Kada je svojevremeno Vladimir Šeks, hrvatska inačica Crnog Guje, u svojoj reakciji na izbor Baraka Obame ironično prokomentarisao kako će jednom valjda doći red i na Srbina da postane predsjednik Hrvatske, u Republici Srpskoj se podigla velika prašina i ta izjava je osuđena kao čisti rasizam.
U ranijem tekstu smo pokazali kako u Republici Srpskoj ne postoji niti teoretska šansa da stanovnici ovog entiteta izaberu Bošnjaka ili Hrvata na funkciju Predsjednika Republike Srpske. Stanovnici Republike Srpske su većinski Srbi, a oni ne žele birati nekog drugog na ovu funkciju do Svog.
Međutim, šta se dogodi kada se to (nepisano) pravilo prekrši, odnosno kada predstavnici „onih drugih“ izaberu Vašeg (legitimnog) predstavnika? Šta se dogodi kada se glasa „građanski“ u uslovima kada se jedino Nacionalno vrednuje?
U tom slučaju, predstavnike „našeg“ naroda koje izaberu „oni drugi“ u BiH obično prozovemo nelegitimnim. Tako se dogodilo u slučaju Željka Komšića i u slučaju Emila Vlajkija. Zahvaljujući izbornom zakonu, njih dvojicu izabrali su upravo „oni drugi“.
Jesu li time oni manje kvalitetni za funkcije koje će obnašati u naredne četiri godine?
Komšić ili Hrvat?
Na sastanku dvojice stranačkih lidera netom nakon provedenih izbora, Dragana Čovića iz HDZ BiH i Milorada Dodika, predsjednika SNSD-a, rečeno je kako funkciju Predsjedavajućeg Savjeta Ministara BiH treba zauzeti neko iz Čovićeve stranke, Hrvat dakako. Lider HDZ BiH je kazao kako je “jedino legitimno da Hrvat bude na čelu Savjeta ministara BiH, a da to nikako neće biti lider SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija”.
”Mislim da je to što su dogovorili gospoda Dodik i Čović reduciranje ljudi do apsurda, jer su oni pokazali da je za čovjeka najvažnije kojem narodu pripada, a onda još iz koje političke partije dolazi. SDP BiH nikada neće prihvatiti da ekskluzivitet na predstavnike bilo bošnjačkog, bilo hrvatskog bilo srpskog naroda imaju za Bošnjake samo bošnjačke partije, na Hrvate samo hrvatske partije, a na Srbe samo srpske partije jer bi time SDP negirao sam sebe“, smatra Slobodan Popović, član Predsjedništva SDP BiH u svojoj izjavi za BUKU.
Na sastanku je Dragan Čović izrazio zadovoljstvo izbornim rezultatom koji je njegova stranka postigla na izborima, dodajući da je HDZ BiH dobio podršku oko 62 odsto hrvatskog naroda, što ih, po njegovim riječima, stavlja u obavezu da pozovu i ostale hrvatske političke stranke da zajedno nastupe u formiranju vlasti, da se ne bi stvorile prilike za "politički inžinjering", koji je učinjen pred izbore kada je u pitanju hrvatski član Predsjedništva BiH.
"Mi protiv Željka Komšića, kao osobe, nemamo ništa protiv, ali imamo protiv Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH jer je nedopustivo da u masi glasova koje je on dobio manje od 1,5 posto bude glasova nebošnjaka, što znači da on uistinu ne može biti legitiman predstavnik hrvatskog naroda", kaže Čović.
"Postojeće stanje onemogućava Hrvatima da izaberu svoje predstavnike na razini BiH, a izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH većinskim bošnjačkim glasovima je udar na Hrvate. To je istodobno i poruka srpskom narodu, jer je bilo pokušaja da se srpski član Predsjedništva izabere glasovima Bošnjaka", dodaje on.
Međutim, kada se radi o samom izbornom zakonu BiH, prema Popoviću, izborom Komšića “ništa nije dovedeno u pitanje”.
„U izbornom zakonu nigdje ne piše da Hrvata u Predsjedništvu mogu izabrati samo Hrvati ili da Bošnjaka u Predsjedništvu mogu izabrati samo Bošnjaci. Dakle, Hrvata i Bošnjaka biraju građani Federacije BiH koji imaju samo jedan glas koji mogu potrošiti ili na Hrvata ili Bošnjaka. Ništa nije napravljeno što na bilo koji način narušava Ustavno uređenje“, kaže Popović.
Prema riječima Željka Matića, kandidata ispred hrvatske koalicije HDZ 1990-HSP BiH za predsjednika/potpredsjednika Republike Srpske “ključ problema zastupljenosti i predstavljanja Hrvata na raznim nivoima vlasti se nalazi u neusklađenosti Izbornog zakona BiH i Ustava BiH, odnosno ustavne konstitutivnosti naroda“.
“Naime, nakon posljednjih promjena Ustava BiH iz 2000. god., po kome su Hrvati i Bošnjaci konstitutivni u RS a Srbi u Federaciji BiH, nije usklađen Izborni zakon sa tim promjenama tako da, recimo, Hrvati i Bošnjaci iz RS ne mogu birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH nego samo srpskog”, kaže za BUKU Matić i dodaje da s obzirom na suverenost koja je data narodu, a ne građaninu, treba ipak “biračima pored građanskih dati i nacionalni atribut čime bi se osiguralo da nacionalne predstavnike na svim razinama biraju birači iz tog naroda”.
“Tada bi u Parlamentima pored nacionalno deklariranih zastupnika živjela i biračka volja naroda koji ih je birao, jer ne treba zaboraviti da je suština parlamentarne demokracije da je ona predstavnička. Time bi nečasne iznimke u Predsjedništvu BiH i NS RS gdje SDP i SNSD, pod krinkom građanskih stranaka, zlorabe sa važećim ustavom neusklađen i nesavršen izborni zakon, te glasovima drugog naroda biraju predstavnike Hrvatima”, smatra Matić.
„Pravo biranja i glasanja se ne smije reducirati na to da isključivo Hrvat iz hrvatske stranke može biti na vlasti, samo Bošnjak iz bošnjačke ili samo Srbin iz srpske političke partije. Šta ćemo sa Srbima, Hrvatima i Bošnjacima koji nisu u nacionalnim političkim partijama, šta to znači, da li to znači da su oni degradirani kao građani, da li to znači da njihova prava manje vrijede nego ekskluzivna prava genetskih Srba ili genetskih Hrvata“, kaže Popović.
U svom osvrtu na izbor Željka Komšića iz SDP za člana Predsjedništva BiH Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović je izjavio da “možda sistem koji je omogućio da iz redova hrvatskog naroda bude izabran Željko Komšić, a za kojega nije glasovala većina hrvatskog naroda, nije dobar, ali je kontraproduktivno sada raspravljati o tome”.
”Sistem je takav, brojke pokazuju da je Komšić imao i hrvatskih glasova, iako je potpuno jasno da su stranke s tzv. hrvatskim predznakom i njihovi kandidati dobili više glasova. Treba raditi na ustavnim promjenama pa ćemo vidjeti tko će u nekom novom sustavu imati više uspjeha”, rekao je predsjednik Josipović i naglasio kako se “ mora osigurati jednakopravnost svih triju naroda u BiH”.
A da je sistem “ementalerski isklesan” i na entitetskom nivou, pokazuje primjer izbora za potpredsjednika Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda. Fenomen se ove godine zove Emil Vlajki. Naime, profesor Vlajki jeste Hrvat, ali za njega su glasali prije svega Srbi, a možda i poneki Hrvat On je zahvaljujući glasovima Srba postao potpredsjednik RS. Da li je onda on legitiman predstavnik hrvatskog naroda u Republici Srpskoj? Po kriterijima Dragana Čovića, sigurno nije. Po generalnom etničkom kriterijumu, jeste. Čovjek je Hrvat. Kakvo je to licemjerstvo da je Emil Vlajki legitiman i prihvatljiv Hrvat, a u svojoj reakciji ga Čović nije ni spomenuo, dok Željko Komšić nije jer su ga svojim glasovima izabrali Bošnjaci?
„Ko je njega izabrao? Pa nemojte mi reći da su Emila Vlajkija izabrali Hrvati iz RS. I to ne smeta. Ja ne vidim nikakve razlike u načinu izbora potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda i izbora člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Apsolutno sve isto.“, kaže Popović.
Dragan Čović ima odgovor i na ovo pitanje: „Nemojte nikada upoređivati ove dvije stvari. Hrvata u RS ima koliko ih ima. Potpredsjednika je izabralo desetak hiljada građana, a za Komšića je glasalo više od 200.000 ljudi.“
“On je iskreno ušao u utakmicu za Predsjednika RS, a ne potpredsjednika iz reda Hrvata”, kaže Željko Matić, te smatra kako je Vlajki “svjestan funkcije na kojoj je sada”.
”Vrlo je moguće da za Hrvate u RS-u učini više nego njegovi prethodnici! Uostalom, vrijeme je da se predstave projekti na korist svima u kojima će svatko riješiti svoj prolem, a ne kao do sada na korist samo jednima .Vlajki ima intelekt za takve projekte”, zaključuje Matić.
Problem se nalazi u samoj političkoj praksi koja isključivo računa na tri “konstitutivna” naroda i to u njihovim većinskim jednonacionalnim teritorijama. U takvom sistemu se ne uzimaju u obzir manjine, jer, objektivno govoreći, Bošnjaci i Hrvati jesu manjine u Republici Srpskoj, a Srbi jesu manjina u Federaciji, iako su prema Ustavu BiH sva tri naroda konstitutivna na svim nivoima. Ovdje praktično nema nikakve konstitutivnosti.
Teško je zdravorazumski obuhvatiti sve zaškoljice nakaradno postavljenog političkog sistema koji bi trebao zadovoljiti sve kriterijume izbornog procesa, pritom računajući na etničku zastupljenost te legitimnost i legalnost izabranih predstavnika. To jednostavno nije moguće. Praksa to najbolje pokazuje.
Ako ovako posmatramo izborni zakon, te aktivno i pasivno pravo da neko bude biran i da bira, stvarna konstitutivnost naroda u BiH ne postoji. To je, na kraju krajeva, potvrdila i presuda Suda u Štrazburu po predmetu Finci - Sejdić. Jedan dio građana se ne može kandidovati na funkcije Predsjedništva BiH jer nisu iz reda jednog od tri naroda kojima Ustav daje to pravo.
Kada se govori o prijedlogu za mandatara, u SDP-u su u pravu kada tvrde da ne postoji osnova da Hrvat bude Predsjedavajući Savjeta ministara. Na toj funkciji zakon ne predviđa nacionalnu rotaciju, ali političari ovdje vole da koriste termin “ nepisano pravilo”? Dakle, nakon Adnana Terzića i Nikole Špirića bi sljedeći Predsjedavajući trebao biti Hrvat? Partije koje zajedno naprave većinsku koaliciju bi trebale ponuditi mandatara te imaju potpuno pravo da to bude i neko iz reda hrvatskog naroda. Ali kvalitet takvog čovjeka se svakako ne bi trebao ogledati isključivo u činjenici da se radi o Hrvatu. Predsjedavajući Savjeta ministara bi prije svega trebao biti čovjek koji može ponuditi viziju za zemlju u kojoj obnaša “premijersku” funkciju.
Svaka mogućnost imenovanja mandatara se čini kao začarani krug iz kojeg neće biti lako izaći. Po svemu sudeći, BiH svoj Savjet ministara neće dobiti brzo. U pravu su Dodik i Čović makar u jednom – vlast se sasvim sigurno neće konstituisati do sljedeće godine. Sve dotle dok se ne nađe pravi čovjek za vođenje Savjeta ministara – neki svima omiljeni Hrvat....Srbin..ili Bošnjak.
