Rame uz rame sa svojim kolegama iz cijele Srbije rizikujući život danonoćno se borila sa požarom, iako se vatrogascima pridružila prije samo šest mjeseci. Mnogi koji su tih teških dana bili na planini u plamenu nisu ni slutili da se iza glomazne zaštitne uniforme krije krhka djevojka.
Tek kada je skinula šljem ispod koga je zasijala zlaćana pletenica, shvatili su ko je među njima pa su se društvene mreže usijale od pohvala upućenih hrabroj ljepotici.
Poriv da život posveti spasavanju ljudi Ana je osjetila još kao devetnaestogodišnjakinja kada se učlanila u dobrovoljno vatrogasno društvo sastavljeno isključivo od djevojaka.
– Dva puta smo učestvovale u vatrogasnoj Olimpijadi, a imale smo priliku da sa profesionalnim vatrogascima učestvujemo na dežurstvima na sportskim manifestacijama. Privukli su me ti ljudi koji ne žale svoje radi spasavanja tuđih života, oduvijek sam željela zahtijevan posao i čim se pojavio konkurs za vatrogasce, odlučila sam da okušam sreću – priča Ana, prenosi Telegraf.
Sa radošću, kaže, dolazi na posao, iako zna da ne može ni da pretpostavi šta će je dočekati na radnom mjestu.
– Iako sam relativno kratko u ovoj službi već sam se suočila sa najvećim izazovima ovog plemenitog poziva. Prva moja ozbiljnija intervencija bila je spasavanje vozača zaglavljenom u vozilu nakon saobraćajne nesreće. Nisam dozvolila da me savladaju emocije kada sam ugledala čovjeka kome su iz vozila virile samo noge, odmah sam preuzela agregat kako bi moje kolege mogle da napajaju alate kojim su ga oslobodile iz olupine – opisuje ova djevojka izazove vatrogasnog posla.
Baš u Aninoj smjeni 10. oktobra zapalio se i soliter na Bulevaru Nemanjića, a samo zahvaljujući brzoj intervenciji vatrogasne službe, niko od stanara nije stradao.
– Stigao je poziv da gori stan u stambenoj zgradi, odmah smo podijelili dužnosti, ja sam razvlačila crijeva do četvrtog sprata što nije nimalo lako. Ne znam ni sama koliko sam se puta popela uz i niz stepenice, provjeravala sam liftove, a zatim išla od jednog do drugog stana i umirivala ljude kako neko ne bi stradao zbog panike – opisuje Ana spasilačku misiju.
Kaže da je srećna što su je u njenoj odluci da se bavi humanim ali veoma opasnim poslom podržali njeni najbliži.
– Niko u mojoj porodici se ne bavi ni sličnim poslom, ali roditelji su poštovali moj izbor profesije. Moji prijatelji su takođe ponosni na ono što radim. Oni koji me tek upoznaju često mi ne v,eruju kad im kažem čime se bavim, v,eruju da se šalim sa njima jer ne očekuju d,evojku među vatrogascima. Sasvim drugačija situacija je sa mojim kolegama koje su me prihvatile kao ravnopravnog člana i pomogle mi da odgovorim i najzaht,evnijim zadacima – kaže Ana.
U slobodno vrijeme Ana trenira dizanje tegova, a uspjeh u ovoj disciplini obezbijedio joj je mjesto u reprezentaciji Srbije.
Srpskainfo.com
