Na granici maksimirskog parka i Dubrave, na golemoj čistini na kojoj nezapaženo ne može proći nikakva diverzija, JNA je 1988. godine podignula svoju novu, “svemirski” modernu Vojnu bolnicu Dubrava.
Koliko je na nju potrošeno novca, ne znaju niti najupućeniji - podatak je nestao kad i JNA, no imala je najsuvremenije uređaje za to doba, i više od 1200 zaposlenika, među njima mnoge liječnike obrazovane u inozemstvu.
Na više od 100.000 kvadrata u svoj je, dotad neviđeni komfor, JNA smjestila bolnicu koja je prije toga radila na tri zagrebačke lokacije, i zaposlila još ljudi. Petnaestak posto bili su vojna lica, a veliki ostatak civili zaposleni u JNA. Bolnica je primala i civilne pacijente, do sredine ‘70-ih oni su već bili velika većina pacijenata, a nakon preseljenja u Dubravu bilo ih je sve više. Bolnica na kraju grada je 1991. godine, međutim, bila i zadnji otok JNA u Hrvatskoj.
Štoviše, ondje je, protivno svim međunarodnim konvencijama, bio čak glavni stožer JNA na čelu s generalom Andrijom Rašetom. Tek nakon što je s njim, uoči Božića 1991. godine, ispregovarana, u najmanju ruku, neobična cijena, odnosno ucjena, JNA je plijenom nakrcala kamione i otišla. Bolnicu je preuzela nova hrvatska vlast na čelu s Franjom Tuđmanom, čime je ona i preimenovana. Svoj bi obol ova, najveća bolnica u Hrvatskoj, trebala dati i u borbi protiv korona virusa. Iako takav scenarij nije izgledan, u njoj će moći biti smješteno 300 teških bolesnika, na respiratorima.
Pred bolnicu je već stigao spremnik s 10.000 litara kisika za te respiratore, no treba se nadati da Dubrava neće primiti ni približno toliko zaraženih s teškim simptomima. Ovo je građevinski najmodernija bolnica u državi, pa je u nju, tako, ugrađen bio i tad najmoderniji ventilacijski sustav, zahvaljujući kojem se bolnica, primjerice u slučaju biokemijskog rata, može hermetički zatvoriti. - Čim smo bolnicu preuzeli na kraju 1991. godine, dao sam da se taj izuzetno skup ventilacijski sustav zamijeni zrakom izvana, kroz prozore, gdje god je to moguće! Prostorni komfor koji sam prvi put unutra zatekao, zatekao je i mene, jednako tako i luksuz - prisjeća se tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang.
Redom, otkriva nam da je od Rašete bolnicu otkupio za 20.000 polica doživotnog zdravstvenog osiguranja članova obitelji oficira JNA; za stotinjak televizora koje je JNA željela ponijeti sa sobom iz bolnice, i za novčanu protuvrijednost sedam kilograma zubnog zlata. Tek je nakon te, nadasve neobične isplate, JNA napustila svoj “otok” u Hrvatskoj, koja je mogla biti priznata kao samostalna država. - JNA je 1991. napustila sve svoje bolnice u Hrvatskoj, ali ovu nije htjela.
Cijelu su tu godinu radili pod zapovjedništvom JNA, liječili svoje ranjenike, ali i četnike. S ratišta su stizala i po tri helikoptera na dan, procjenjujem da je na liječenju u Dubravi sigurno završilo oko 1000 njihovih ljudi. Ništa nismo mogli učiniti - bolnica je bila njihovo vlasništvo i bili su naoružani, sigurni na toj velikoj čistini. U listopadu su u bolnicu s Krešimirova trga preselili i glavni stožer JNA s Rašetom na čelu - prisjeća se Hebrang. Cijelo to vrijeme u Dubravi su radili liječnici i ostalo osoblje - civili, koji su imali velikih problema s hrvatskom policijom kad bi se vraćali kući, u grad. Uputili su zato zahtjev Vladi, kaže Hebrang, da im se pomogne, pa su im izdani dokumenti kojima su pošteđeni policijske represije. Tako su svi ti ljudi nastavili normalno raditi svoj posao, no za JNA, liječeći njihove ljude. Bolnica je bila “otok JNA” u hrvatskom zdravstvu.
Pročitajte više na: https://express.24sata.hr
