOLI ME, četvrta latica NE VOLI ME... u želji da se otkrije da li nas voli osoba do koje nam je stalo. Svaka od ilustracija je podvojena ljubavnim suprotnostima, gdje jedan pol označava VOLI ME, a drugi NE VOLI ME.
“Kao književnica, u svojim romanima i dramama za odrasle, najviše propitujem upravo odnos muškaraca i žena, različite koncepte ljubavi, različite načine da se ljubav izrazi. U bavljenju ovom temom, koristim (naravno) riječi. Upravo sam se zato zapitala kako bi moje kolege, likovni umjetnici, bez riječi opisali što je za njih ljubav. Igra iz djetinjstva Voli me, ne voli me (ono čuveno otkidanje latica kako bismo saznali voli li nas neka osoba ili ne) poslužila je kao lajt motiv. Svaki likovni umjetnik koji sudjeluje na izložbi treba imati u svome radu dio ilustracije (lijevi) koja pokazuje što za njega ljubav jest, i drugi dio (desni) na kojem iščitavamo što za njega znači biti bez ljubavi. Bilo mi je iznimno zanimljivo pratiti radove svojih kolega umjetnika koji se služe sasvim drugim sredstvima od onih koje mi pisci koristimo…. A što se tiče samih radova, rekla bih da je ista stvar kao i s nama piscima – svaki autor ima svoje poimanje života, svoje poimanje ljubavi, svoj stil, svoj stav (neki umjetnici o ozbiljnim temama progovaraju kroz humor, drugi idu žestoko do kraja, treći su poetični, četvrti ironični). Ne bih rekla da postoji suštinska razlika u interpretaciji određene teme (u ovom slučaju – ljubavi) kada su pisci i likovni umjetnici u pitanju.”- kaže Đokić.
Govoreći o samom konceptu i prevođenju vizuelnog na književni jezik i obrnuto, Đokić zaključuje da nam je vrlo malo potrebno da se nađemo na jednoj, odnosno na drugoj strain i da je to moguće iskazati kroz oba medija.
“Ja bih rekla da uvijek sjedimo na dvije stolice. Uvijek je to jedan domino efekt (jednom stranom smo prema nekome na voli me strani, a prema drugima na ne voli me strani). Budući da su ilustracije izduženog oblika i imaju svoju lijevu(voli) i desnu (ne voli) stranu, mislim da će biti izazov na jednoj od narednih izložbi (a u planu su izložbe u Torontu i Mumbaju) postaviti ih na zidove upravo kao domine koje se jedna na drugu nastavljaju.”
Izložba je do sada gostovala, osim Hrvatske, ogdje je i počela, u Bosni i Hercegovini, Njemačkoj, Austriji, Danskoj, Kipru, Makedoniji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Budući da slika govori više od hiljadu riječi, a da je je jezik ljubavi univerzlan, publika je učitavala vlastito iskustvo u ilustracije.
“Publika voli igru. Svaki rad je jedna priča. Ovisno o senzibilitetu, svatko sebe prepoznaje više u jednoj, manje u drugoj priču (u humoru, poetici, ironiji, mraku….). Iako ne volim generalizacije, moram priznati da se radovi od zemlje do zemlje razlikuju u različitom kulturološkom senzibilitetu što je meni otkriće.”- priča Đokić.
Selektorica bosanskohercegovačkih radova je grafička dizajnerica i ilustratorica Aleksandra Nina Knežević, a na izložbi učestvuju ilustratori: Jasna Bukvić, Zdravko Cvjetković, Enis Čišić, Elvis Dolić, Emir Drumišević, Zlatan Filipović, Edita Gazibara, Boris Stapić, Saša Škorić, Maja Zećo, a specijalni gost Ismar Mujezinović se predstavlja video radom Voli, ne voli, boli.
”Selektovanje radova za bh. predstavnike izložbe Voli me, ne voli me krenulo je od mojih prijatelja, kolega čiji rad cijenim, a onda se mreža širila. Ja sam pozvala dvoje-troje svojih kolega, oni su svoje, tako da je selekcija radova nastala udruženim snagama i željom da skupimo što više kvalitetnih radova. Izložba u Sarajevu je bila druga u nizu postavki i nismo očekivali da će da se ovoliko razviti, obogati i putovati cijelim svijetom.
Neki od bh. autora su se priključili bh selekciji kasnije, dok smo gostovali u Istambulu, Emiratima, a neki su imali želju da promjene svoj rad... Tako da je izložba živa i mijenja se, prilagođava, putuje, voli...”- kaže Aleksandra Nina Knežević.
Na pitanje kako se sve sada čini sa odmakom od skoro decenije, Knežević kaže:
“U selekciji ima trenutno jako puno radova i svi su na svoj način posebni, i što je najvažnije funkcionišu zajedno, tako da vrijeme, nove izložbe i novi radovi umjetnika obogaćuju cijelu ideju projekta Voli me, ne voli me. Svi radovi su istih dimenzija i svaki autor/ica na svoj način priča šta za njega/nju znači voliti, a šta ne. Smatram da bogata selekcija radova inspiriše posmatrača, uvodi nas u naše intimne prostore i budi razne emocije. Razvoj, put cijele izložbe, koliko će rasti, kojom brzinom je nepoznat, nikada ne planiramo, priča Voli me, ne voli me se spontano dešava, kao i sama ljubav.”
Kustosica slovenskog dijela međunarodne izložbe Voli me, ne voli me je Maša P. Žmitek.
Organizatori izložbe u Mariboru su: Kreativna mreža, Zagreb, Galerija Media Nox, Maribor, Lutkovno gledališče Maribor, Grad Zagreb i Mestna občina Marbor.
