Jedna od interesantnih stvari uma jeste da, iako ga svi imamo, nemamo savršen uvid u to kako da izvučemo najbolje iz njega. Ovo je djelimično zbog propusta u našoj sposobnosti da mislimo o sopstvenom razmišljanju, što se zove metakognicija.
Izučavanjem ovog misaonog procesa, otkriveno je da ljudska vrsta ima mrtve psihičke uglove. Jedna od oblasti gdje se ove slijepe tačke posebno javljaju jeste učenje. U stvari smo iznenađujuće loši kada je u pitanju uvid u to kako najbolje učimo.
Istraživači Jeffrey Karpicke i Henry Roediger III počeli su da posmatraju kako testiranje može djelovati na naše pamćenje činjenica. U svojim eksperimentima zamolili su studente da nauče parove riječi na Swahili i engleskom jeziku.
Tako su na primjer morali naučiti da je, ako dobiju Swahili riječ "mashua", tačan odgovor "brod". Mogli su koristiti i kviz pitanja (na primjer, "Ko je stvorio prve računarske programe?" - Ada Lovelace.), ali izabrali su učenje Swahilija jer na taj način učesnici nisu mogli koristiti prethodna znanja koja bi im pomogla u učenju.
Pošto su ispitanici naučili sve parove riječi, nakon sedmicu dana obavljen je finalni test.
Većina nas tokom ponavljanja testira sebe i narednog puta ne ponavljamo ono što znamo. Ovo omogućava brže učenje i bolje se fokusiramo na stvari koje još nismo naučili. Taj metod se čini savršeno logičan, ali je katastrofalan ako nešto želimo zaista naučiti.
Karpicke i Roediger zamolili su studente da se pripreme za test na različite načine i zatim su uporedili njihov uspjeh.
Jedna grupa je tokom samotestiranja ponavaljala sve, dok druga nije ponavljala ono što je smatrala naučenim. Na završnom ispitu razlike između grupa bile su drastične. Ljudi koji nisu ponavljali naučeno, uradili su test relativno loše i sjećali su se samo 35% parova riječi, u poređenju sa 80% koliko su se sjetili ljudi koji su sve ponavljali.
Izbacivati naučeno gradivo iz ponavljalja, što je savjet koji daju mnogi priručnici za učenje, pokazalo se potpuno pogrešnim.
Možete prestati da ga učite, ali trebate nastaviti da testirate svoje poznavanje naučenog gradiva ako ga želite zapamtiti do završnog ispita.
Na kraju, istraživači su dobili ideju i da pitaju učesnike koliko se dobro sjećaju onoga što su naučili. Sve grupe rekle su oko 50%. Ovo je bilo prilično precijenjeno za onu grupu koja nije ponavljala naučeno gradivo ( i potcijenjeno za onu koja je sve ponavljala).
Tako da se čini da imamo metakognitivno mrtav ugao za to koje su najbolje strategije ponavljanja. U ovim situacijama moramo se voditi dokazima, a ne instinktom. A dokazi pokazuju da su testovi dobri - pomažu nam da bolje pamtimo.
Izvor BBC, za BUKU prevela Kristina Đurić
