<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

ISPOVIJEST BANJALUČANKE Majka djeteta sa poteškoćama u razvoju zbog diskriminicije na poslu pokreće tužbu

BANJALUKA

Za BUKU otkriva i dalje korake- pokretanje tužbe. Kako navodi tužbu za upravni spor će sama pripremiti, a za parnični postupak planira angažovati advokata.

14. januar 2021, 4:15

Roditelji djece sa poteškoćama u razvoju svakodnevno se suočavaju sa mnogobrojnim izazovima, a osim brige o djeci, tu je i posao, ako imaju sreću da se zaposle. Postojeći zakoni kako na nivou entiteta, tako i na nivou države daju određene olakšice poput one da jedan zaposleni roditelj, kao i samohrani roditelj, ima pravo na pola radnog vremena.

Ali jedno je zakon, a praksa nešto sasvim drugo.

Pokazuje to i slučaj D.V.  (puno ime i prezime poznato redakciji) zaposlenoj u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, na radnom mjestu šefice odsjeka za opšte poslove. Ona pravo na pola radnog vremena godinama nije tražila, a kada ga je zatražila nastupili su problemi: “Imam dijete s autizam. Još 2014. godine uspostavljena je kategorizacija F84- pervazivni razvojni poremećaj zbog potrebe prisustva asistenta u nastavi. Nikada do 2020. godine nisam ostvarila pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom po ovom osnovu, iako je u mišljenju Komisije za kategorizaciju bilo navedeno da imam pravo na to. U prvom trenutku nisam to ni tražila, jer je šira porodica pomagala u brizi oko djeteta, a potom kad sam tražila 2016. godine, odbijena sam uz obrazloženje da sam jedini pravnik u instituciji pa ne bi svi poslovi mogli biti urađeni ako  budem radim samo pola radnog vremena. Potom nisam ponovo podnosila zahtjev do prošle godine, kad sam za sina prikupila svu potrebnu papirologiju- mišljenje Komisije za kategorizaciju nadležnog Centra za socijalni rad, preporuku Doma zdravlja da mi se odobri rad na pola radnog vremena, te podnijela zahtjev krajem oktobra. Na zahtjev je direktor napisao da je saglasan, potom je kolegica napravila rješenje”.

Međutim kada se sa bolovanja na posao vratio neposredni rukovodioc naše sagovornice, pomoćnik direktora za pravne i opšte poslove, zatražio je kompletan spis predmeta na uvid, i osporio što je u uvodu rješenja naveden Zakon o radu Republike Srpske, jer je riječ o instituciji Bosne i Hercegovine.  

Potom je zatraženo mišljenje Ministarstva pravde BiH koje je sugerisalo da se na državnog službenika treba primjenjivati Zakon o radu u institucijima BiH, koji pravo na rad sa pola radnog vremena zbog djeteta sa teškoćama može ostvariti samo samohrani roditelj.

No, kako ja naša sagovornica državni službenik, na nju se primjenjuje Zakon o državnoj službi u institucijama BiH, koji je u članu 47. definisao da će pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom biti definisano podzakonskim aktom Savjeta ministara, a 2014. godine je taj akt i donesen- Odluka o ostvarivanju prava na neplaćeno odsustvo i rad sa skraćenim radnim vremenom.

U toj Odluci se, ističe naša sagovornica, ne pominje status samohranog roditelja u vezi odobravanja rada sa skraćenim radnim vremenom, samo da to pravo može ostvariti roditelj djeteta s poteškoćama u razvoju.

“Ono sto je moj neposredni rukovodilac uradio nakon što je dobio mišljenje Ministarstva pravde, jeste da je uputio zahtjev Odboru državne službe za žalbe za ukidanje mog Rješenja, po pravu nadzora i Odbor je 08.01.2021. godine donio rješenje kojim je ono ukinuto. Postupanje Odbora je pogrešno na više nivoa, s pravne tačke gledišta, ali da ne ulazim u te detalje, tu je najvažnije što je moj poslodavac, Agencija za lijekove i medicinska pomagala, podnijela zahtjev drugoj instituciji da se moje Rješenje ukine”, pojašnjava D.V. koja je u međuvremenu kontaktirala i određeni broj drugih državnih institucija kako bi provjerila kako se kod njih tretiraju zahtjevi državnih službenika za rad na pola radnog vremena zbog brige o djeci sa poteškoćama u razvoju. Do sada je dobila ugovor od Uprave za indirektno oporezivanje BiH u kojoj su je pismenim putem obavjestili da su odobrili ovakav rad za dva državna službenika koji imaju djecu sa poteškoćama u razvoju, a koji NISU samohrani roditelji, kao ni naša sagovornica.

Za BUKU otkriva i dalje korake- pokretanje tužbe. Kako navodi tužbu za upravni spor će sama pripremiti, a za parnični postupak planira angažovati advokata.

“Mislim da je pravna bitka koja predstoji jako važna ne samo zbog mene i mog slučaja, već zbog svih zaposlenih roditelja koji imaju djecu sa poteškoćama u razvoju”, zaključuje na kraju razgovora za BUKU D.V.

Obratili smo se i Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH, kako bi od njih dobili komentar i obrazloženje zašto je majci djeteta sa autizmom ukinuto Rješenje o pravu na pola radnog vremena, ali do momenta zaključenja ovog teksta isto nije pristiglo.

Po prispjeću isto će biće objavljeno.