Istine i mitovi o zmijama: U Banjaluci možete sresti samo jednu vrstu otrovnica i opasna je (FOTO)

U cijeloj Bosni i Hercegovini najšire je rasprostranjen poskok

Foto BUKA: Šarka (lijevo) i poskok (desno)

 

Goran Šukalo, docent na Katedri za zoologiju banjalučkog Prirodno-matematičkog fakulteta, rekao je da na području Republike Srpske postoji 13 vrsta zmija, od kojih su tri otrovnice: poskok, šarka i planinski šargan.

“Najšire je rasprostranjen u cijeloj Bosni i Hercegovini poskok i on ide do krajnjeg sjevera, ima ga širom zemlje. To je ujedno i najveća evropska otrovnica i smatra se najopasnijom za čovjeka u Evropi. Njegov otrov ima takozvano hemotoksično dejstvo, što znači da izaziva izlijevanje krvi iz krvih sudova i dovodi do krvnih podliva, kao i do poremećaja zgrušavanja krvi. Ukoliko je manja doza otrova, do plikova i podliva dolazi oko ujedenog mjesta, a ukoliko je veća doza, onda ide i na čitav ekstremitet, a u nekim slučajevima i na trup. Tada je serum jedina opcija u liječenju koja se mora primijeniti”, rekao je Šukalo za BUKU.

 

Foto: Goran Šukalo

 

On kaže da nije svaki ugriz zmija otrovnica opasan, te da su neka istraživanja pokazala da je 30 do 50 odsto ugriza poskoka “suvi ugriz”.

“To je ugriz kada zmija samo upozori napadača, zmija ujede, ali ne ispusti otrov. Ostaju samo tragovi zuba, ali otrov nije ispušten. Tada može doći do lokalnog otoka, ali nema simptoma otrova. Zmija je ekonomična kada je otrov u pitanju, prosto govoreći, njoj je otrov skup da ga proizvede, a treba joj za ubijanje plijena. Naravno, u nekim slučajevima ubrizgava otrov prilikom ujeda čovjeka, a posebno starije jedinke mogu da doziraju otrov, pa samim tim svaki ugriz nije isti”, istakao je Šukalo.

On je rekao je da važno da se ljudi prilikom svakog ugriza jave ljekarima.

“Ukoliko je zmija neotrovnica, potrebno je dezinfikovati ranu. Kod nas je čest ugriz smuka, ali on je neotrovan. Ugriz neotrovnice i otrovnice razlikuje se po tome što kada neotrovnica ugrize ostaju ugrizi mnogobrojnih zubića, jer one imaju četiri niza zubića na gornjim vilicama, pa prilikom ugriza ostaju četiri niza zubića i malo se krvi pojavljuje oko ranice. Sa druge strane, otrovnica kada ugrize taj ugriz manifestuje se sa jednom ili dvije ubodne ranice koje obično ne krvare, ali čovjek osjeća strašnu bol i može doći do pojave otoka. A ukoliko je otrov ubrizgan, mogu se pojaviti i krvni podlivi”, rekao je Šukalo.

Poskok je, kaže Šukalo, dosta prepoznatljiv.

 

Foto: Poskok

 

“On ima karakterističan rog na vrhu glave, kao i cik-cak liniju duž tijela, tako da ga ne možete pomiješati sa drugom zmijom. Druge dvije otrovnice, šarka i šargan, dosta su rijetke. Obično ljudi kad vide svaku šarenu zmiju pomisle da je šarka, a šarka ne mora uopšte da bude šarena. Postoje i potpuno crne jedinke, kao i sive jedinke, gdje cik-cak šara nije uočljiva. Neotrovne vrste, kao što je ribarica, ima rombove preko tijela koje podsjećaju na tip šarke, pa ljudi pomisle da je šarka. Ovdje ima i smukulja, a u narodu je zovu lažna šarka, jer njen tip šare dosta podsjeća na tip šare kod bosanske vrste šarke, koja ima isprekidanu šaru”, objašnjava Šukalo.

On kaže da se šarka može sresti uz rijeku Savu, te da se radi o nizijskim populacijama koje su sada strogo zaštićene.

“Toliko je rijetka populacija i smanjen im je broj da morate biti baš uporni da biste ih mogli vidjeti i vrlo se rijetko čovjek sreće sa njima. Postoje te visokoplaninske šarke koje idu preko 1000 metara visine i sa njima se najčešće planinari susreću. Šargan ide preko 1.200 metara nadmorske visine, ali i on je veoma rijetka zmija”, rekao je Šukalo.

 

Foto: Novinarka BUKE drži živu ribaricu koju često miješaju sa šarkom

 

Šukalo odgovorno tvrdi da u okolini Banjaluke nema šarki, pa ljudi zapravo nailaze na već spomenutu lažnu šarku.

“Šarku možete sresti uz Savu, ja sam je nalazio na Bardači, ali riječ je o pojedinačnim jedinkama. Tokom dugog niza godina koje sam radio na terenu samo sam jednom sreo šarku na Bardači. Nizijska šarka se nalazi uz Savu. Tu dominiraju crne jedinke, ne biste pomislili da je u pitanju šarka. U većini slučajeva ljudi kad kažu šarka misle na lažnu šarku ili na ribaricu koja je vezana uz rijeke i hrani se ribom”, ističe Šukalo.

Kada je riječ o poskoku kojeg ima svuda, pa i u Banjaluci, Šukalo kaže da on preferira kamenita staništa kao što su kanjoni rijeka.

“U okolini Banjaluke imao sam priliku da ga vidim na Banj brdu dva puta. Uz kamenjar lijevo kad se penjete, neće on nikad biti na cesti, on će biti u žbunju,gdje se može vješto sakriti. Mi obično prođemo kraj njega i ne primijetimo ga. On se oslanja na mimikriju i kamuflažu. Vi ako ne nagazite na njega, on najčešće neće ni reagovati. Eventualno, ako osjeti jake vibracije može da reaguje, a obično počne da bježi. Ugrizi su najčešći kada nagazite na njega ili ako ga provocirate”, rekao je Šukalo.

Dodaje da su potpune zablude da zmije ganjaju i progone ljude.

 

Foto: Lijevo šarka, desno lažna šarka

 

“Neotrovnica će uvijek pokušati da pobjegne. Čim osjeti da joj prilazite, ona bježi. Otrovnica ostaje sklupčana i igra na kartu kamuflaže”, rekao je Šukalo.

U trenutnoj situaciji, kada nema seruma, Šukalo kaže da je potreban pojačan oprez.

“Zabrinjavajuće je što nema seruma. Serum se rijetko koristi, ali postoje momenti kada je neophodan. To je razlog da malo više budemo oprezni u prirodi. Ukoliko idemo na kamenjarska područja, stijene i slično poželjno je imati bolju obuću, više gojzerice i duže hlače. Znam da je sada vrućina, ali moramo se prilagoditi situaciji. Takođe, kad vidimo poskoka, najbolje je zaobići zmiju. Ukoliko vidimo poskoka u dvorištu, a ima ih i na tim mjestima, dobijali smo fotografije iz Motika, Trna i slično, potrebno je pozvati ljude koji se razumiju. To je kod nas samo Eko Bel”, ističe Šukalo i kaže da bi bilo potrebno oformiti timove u okviru komunalnih preduzeća koji bi prošli obuku hvatanja zmija.

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.