<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ispovijesti: Nije nas niko "odvukao" u EU, otišli smo, a ovo su razlozi zašto

Odgovor Dodiku

Mi nismo bili ekonomska, niti ratna migracija. Suprug i ja smo imali odlicne poslove, bili smo odlicno situirani. I sve smo to ostavili prije 4 godine, i otisli u novi zivot. Zbog nase djece, da njima damo sansu.

15. oktobar 2021, 12:06

Glavni i odgovorni urednik Buka magazina Aleksandar Trifunović na svom FB profilu pitao je svoje FB prijatelje kako su " odvučeni u Evropu. Naime, Milorad Dodik je je juče izjavio za EU “Oni kažu za sebe da su veliki donatori, a ja kažem da su oni veliki usisivač. Oni su napravili situaciju da odavde izvlače radno sposobno stanovništvo i odvlače u zemlje EU. Za to smo mi kao zajednica izdvojili ogroman novac školujući te mlade i sposobne ljude koji su odrasli ovdje i postali pismeni” 

Ovo su neki od odgovora na tezu o odvlačenju, sve možete pročitati na Aleksandrovom FB profilu 

 

 

Te izborne 2014. , moje posljednje u BL, na izbornom mjestu sam imao susret sa tadašnjim direktorom O.Š."Dositej Obradović", Draganom Kovačevićem, koji mi je nudio posao ako uđem u "njihovu kuću" Kako je tada glasio slogan crvene kuge. Prije toga su mi vrata bila zatvorena i na KC-u kao i u DZ B. Luka. Iako je na KC radio jedan ljekar koji je bio voljan da mi pokaže i da me nauči sve što zna i koji mi je jednom prilikom rekao, "Hoćeš li moći dobiti posao, da se ja više ne nadam?!" Imao sam još par odbijenica i na privatnim adresama, ali to nije imalo veze sa stranačkom karticom. Supruga dobila otkaz u 3. mjesecu trudnoće, mjesec nakon saopštenja da je trudna, inprvi dan nakon povratka sa G. O., a prije otkaza je radila, sa završenim ekonomskim fakultetom, za 600KM od čega 200KM na ruke ... Ima još svašta da se napiše o ovom odvlačenju ali neka, nekom drugom prilikom.  Pozdrav iz  - Bojan

 

Pet godina mira i sreće u Berlinu.A 9 godina sam putovala iz Banjaluke u Prnjavor i okolna sela da zaradim platu,koju bih bajdvej potrosila na vrtic za djete(privatni naravno) gorivo,amortizaciju,kredit za auto. – Sandra

 

Pre 3 godine smo otisli. Bio sam direktor jedne fabrike u BL. Kada smo odlazili mislili smo da ćemo se vratiti za 5 godina. Sada znamo da nećemo. Nikada. Nema razloga. Na Balkanu je sve politika. Prema sebi mogu da budem neodgovoran. Prema potomstvu ne mogu I ne smem. Ne želim da odrasta tamo gde sam živeo 50 godina I od devedesetih stalno se borio za nesto bolje, tražio promene. Želim detetu da ne razmišlja o politici na taj način. Nek raste u miru. Ovde ću uvek biti stranac, ali imam kvalitetniji život nego tamo. Ne razmišljam da li će neko ubiti drugog jer misli drugačije. Život ovde ima svojih nedostataka. Pored mora I sunca I kupanja 7 meseci, danas naprimer škole u Atini ne rade her će popodne oluja . Ali padne snag (jednom u par godina) retko ko ide na posao. E to su problemi   - Saša

“Nas oteli norveški desničari i to baš na dan vjenčanja, rekli ostavite goste i vozite ka sjeveru bez stajanja dok ne dodjete ovde a mi ćemo vam dati priliku da živite u uredjenoj pravnoj državi i da kupite gajbu kroz dvije god… onda dodje radnička partija na vlast pa rekoše aj da još popravimo uslove za porodicu, nadoknadićemo to od bogatih” - Željko 

13 godina provela u Becu, vratila se sa suprugom u nadi da ce moja saznanja negdje negdje biti doprinos. Saznala da je moje znanje u RS bezvrijedno i da nisam (dovoljno) kompetentna. Suprug bio zaposlen u porodicnoj firmi. Nakon nekolicine tendera i projekata i cekanja isplata za iste projekte, odustao. Novac i dalje cekaju. O spletkama, zavrzlamama i slicno po pitanju dobijanja tendera necu ni da počinjem. Nakon 2.5. godine ponovo odlazimo. Ovako "odvučeni" se nikada ne planiramo vratiti. Odbijali smo se uclaniti u bilokoju stranku, vjerujuci da nas znanje treba da bude iznad politike. Cinjenica da to u RS nije tako nas je odvukla negdje dalje, negdje drugo... Cerkicu cemo ipak nauciti da djeli nasa vjerovanja!  Pa napisi negdje nekome ako kad stignes - Chilexion

2012. sam magistrirala psihologiju. Prijave za posao slala po cijeloj BiH, nisam birala. Nakon ne znam koliko odbijenica i kao magistar i kao medicinska sestra, odlučila sam da se prijavim za program koji omogućava našim medicinskim radnicima da se zaposle u Njemačkoj. Znači niko me nije odvukao, nego BiH nije imala sluha za mene, jer nisam politički opredeljena. Hvala Angeli Merkel što je prepoznala moje kvalitete i kvalifikacije i što već 6 god uspješno NORMALNO živim, život dostojna čovjeka.- Vera

Suluda zamjena teza. Ja sam u inostranstvu već 20 godina od svoje 43 pa nisam otišao zbog Dodika i ne vjerujem da ulazim u kategoriju “odvučenih” ili protjeranih. Otišao sam zbog toga što je BiH/RS na mom području medjuopštinska liga - a sada igram premiership - recimo figurativno. Ali ukratko - moje mišljenje - nisu nam stranci krivi što vlada kriminal i korupcija - što izbor kadrova na važne položaje prevazilazi nadrealiste - što profesionalni kvaliteti ne igraju nikakvu ulogu, što nam ljudi umiru u ovakvom zdravstvu. Niko nije dužan svojim životom (ili kvalitetom života) platiti cijenu kriminalnog društva. Ja se ne bih vratio ni za kakvu sumu novca dok je tamo tako kako jeste.- Duško

 

Vrlo interesantno.... rodjen, zavrsio skolovanje u bl i onda traziti posao... pomislio bi covjek da ce biti posla za doktora... 6 godina radio po izrazito nerazvijenim opstinama, ugovor na odredjeno koji se produzavao mjesec za mjesec.. supruga dobila otkaz u mtelu (5 godina radila neprijavljena u centru bl, iznad poste) kad je zatrudnila.... ja zamalo da dobijem otkaz (jedna koleginica iz nerazvijene opstine zavrsila napokon medicinu pa je imala prednos iako sam ja radio duze od 2 godine u komadu).... i moram se zahvaliti svima koji su me natjerali da se sa porodicom preselim u njemacku i zapocnem napokon normalan zivot  - Nemanja

 

Mi nismo bili ekonomska, niti ratna migracija. Suprug i ja smo imali odlicne poslove, bili smo odlicno situirani. I sve smo to ostavili prije 4 godine, i otisli u novi zivot. Zbog nase djece, da njima damo sansu. Patnju za rodnom grudom liječimo ljetovanjem na Floridi, skijanjem u Koloradu, i druzenjem s ostalim "napacenim" imigrantima i prijateljima Amerikancima. Zivot je kratak, covjek ne moze izabrati mjesto gdje ce se roditi, ali moze izabrati mjesto gdje ce zivjeti. I mi smo srecni sto ne moramo vise zivjeti u stanju svakodnevne psihoze. Nedostaju nam clanovi porodice, bliski prijatelji, i nista drugo.- Raca

 

2012. sam magistrirala psihologiju. Prijave za posao slala po cijeloj BiH, nisam birala. Nakon ne znam koliko odbijenica i kao magistar i kao medicinska sestra, odlučila sam da se prijavim za program koji omogućava našim medicinskim radnicima da se zaposle u Njemačkoj. Znači niko me nije odvukao, nego BiH nije imala sluha za mene, jer nisam politički opredeljena. Hvala Angeli Merkel što je prepoznala moje kvalitete i kvalifikacije i što već 6 god uspješno NORMALNO živim, život dostojna čovjeka.- Vera

 

Kad ni 13 godina nakon razvoda nisam uspjela naplatiti nijedno mjesečno izdržavanje za djecu koja su sad već skoro odrasla. Kad mi je četiri godine nakon podnošenja krivične prijave za nasilje u porodici tužilac saopštila da je to sad zastarjelo (jer niko po tome nije postupio). Kad me je sudija ucijenila da povučem žalbu. Kad su me u bolnici pitali za kovertu i kad nisu htjeli operisati već anestezirano dijete jer istu nisam pripremila. Kad mi je novorođeni sin dobio sepsu od bolničkih bakterija. Kad su mi nagovijestili da mi u Banjaluci neće nostrifikovati diplomu sa Oksforda. Kad mi je sin za druga Albanca mislio da je Libanac, jer je njemu to sve isto. Svaki put kad nam je taj drug zanoćio u kući, i moj sin u njegovoj. Kad je kćerka dovela drugaricu crnkinju kući, pa sva sablažnjena pomislila kako joj je baka rasista, jer bleji u dijete. Odvuklo me, uz prijetnju oružanom silom, samu sa dvoje male djece - od Francuske, preko Mađarske, pa do Belgije. I kad god zafali rodna gruda, ja zavratim film, pa se sjetim svega ovoga, kupim zamrznut ćevap i umijesim svoje kvazi-lepinje i hoću da pišem belgijskoj kraljici da pitam treba li da platim još malo poreza.- Aleksandra

 

Navukli su mi vreću na glavu i limuzinom me odvezli na tuzlanski aerodrom. Tamo me sačekao manji putnički avion kojim sam stigao u London. Od tada se patim i jako mi nedostaje jaka i samostalna RS. Muke neopisive.- Dejan

 

Kad imaš privilegiju da odeš na benzinsku onda kažeš:"Može za 10 maraka." Odeš u prodavnicu pa te počnu sumnjivo gledati jer se pola sata motaš okolo prelamajući misli da li da kupiš omiljeni slatkiš ili ne. Onda se interesuješ za radno mjesto diplomiranog veterinara pa ti ponude minimalac i procenat od zarađenog na terenu. Onda kažeš dosta je, spakuješ se i odeš.- Slaviša

 

Moj muz ni 12 godina nakon diplomiranja nije imao šansu da dobije posao u struci. Ako ćemo govoriti o posebnim kategorijama, kojih su im puna usta, ali ih ne zarezuju, u pitanju je demobilisani borac RS, otac petoro djece. Odluka o odkasku bila je teška, ali iako smo se borili, naravno on je radio razne poslove da hranimo porodicu, ali ovdje to znači otprilike da se pokidaš i ne stigneš ni do prosječne plate. Na jednom konkursu otvoreno mu je rečeno da sve dok njegova supruga (to jest ja) onako piše i govori o vlasti, nikad nece dobiti posao. Dan kad nismo mogli platiti struju pa nam je bila isključena, presudio je kod odluke da se spakuje i ode u potrazi za boljim životom za svoju djece. Još se nadamo da će se stvari promijeniti, i da će se, umjesto mi za njim, on vratiti ovamo. Prvi preduslov je da nas taj "dobročinitelj" i "zaštitnik" koji se polomi da nam stvori razloge da nas ne "odvuku" u EU, postane politička prošlost, nakon što odgovara za sve što je učinio. - Olivera

 

 

Mene su odvukli na silu, a stvarno sam uživala u ljepotama našeg društva. Divno je bilo gledati sav taj kriminal, korupciju, nepotizam oko sebe… Posebna je milina bilo gledati i slušati naše vrsne političare koji ne znaju prostu rečenicu izgovoriti, a primaju hiljade i hiljade maraka preko naših grbača. To trovanje nacionalizmom i vraćanje unazad dok svijet ide naprijed, takođe posebno nedostaje. Evo patim u Njemačkoj zajedno sa svojom porodicom.- Nataša

 

 

Prvo su mi rekli "šta će ti tolika plata, dosta ti je 500 km, uči se skromnosti". Onda su rekli "šta će ti posao, sjedi kod kuće i odmaraj, računi će se sami platiti". A onda, u svoj toj milini, iskoči iza ćoška kršni Švabov i strpa me u autobus prema Frankfurtu. I do dana današnjeg nikako da se priviknem na red i zakone, kreditnu sposobnost i činjenicu da su mnoge stvari jeftinije nego tamo odakle su me silom i na prevaru odvukli. Nedostaje mi mrzovolja šalterskih radnica, sporost administracije, pljuvanje na asfalt, kontejneri puni smeća, rupičasti putevi...- Milenko