Građanima u BiH odavno je preko glave političara i političkih partija koji nas godinama lažu, varaju i vuku za nos. Ipak, i pored toga, ove partije i ovakvi političari dobijaju i dalje najveću podršku istih tih nezadovoljnih građana.
Mnogi tvrde da je razlog za takvo stanje nedostatak neke nove političke opcije, odsustvo nade da se može nešto promijeniti, gubitak osnovnih vrijednosti, neobrazovanost ili, jednostavno, siromaštvo građana, kojima se asfaltni put ispred kuće, obećano zaposlenje ili dobar ručak pod šatorom čine primamljivijim od neke apstraktne bolje budućnosti zasnovane na poštenim politikama.
Zbog takvog stanja u društvu i već zabetoniranih stavova većine građana da je nemoguće nešto promijeniti i da je najbolje prepustiti se, ili eventualno potražiti izlaz u odlasku iz zemlje, jedan mali broj entuzijasta odlučili su da svojim primjerom pokažu da možda još uvijek ima nade.
Svjesni da je put koji su odabrali bliži propasti nego uspjehu i da će njihova borba biti duga, odlučili su da, kako kažu, zbog budućnosti djece uzmu stvari u svoje ruke, udruže se, zasuču rukave i krenu u promjenu društva oko sebe.
Tako je u prethodnom periodu u Bosni i Hercegovini osnovano više pokreta koji su okupili manji broj građana, u želji da u svojim sredina počnu mijenjati stvari iz korijena.
Jedan od takvih pokreta, koji je svoje djelovanje proširio na područje cijele BiH jeste Platforma za progres koju predvodi Mirsad Hadžikadić, čovjek koji je nakon višegodišnjeg iskustva i rada u inostranstvu odlučio da se posveti svojoj zemlji i narodu.
„Gledajući na političku situaciju u BiH zaključio sam da ne postoji politička opcija koja vodi ka dugoročnoj stabilnosti države. Mi smo se jednostavno podijelili na osnovu nekih identiteta i zaključili smo da smo mi protiv onih drugih i to je ono što nas drži. I tako se ovdje čovjeka gleda samo sa etničke ili vjerske strane i rijetko se pojavi nešto drugo. A i kada se pojavi nešto drugo što može biti zasnovano na ljudskim pravima, to se pretvori u borbu za neku ličnu korist. Ja nisam želio da formiram političku stranku, ali sam htio da pokažem primjerom da se može i drugačije. Da malo probudim ljude da vide da nije sve zacementirano i da je nada nestala. I to sam uradio utrkom kao nezavisni kandidat za člana Predsjedništva 2018. godine. Nakon tog početnog uspjeha i osvojenih 10 odsto glasova, mnogi su mi rekli 'bolje da nisi ni dolazio ako ne misliš da nastaviš sada'. Tako je onda došlo i do osnivanja političke organizacije, odnosno ove stranke“, rekao je Hadžikadić za BUKU.
On navodi da je osnova onoga o čemu govori i za šta se zalaže njegova organizacija promjena društvene svijesti i promjena moralne odgovornosti svakog pojedinca.
„Svaki pojedinac mora da prihvati činjenicu da je odgovoran za situaciju u svojoj zajednici i da ništa ne dolazi iz vana već samo iznutra i da jedino kad uredimo zajednicu možemo očekivati da je svima, pa i meni bolje. I na tom osnovu želimo da gradimo državu. Za razliku od onih koji ne poštuju Dejtonski sporazum i Ustav, ja smatram da je za ljude koji žele ovoj zemlji dobro sasvim dovoljan i da je nekakav odnos između građanskog i etničkog na čemu se može graditi početak zajednice, a kad bude to odgovaralo svima, vjerujem da će se i to promijeniti nabolje“, rekao je naš sagovornik i dodao:
„Ovdje niko ne ide ka dobrom, jer je sve lično, a malo odgovornosti. Previše je ljudi koji politiku shvataju kao profesiju, a malo onih koji smatraju da je to njihova dužnost i obaveza. Ja sam odlučio da svojim primjerom i primjerom ljudi koji su uz mene pokažem da postoji drugi put“, rekao je Hadžikadić, koji je u Sarajevu nedavno izveo na ulicu oko 20.000 nezadovoljnih građana.
Zanimljivo je da se u posljednje vrijeme počeo stavrati određeni bunt i na lokalnom nivou u BiH. Za sada je to sve još uvijek u počecima, ali ozbiljnost i odlučnost onih koji su u pojedinim gradovima odlučili da ponude treći put svakako je ohrabrujuća.
Tako je nedavno i u Banjaluci osnovan Narodni pokret Banjaluka zove, koji je već prikupio dosta simpatija građana.
Mirna Savić Banjac, jedna od osnivača ovog Pokreta, kaže da je sve počelo sa željom da se napravi politička opcija u kojoj će se okupiti ljudi koji iskreno žele da pomognu zajednici i da stvaraju uslove za dostojan život svih građana.
„Svi smo mi ljudi koji nikad nismo planirali da se bavimo politikom, ali je situacija takva da je krajnje vrijeme da se nešto počne konkretno raditi. Ovdje je stanje alarmantno, a možda nam i jeste ovako baš zbog toga što se niko od građana ne želi baviti tom 'prljavom' politikom. Naš prvi cilj i prvi problem koji primjećujemo jeste problem pripadnosti strankama i nepotizam i da je članska kartica ulaznica za sve i tome želimo stati u kraj. Ono što nam je cilje jeste da se na sve funkcije zapošljavaju ljudi od struke, a ne zbog pripadnosti političkoj opciji. Zato mi kao pokret i nemamo članske kartice. To smo uradili i da bi svi oni ljudi koji nas podržavaju znali da njihova podrška našem pokretu ne znači da će sutra, ukoliko ostvarimo dobar rezultat, njima donijeti neke pozicije na način kako se to sada radi. Dakle, stručnost na prvom mjestu i odgovornost koja danas ne postoji. Ovdje vam je sve oprošteno samo ako ste pripadnik vladajuće partije. Mi partokratiju izbacujemo iz svih sfera javnog i političkog života“, rekla je Savić Banjac za BUKU.
Ona naglašava da je u Banjaluci, ali i cijelom ovom društvu, potreban preporod koji će donijeti političare koji se neće baviti politikom radi lične koristi. Kako kaže, ovdje ima mnogo stručnih ljudi koji znaju kako da rade, samo treba postaviti sistem na pravilnu osnovu.
Pored ovog pokreta, u Banjaluci postoji i deluje i Pokret pravde, koji je nastao iz neformalnog udruženja građana Pravda za Davida, nakon duge borbe za otkrivanje istine u slučaju ubistva mladića Davida Dragičevića.
Kako navode u ovom Pokretu, ovo nije borba samo porodice Dragičević, već je ovo borba "svih nas za sve nas".
„Kroz slučaj Dragičević, režim je pokazao na šta je sve spreman. Spreman da se obračuna sa svakim ko ne pristaje na laži. Zbog svega što se desilo i što se dešava, zbog zataškivanja ubistva Davida Dragičevića - koje nije jedino, zbog represije i diskriminacije koju režim sprovodi nad porodicom Dragičević i ljudima koji su im podrška, zbog želje da zaštitimo sve nas koji smo na udaru režima, odlučili smo se da našu borbu formalizujemo i politički artikulišemo i to kroz udruženje građana 'Put Pravde' i političku organizaciju 'Pokret Pravde', koji će učestvovati na predstojećim lokalnim izborima.“
Još jedan pokret koji je nastao u prethodnom periodu kao odgovor na postojeće politike jeste Pokret slobodnih građana iz Doboja. Iako su zbog pandemije Covid-19 bili spriječeni u registraciji Pokreta, oni nisu odustali od želje da se na lokalnim izborima upuste u političku borbu sa neprikosnovenim vladarima u njihovom gradu. Našli su način udruživši se sa kolegama iz Banjaluke, iz Narodnog pokreta Banjaluka zove, pod čijim imenom će i izaći na naredne lokalne izbore.
“Naš cilj je veoma jasan. Smjena generacija na političkoj sceni u BiH i RS koja podrazumijeva nove, mlade, obrazovane, stručne i nadasve poštene ljude. Ljude koji će kao takvi mijenjati stvari iz samog korijena. Neće biti lako, znamo. Drugog izbora nema, ili to ili da kupimo prnje i kud koji mili moji”, rekao nam je Miroslav Borojević-Beli, jedan od članova Pokreta slobodnih građana iz Doboja.
On navodi da je izborni, ili kako kaže, "kupovno-prodajni proces u kojem već 20 godina učestvuju sve političko-kriminalne organizacije takav kakav je, nakaradan, a samim tim i suviše providan da bi opstao".
“Osnovna stvar na kojoj bi se trebalo raditi, a koju ni jedna od vladajućih i opozicionih partija i raznih međunarodnih institucija ne želi, jeste upravo to, izborni proces koji se ne može kontrolisati od strane istih. Kada se izborimo za takav ispravan proces, a za koji ćemo se definitivno mi kao pokret nakon ovih izbora i boriti, onda ćemo i moći da postavljamo sve stvari na svoje mjesto”, tvrdi naš sagovornik.
Borojević navodi da je borba za ravnopravnost, isti zakon za sve i nestranačko zapošljavanje, jednostavno borba za bolji život u blagostanju, miru i ljubavi, što je njihov osnovni cilj.
“Sreća, to je to! Sve je ovdje jasno već odavno, ono što nam treba je domaćinsko ponašanje svih visokih funcionera kako bi i sam narod postao takav, odgovoran u svakom pogledu”, kaže Borojević.
On navodi da su u borbu ušli zbog toga što im je dosta "nesposobnog, lažnog i prevarantskog sistema kojem se ne vidi kraj".
“Zbog nas, naše i budućnosti naših potomaka, koji bi u slučaju našeg daljnjeg ćutanja ili napustili ovu prelijepu zemlju ili ostali ovdje kao doživotni robovi diktatorskog režima vlasti koji lažima i parama kupuje sve redom.”
Borojević naglašava da oni neće imati milosti ni prema “lažnim opozicionim partijama", u koje ubraja sve postojeće.
“Vrijeme je da se korov koji je izrastao u proteklim decenijama iščupa, baci u smeće i zasadi nova čista trava, koja će svojim mirisom i ljepotom privući punu pažnju i poštovanje svih građana. U Doboju smo Darko Pijunović i ja priču započeli prije godinu i po dana. Sve ide po planu i onako kako je i zamišljeno. Ljudi koji žele život umjesto dosadašnjeg životarenja i nepravde, a ima ih mnogo, su to i prepoznali. Podrška nam, osim sugrađana, stiže sa svih strana svijeta. Onih ljudi koji ne žele da zaborave rodnu grudu, a planiraju da se u budućnosti vrate ovdje ukoliko se dese pozitivne promjene prema kojima vozimo mi iz pokreta. Mnogo je i onih koji se zbog državnih jasli ne žele žrtvovati ni za koga, pa čak ni za svoju djecu. To nam i nije skroz jasno, ali nema veze. Mi ćemo dati sve od sebe da i takvima objasnimo koliko je sve ovo bitno i važno, ako ne za njih, onda za njihovu djecu”, kaže Borojević za BUKU i dodaje:
“Mi imamo jasnu viziju kako ići naprijed, na koji način organizovati društvo koje će kolektivno i u svakom segmentu biti uključeno i odgovorno prilikom realizovanja zamišljenog i funkcionisanja u budućnosti. Veoma je prosto, tu smo da prekinemo isprepletane niti laži”, kaže Borojević.
Na kraju, iako različiti, svi ovi pokreti i novonastale političke organizacija imaju jedan cilj, a to je promjena, odnosno pokretanje i udruživanje običnih ljudi kojima su želje iste, a svode se na normalan život dostojan svakog čovjeka.
