Kako je biti „Sorošev plaćenik“ govorili su novinar Nikola Vučić, politička analitičarka Tanja Topić, novinar i aktivista Milan Antonijević i stand up komičar Peđa Bajović.
Ova imena su lokalno ili regionalno poznata kao ljudi koji slobodno iznose svoja mišljenja, a zbog toga nekada plaćaju skupu cijenu poput javnog etiketiranja, prijetnji, uvreda.
Kritika i kritička misao u BiH nisu dobrodošli. Zna to dobro i Tanja Topić, politička analitičarka koju je jedan političar čije ime iz principa nije pomenula, a nećemo ni mi, nazvao agenticom njemačkog BND-a.
„Pojedinim novinarima je bio zabranjen ulaz u institucije Republike Srpske. Dok se ta osoba smijala novinarkama na osnovu fizičkog izgleda, ostali novinari su se smijali“ podsjetila se Topićeva na ranije i nerijetke istupe jednog političkog dužnosnika, onog kome ne može niko ništa jer je jači od sudbine.
Novinar i autor knjige „Kritika toksične muškosti“ Nikola Vučić podijelio je svoje životno iskustvo. Već tokom školovanja, bilo mu je čudno što ide u etnički čisto odjeljenje od 30 Hrvata, a sprat iznad njega je bila učionica sa 30 etnički čistih Bošnjaka.
„Oni su govorili bosanski, a ja hrvatski. Bilo mi je jasno u kakvo društvo uplovljavam kao punoljetna osoba. Znao sam da moram biti društveno angažovan“ kazao je Vučić. I jeste. Nikola je društveno angažovani novinar koji zbog svojih stavova i etnički nepristrasnom novinarstvu često dobija prijetnje i uvrede.
„Biti izdajnik u Mostaru u graud u kom sam se rodio, nije ugodno. Ni kada sam se bunio zbog dvije škole pod jendim krovom, niti prošle godine kada sam pitao „hoće li uskoro biti zona oslobođena od fašizma“ podijelio je Vučić svoje iskustvo. Do sada je dobijao etikete izdajnika, mudžahedina, persone non grata, halal Hrvata... Zbog glasno izgovoren mišljenja koje se ne uklapa u torovske okvire Vučić je bio i na naslovnicama nacionalisitčkih medija, bliskih HDZ-u. Komentari koje je Vučić dobijao spadaju u krivično djelo širenje međuetničke mržnje, ali tužiteljica mu je rekla da „nema elementata, da je to sloboda govora i mišljenja.“
Tanja Topić kaže da elite koje aktiviste, novinare, slobodne građane nazivaju stranim plaćenicima zapravo kriju imovinu koju su ilegalno stekli.
„Etnonacionalni kleptomani. Postali su bogati optužujući strane plaćenike. Niko od nas nema nekretninu vani, imamo kredite, minuse na karticama. Oni imaju imovinu vani. Naravno da treba da sačuvaju ta sredstva pričom o stranim plaćenicima“ dodala je Topić.
Diplomirani pravnik i aktivista za ljudska prava iz Beograda Milan Antonijević kaže da etiketu stranog plaćenika nosi još od prvih studentskih protesta.
„Uzori mladima bi trebalo da postanu oni koji slobodno govore. 30 godina godina uvežbavamo demokratiju“ kazao je Antonijević govoreći o budućnosti regiona.
„Sjećam se optužbi za rušenje RS, odnosno za državni udar. To je bio period kada sam popila najviše kafa sama sa sobom. Ljudi su me izbjegavali. Ljudi koji su me poznavali 20 godina“ prisjetila se Tanja Topić nekih od posljedica etiketiranja od strane političkih elita.
„Kritička misao u BiH je ona koja usamljuje“ zaključio je Vučić.
Peđa Bajović kaže da se suočavao sa etiketiranjem da je strani plaćenik, ali ga političke elite i njihovi sljedbenici nisu optuživali za izdaju. Sav apsurd političke (ne)kulture sumirao je u jednoj rečenici: „Višegodišnji ministar spoljnih poslova Srbije ne govori engleski jezik“
