Krajem svake godine, Dansko jezičko vijeće (Dansk Sprognævn) i radio stanica P1 biraju dansku riječ godine. Neizbježno opisujući duh vremena u kojem živimo, najjači kandidat u 2020. godini bila je riječ samfundssind, koju Dansko jezičko vijeće definiše kao “stavljanje brige za društvo iznad vlastitih interesa”. U slobodnom prevodu “duh zajedništva” ili “društvena osviještenost”, samfundssind je postala ključna riječ krize izazvane koronavirusom: pretraživanjem baza podataka sa vijestima iz Danske, Jezičko vijeće utvrdilo je da se upotreba riječi “samfundssind” povećala od 23 u februaru do 2,855 u martu.
“Postoji snažna tradicija duha zajedništva u Danskoj”, kazala je Eva Skafte Jensen, istraživačica u Danskom jezičkom vijeću. “U 19. vijeku, to se vidjelo iz načina na koji su ljudi na selu uspostavili zadruge koje su imale zajedničke ciljeve. Stočne farme bi se udružile da finansiraju mljekare u zajedničkom vlasništvu, a poljoprivrednici i drugi seljaci bi formirali potrošačke zadruge, izbjegavši tako monopol privatnih trgovaca namirnicama… Ova ideja zaživjela je i među radničkim pokretima gdje je pomogla da se izgrade čvrsti sindikati.”
Takođe je vezano za uspostavljanje večernjih škola u 19. vijeku (højskole), koje su za cilj imale pružiti neformalno obrazovanje ruralnom stanovništvu u oblasti dobrog građanstva – i koje još uvijek postoje. Ta veza sa večernjim školama, zadrugama i radničkim pokretom, kada ljudi koji se udruže postignu više nego pojedinci”, vjeruje Jensen, pomogla je da samfundssind postane ključna riječ u 2020. godini – kao i njena učestala upotreba od strane premijerke.
Na početku krize, premijerka Mette Frederiksen direktno je apelovala na dansko zajedništvo. “Potreban nam je duh zajedništva. Potrebna nam je pomoć. Želim da zahvalim svima koji su do sada pokazali da je upravo to ono što mi imamo u Danskoj – duh zajedništva.”
Danci su na to odgovorili entuzijastično. "Privatne kompanije pomogle su da se olakša pritisak na zdravstvene institucije tako što su nabavljali medicinsku opremu putem kampanje "Danska pomaže Danskoj" – pokazavši nevjerovatnu dobru volju i zajedništvo”, navodi direktor Danske medicinske agencije Thomas Senderovitz.
Nekoliko omiljenih danskih atrakcija takođe su se iskazale: fabrika Lego počela je proizvoditi vizire za zdravstvene radnike; zabavni park Tivoli Gardens pretvoren je u privremeni vrtić, sa provedenim mjerama distanciranja; a restoran sa dvije Mišelin zvjezdice Alchemist prešao je sa ekskluzivnog jelovnika sa 50 skupih jela na kuvanje tjestenine za 12 skloništa za beskućnike u Kopenhagenu. Osim što se često koristila u vijestima, ova riječ preplavila je i društvene medije kao hashtag za djela solidarnosti i ljubaznosti. Ali možda još važnije od toga je što su ljudi pokazali duh zajedništva poštujući pravila.
U svom govoru, Frederiksen je naglasila potrebu da se poštuju vladine smjernice. Danci su u većini poslušali, bez puno prigovora.
David Olagnier i Trine H Mogensen, profesori sa Univerziteta u Aarhusu, kažu da je Danska zemlja gdje sve počiva na povjerenju.” Da li ključ zajedništva leži u jednostavnoj činjenici da Danci vjeruju svojoj vladi i jedni drugima da će učiniti ispravnu stvar?
Društveno povjerenje podstiče saradnju, piše Kim Mannemar Sønderskov, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Aarhusu, i Peter Thisted Dinesen, profesor političkih nauka na unvierzitetu u Kopenhagenu u svom radu iz 2014. godine. Autori su otkrili da je nivo društvenog povjerenja u Danskoj među najvišima na svijetu, te da je ono dramatično poraslo u period između 1979. i 2009. godine. “U 1979. godini, 47% Danaca se izjasnilo da se ‘većini ljudi može vjerovati’, dok je ovaj procenat porastao na 79% u 2009. godini.” Autori ovo dijelom povezuju sa “poboljšanim kvalitetom državnih institucija i porastom povjerenja građana u ove institucije”.
Nevladina organizacija koja se bori protiv korupcije Transparency International objavljuje godišnji spisak najmanje korumpiranih država. Danska je na vrhu tog spiska, zajedno za Novim Zelandom. Sa odgovornom vladom, političari u Danskoj uživaju relativno visok nivo povjerenja. Kada se političari ponašaju na nekorumpiran način, pišu Sønderskov i Dinesen, “oni šalju signal da se većini ljudi može vjerovati.”
Mnogi posjetioci u Danskoj svjedoče nivou povjerenja u zemlji koji se rijetko može vidjeti drugdje. Vozeći se ruralnim područjem tokom ljeta, na primjer, vjerovatno ćete naići na tezge pored puta koje niko ne nadzire, a na kojima se prodaju poljoprivredni proizvodi tako što se novac ostavlja u kutiju. Nije neuobičajeno vidjeti kolica u kojima bebe spavaju, a koja su parkirana ispred restorana ili kafića. Vijest je objavljena u mnogim listovima 1997. godine kada je Dankinja uhapšena tokom posjete Njujorku, jer je ostavila bebu izvan restorana, što pokazuje sukob kultura. Ležernost sa kojom roditelji mogu ostaviti djecu bez nadzora u Danskoj je proizvod društva koje ima veće povjerenje u svoje sugrađane. U 2016. godini, Ministarstvo kulture održalo je javno glasanje kako bi odredili zvanične vrijednosti države: povjerenje je određeno kao jedno od najvažnijih faktora. “Danska kultura povjerenja je zasnovana na očekivanju da su sugrađani i javne institucije pouzdani”, naveli su iz Ministarstva.
Matt Orlando, porijeklom Amerikanac, glavni kuhar i vlasnik jednog od najboljih restorana u Kopenhagenu Amass, primjećuje: “Količina kontrole i povjerenja u vladu je bila nevjerovatna", kazao je, govoreći o svom iskustvu tokom pandemije u Danskoj. “U smislu da je društvo imalo stvari pod kontrolom, zbog povjerenja u vladu i odluke koje su donošene, kao i transparentnost svega.”
Orlando je jedan od onih koji su zadržali duh zajedništva i u postpandemijskom životu. Zajedno sa drugima u sektoru ugostiteljstva, kreirao je Bowline, zajedničku platformu koja ima za cilj podršku restoranskoj zajednici tokom krize i nakon nje. Njegov otmjeni restoran takođe je postao društveno odgovorniji tako što je posvetio pola prostora svog restorana Amass Fried Chicken & Wine, gdje služe hranu po prihvatljivijim cijenama.
Ljudi koji se dosele u Dansku iz drugih zemalja vrlo brzo se upoznaju sa jednim od najočiglednijih primjera društvenog povjerenja u Danskoj: njihove zloglasne poreske stope. Danski državljani prihvataju neke od najviših stopa na svijeta uvjereni da će tako što svako bude plaćao svoj dio, novac od poreza biti upotrijebljen za zajedničko društveno dobro – univerzalnu zdravstvenu zaštitu, besplatno studiranje i velikodušno roditeljsko odsustvo, da navedemo tek nekoliko primjera. Kultura u kojoj je svako dobro zbrinut njeguje povjerenje i osjećaj da su svi zajedno u tome. Osjećaj jednakosti je takođe važan. Prema organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj, Danska ima najniži nivo nejednakosti na svijetu kada su u pitanju lična primanja. Sønderskov i Dinesen pišu da “građani u ekonomski ravnopravnijim društvima imaju obično veći nivo povjerenja. Ovo se objašnjava jačim osjećajem zajedništva među građanima.”
Obilno subvencionirani kroz poreze, danski vrtići njeguju društvenu svijest od ranog uzrasta. “Gotovo svi idu u javne vrtiće u Danskoj,” kaže Kay Xander Mellish, autoricu knjiga Kako živjeti u Danskoj i kako raditi u Danskoj. “Čak je i princ Christian, budući kralj Christian XI, išao je u javni vrtić.” Svakom djetetu rođenom u Danskoj zagarantovano je mjesto u vrtiću u uzrastu od šest mjeseci do šest godina, gdje je fokus na igri i socijalizaciji – formalno obrazovanje počinje tek od osme ili devete godine.
“U prvih nekoliko godina,” kaže Mellish, “djeca uče osnovna pravila funkcionisanja jednog društva. Oni uče kako se sjedi za stolom kada je vrijeme za ručak, čekaju svoj red da budu posluženi i sami sebe hrane. Na igralištu, provode gotovo sve vrijeme u slobodnoj igri, u kojoj oni sami donose pravila.”
Osoblje obično ne organizuje igru, objašnjava ona, što omogućava djeci da formiraju vlastite grupe i uče kako da sarađuju i budu samostalni.
Često, dodaje Mellish, nastava u školama počinje pjevanjem neke pjesme iz popularne Narodne pjesmarice, što je kluturna tradicija koja se nastavlja i na univerzitetima, kancelarijama i, srijedom ujutru, u Glavnoj biblioteci Kopenhagena. Zajedničko pjevanje je sastavni dio života za Dance svih uzrasta, što može posvjedočiti svako ko je posjetio Dansku tokom ljetnog solsticija ili Božića. Morgensang, zajedničko jutarnje pjevanje, omiljeno je zbog osjećaja zajedništva i solidarnost, naročito tokom teških vremena, što objašnjava zašto se tokom karantina jedna petina stanovništva priključila dirigentu Philipu Faberu u zajedničkom televizijskom pjevanju.
“Ideja da su dio zajednice impresionira Dance od malih nogu”, kaže Mellish. “Često možete pobijediti u raspravi u Danskoj tako što ćete reći vašem protivniku da je nesolidaran.”
Duga tradicija stavljanja društva iznad ličnih interesa bila je njihova glavna snaga i tokom pandemije, piše BBC.
