Ova lista proteže se sve do teških oblika pedofilije i seksualnog zlostavljanja, zatočeništva i modernog ropstva.
Dijete koje se nađe u začaranom krugu ovakvih dešavanja, najčešće traži utjehu u nekoj drugoj pošasti sa iste te liste. Dugo vremena dijete bira da ćuti i trpi, a kada konačno progovori o problemu koji ga je snašao, obično se povjeri bliskoj osobi, roditelju, odraslom prijatelju, policajcu, socijalnom radniku ili pomoć potraži putem anonimnog telefona. Ako u tom prvom vapaju za pomoć naiđe na poteškoću, može se desiti da se dijete još više povuče u sebe, a ako izostane adekvatna i blagovremena pomoć stručnih ljudi, posljedice mogu biti mnogo teže, često i kobne.
Nažalost, u javnosti često čujemo za slučajeve zlostavljane djece, ali i da malom broju njih bude pružen odgovarajući tretman.
Izostala stručna pomoć zlostavljanoj i zanemarenoj djeci
Prema važećoj zakonskoj regulativi, Centri za socijalni rad su ti koji treba da osiguraju pomoć i podršku djetetu i spriječe njegovu sekundarnu traumatizaciju i viktimizaciju.
O tome da pomoć djeci žrtvama u pravilu izostaje i da su zakonske odredbe i ovdje samo „mrtvo slovo na papiru“, najbolje svjedoči broj pristiglih prijava na adresu Ombudsmana za djecu RS.
U Ombudsmanu kažu da se iz pristiglih prijava jasno vidi da centri ne sačinjavaju socioanamnestičke podatke o uslovima u kojima dijete odrasta, ne rade nalaz psihologa i plan psihosocijalnog tretmana za dijete. A potom dijete, bez plana psihosocijalnog tretmana, zbrinjavaju u hraniteljske porodice, sigurne kuće ili dom.
Upravo ovi propusti i izostanak efikasne i sistematične pomoći zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i njihovim porodicama bio je razlog što je institucija Ombudsmana za djecu RS pokrenula inicijativu za otvaranje Centra za zaštitu djece pri Univerzitetskoj bolnici Foča. Zadatak Centra bi, uz dijagnostičku i forenzičku obradu, bio pružanje psihološke, pedijatrijske, socijalne, psihijatrijske, defektološke i ostale neophodne stručne pomoći djeci s različitim traumatskim iskustvima, kao i njihovim roditeljima, kako bi se bolje i uspješnije nosili sa posljedicama ovih iskustava.
“Kada se zlostavljanje otkrije, djetetu je veoma važna podrška i zaštita bliskih osoba, posebno porodice. Međutim, i porodica je u tim situacijama, pored vrlo različitih osjećanja, suočena i sa brojnim pitanjima na koje nema odgovore, a prije svega sa pitanjem da li će dijete i kako nastaviti prekinuto djetinjstvo. I tada na scenu treba da stupi Centar koji treba omogućiti podršku i pomoć djeci sa različitim traumatskim iskustvom, kako bi se za svako dijete obezbijedila multidisciplinarna obrada i dijagnostika problema i na bazi toga planirao najbolji mogući tretman, odnosno individualni tretman prema potrebama djeteta. Cilj je, dakle, da se djetetu, ali i porodici pruži potrebna pomoć u nekoj od oblasti psihosocijalnih potreba, kako bi se koliko je to moguće, ublažile posljedice učinjenog i djetetu omogućio dalji razvoj i odrastanje“, kaže za Buku Ombudsman za djecu RS Nada Grahovac.
Upozorava i da zbog izostanaka sistematske podrške, posljedice zlostavljanja mogu biti vrlo teške i ne samo kratkoročne, već dugoročno utiču na cjelokupni razvoj djeteta - od zdravstvenih problema, problema u ponašanju, emocionalnih teškoća, niskog samopoštovanja, ovisnosti o alkoholu.
Centar za zaštitu djece biće otvoren u Foči
Iako je otvaranje Centra za zaštitu djece najavljeno za početak ove godine, Centar još nije počeo sa radom. Kako je za naš portal rekao doc. dr Dejan Bokonjić, načelnik odjeljenja za pedijatriju Univerzitetske bolnice Foča, trenutno je u fazi izrada statuta Centra.
“Uspostava Centra je neophodna, jer zaista ima mnogo djece žrtava nasilja, seksualnog zlostavljanja i zanemarivanja, kojima je potrebna sva vrsta pomoći kako bi prebrodili traumatična iskustva. Centar će djeci davati podršku, ali i hospitalizovati djecu ako bude potrebno. Sa njima će raditi defektolozi, neurolozi, psiholozi, socijalni radnici, pedijatri i specijalisti svih grana koji budu potrebni za dijagnostiku i dalji rad sa djecom“, kaže za Buku Bokonjić.
Takođe dodaje da bi, osim direktnog rada s djecom, Centar trebalo da ima važnu funkciju olakšavanja saradnje među različitim institucijama uključenim u problem zlostavljane djece, poput škola, zdravstvenih ustanova, centara za socijalni rad, sudova, tužilaštava, policije, sigurnih kuća, domova za djecu.
Na pitanje kada bi se moglo očekivati da Centar počne sa radom, naš sagovornik kaže da je rok kraj marta ili početak aprila.
Pomoć traže u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba
Za sada u regiji postoji samo jedna ustanova ovakvog tipa i to u Hrvatskoj. Riječ je o Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba. Kako je za Buku rekla psiholog i psihoterapeut prof. dr Gordana Buljan Flander, direktorica Poliklinike, pomoć u ovoj ustanovi ne traže samo djeca i roditelji iz Hrvatske, već i iz BiH, Crne Gore, Srbije i Slovenije.
Dolaze jer jedino ovdje mogu dobiti multidisciplinarni tim stručnjaka koji će učestvovati u dijagnostici i odrediti najbolji tip tretmana za dijete.
„Kada radimo poređenja prije otvaranja klinike i sada nakon njenog otvaranja, ono što je najveći pomak jeste što i roditelji i djeca i stručnjaci iz sistema znaju kome uputiti djecu koja su traumatizovana, zlostavljana i koja su u riziku za traumu. Djecu nam upućuje škola, vrtić, roditelji ih dovode samoinicijativno, ali naši najbliži suradnici su centri za socijalni rad koji nam upućuju i djecu i nezlostavljajuće roditelje. Iako se zovemo Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, 47 do 50 posto djece dolazi iz drugih djelova Hrvatske, a s obzirom da smo jedina ustanova ovoga tipa u regiji, dolaze nam i djeca iz BiH, Crne Gore, Srbije, Slovenije“, pojašnjava Buljan Flander.
Poliklinika je otvorena 2002. godine i svake godine primi između 1.000 i 1.300 nove djece, a tu je i između 300 do 600 djece koja su u tretmanu od prethodnih godina.
„Specijalizirani smo za rad sa zanemarenom, zlostavljanom i traumatizovanom djecom, ali isto tako radimo i sa djecom koja su rizična da bi bila na bilo koji način traumatizovana, što znači djeca koja su hiperaktivna, koja imaju smetnje u školi, koja dolaze iz porodice u kojoj postoje neki problemi. Recimo, u posljednje vrijeme imamo jako veliki broj djece iz visoko konfliktnih razvoda, gdje roditelji u borbi za neka svoja prava ili nekim svojim međusobnim osvetama ne vide dijete, bore se preko djeteta i zapravo je to jedna nova grupa emocionalno zlostavljane i emocionalno zanemarene djece”, kaže za Buku Buljan Flander.
Njihova istraživanja pokazuju da je 10 posto djece koja su zatražila pomoć u Poliklinci seksualno zlostavljano, 30 posto je bilo svjedok nasilja u porodici, između 10 i 15 posto su djeca koja su fizički zlostavljana, dok je oko 20 posto djece iz visokokonfliktnih razvoda. Ostalo su djeca koja su izložena bulingu u školi ili sajber bulingu, djeca koja imaju smetnje u učenju ili određene emocionalne i razvojne probleme.
Za nadati se da će i naša zemlja uskoro otvoriti planirani centar, kako bi svako dijete koje se nađe u nevolji imalo kutak gdje će dobiti prijeko potrebnu pomoć stručnih ljudi i kako bi sa što manje posljedica nastavilo prekinuto djetinjstvo.
