Mnogi bi rekli da im je slava pala s neba, ali iza DNS-a su mjeseci „mukotrpnog“ rada, koji su ih napokon doveli na „zasluženo“ mjesto među poznatim i viđenim političkim predstavicima u BiH.
Mutni poslovi koji krase novog predsjednika ove partije Nenada Nešića i njegove prijatelje i kumove bili su samo uvod da DNS postane vidljiv i van granica grada Prijedora. Putarske veze Nešića, koji je trenutno i direktor JP Putevi RS, iza sebe ostavljaju podebeo trag koji nerijetko dovede sve zainteresovane za prljave poslove upravo do predsjednika DNS-a. Istina, Nešić je i prije bio poznat javnosti u RS po svojim poslovima i snalaženju u poslovnim prilikama koje su nametnute (sumnje na kriminalne radnje, milion maraka neplaćenog poreza), ali dolazak na čelo Puteva RS i DNS-a otvorio mu je neke nove vidike.
Naravno, to je samo jedan dio onog što DNS-u može da ponudi iz svoje raskošne lepeze.
A posljednji potezi koje je ova partija povukla donijeli su DNS-u mnogo veću slavu nego što bi iko mogao da im predvidi. Posebno nakon što su se prije samo nekoliko mjeseci našli na koljenima i bez polovine članstva.
DNS-ovci, na čelu sa Nešićem, za samo nekoliko dana uspjeli su da od male lokalne partije naprave prepoznatljivog igrača na bh. političkoj sceni, o kojem pišu i regionalni mediji.
A šta su to oni učinili ovaj put, a što nisu do sada, da se cijela zemlja, pa i region zainteresovao za njih?!
Za početak, imenovali su novog ministra za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara. Pa, kao što sada već svi znaju, jer dobar glas daleko se čuje, novopečeni ministar Miloš Lučić mnoge je „oduševio“ svojim obrazovanjem. Studirao je čak 12 godina, a prije toga ponavljao razred u srednjoj školi (kaže, imao je bronhitis, a profesori nisu imali razumijevanja za njegove probleme).
Dalje, ovo mu je tek drugi posao u karijeri. Odmah državni ministar!
I da ne zaboravimo, pored svih ovih kvalifikacija, Lučić je i brat kuma Nenada Nešića.
A da ne ostane samo na tome, Lučić se odlučio da sve začini zanimljivim kadriranjem. Za šefa kabineta postavlja Mlađena Božovića, koji je trebalo da bude ministar u ovom resoru, ali nije prošao na Savjetu ministara.
I onda, kao šlag na torti, uslijedilo je imenovanje Marine Ševkušić, bivše druge pratilje Miss planete Zemlje, u kabinet ministra Lučića.
Sve ovo je bilo dovoljno da se po prvi put u regionu proširi glas o jednoj, donedavno maloj stranci iz Republike Srpske.
Ipak, sve ovo što smo imali prilike da gledamo u vezi sa DNS-om i njihovim izlaskom na veliku scenu, preko niza afera i skandala (ne zaboravimo šutiranje novca), nije nešto što je od juče. Ova partija je nastala na nepotizmu, partijskom kadriranju, mutnim poslovima koje je izgradio Marko Pavić, njen bivši predsjednik, a Nešić samo modernizovao i dao im estradni momenat.
Čak su i iz SNSD-a, koalicionog partnera DNS-a, koji su im i ustupili poziciju ministra, kritikovali način na koji su u ovoj partiji odlučili da vrše kadriranje na nivou BiH.
Poslanik SNSD Lazar Prodanović komentariao je izbor Miloša Lučića na mjesto ministra za ljudska prava BiH.
Kazao je kako je ovo šamar za nekoliko desetina hiljada mladih ljudi u BiH koji imaju završene fakultete, te da ovakva imenovanja nisu u interesu, niti entiteta, niti države
„Nemam ništa protiv čovjeka, ali reference koje smo čuli ne pripadaju bilo čemu što bi bilo prikladno ni za lokalnu zajednicu. Drago mi je što nisam u Predstavničkom domu, inače ne bih glasao za to. Znam jedan broj naših kolega iz SNSD-a koji se zgražavaju nad tim načinom izbora. Nažalost, kada imate koalicione partnere, često ste ucijenjeni. Ovo je najgori od tri prijedloga koji su bili u opticaju oko ovog imena, uključujući i prethodnu fragmentaciju jedne političke partije. Tu su različite interesne grupe čiji način djelovanja ne upućuje na ozbiljnost djelovanja poltičkih partija, pokazujući snagu samo time što obavljaju izvršnu ili zakonodavnu poziciju. Ovo je šamar za nekoliko desetina hiljada mladih ljudi koji imaju završene fakultete“, rekao je Prodanović.
Izrazio je žaljenje što je SNSD bio u takvoj situaciji da je morao podržati prijedlog da kandidat bude bratov kum ili punac.
„To su sumnjivi načini djelovanja, koje nikada ne mogu kao čovjek podržati, bez obzira koliko sam u javnom životu BiH. To je veoma loša poruka. Ne slažem se s takvim načinom. U institucije BiH, posebno u izvršnu vlast, trebaju dolaziti najsposobniji, to je interes za sve, pa i RS“, rekao je.
Komentarišući izbor Lučićevih savjetnika, kazao je kako bi razumio da je neko ko je završio Harvard došao na tu poziciju, te da se ograđuje od takvog načina “uhljebljavanja”.
„To konačno treba da prestane, to nije interes nikoga, to je omalovažavanje zdravog razuma ogromnog broja dobro obrazovanih ljudi, omalovažavanje institucija u koje se predlaže. Zabrinut sam šta bi oni bili spremni da urade da ostanu na tom mjestu. Ako nemate kompetenciju, imate poslušnost ili podobnost i stepen manipulacije je mnogo veći. Trebali bismo se ugledati na druge zemlje, gdje imaju konvencije kako bi najsposobniji zauzimali prostor“, rekao je Prodanović.
On je otišao i korak dalje i rekao da “nikada ne bi dao poziciju ministra političkoj stranci koja ima tako mali uticaj, jer se sada SNSD crveni zbog tog imenovanja.”
Novinar Saša Bižić navodi da da je DNS u proteklim sedmicama uradila mnogo na svojoj vidljivosti u cijeloj državi i izvan nje. Jedini problem je što su, kako kaže, to napravili izazivajući podsmijeh drugih.
„Ljudi iz banjalučkih medija često se suočavaju sa nepoznavanjem višestranačke scene RS, kada je riječ o političarima i novinarima u regionu, čak i kod onih koji natprosječno prate ovdašnja kretanja. U Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj čuli su za Dodika i SDS, eventualno i PDP, i tu se uglavnom i završava prekogranična vidljivost naših vedeta. Međutim, DNS je u proteklim sedmicama napravio značajan proboj, mada ne tako što je impresionirao okruženje. Prije se može reći da je izazvao podsmijeh bizarnostima koje su pratile njihov ulazak u vlast na nivou BiH. Nije im bilo dovoljan osebujan CV novog ministra za ljudska prava Miloša Lučića, odnosno njegov dug put do diplome na privatnom fakultetu, već je sve dobilo i tabloidnu notu, nakon imenovanja Marine Ševkušić za njegovu savjetnicu. Naravno, deplasirano je uzimati ovoj djevojci kao otežavajuću okolnost ranije uspjehe na izborima za mis. Nema tu ništa strašno po definiciji. Ali, kada se ispostavi da joj je to drugi posao u životu, a prvi je, što je još karikaturalnije, bio u Ministarstvu spoljnih poslova, onda već imamo slučaj kakav se ne sreće često širom planete“, rekao je Bižić i naveo da je paradoksalno to što će DNS na domaćem terenu vjerovatno imati više koristi nego štete zbog ovog slučaja.
„Naravno, sigurno neće dobiti nekoliko afirmativnih pasusa u budućim udžbenicima istorije, ali bi mogao da im poraste rejting kod onog dijela birača koji cijene ovakvu 'snalažljivost', uz želju da i sami postanu njeni akteri.“
Naš sagovornik konstatuje da, što se tiče funkcionisanja DNS-a od kada je Nenad Nešić postao predsjednik, u proteklim mjesecima on nije naročito mijenjao matricu koja odavno karakteriše tu stranku.
„Jagma za funkcijama u javnim preduzećima i izvršnoj vlasti, nepotizam, mutni tokovi novca sa njihovim pečatom - sve je to bilo u opticaju i kada je njihov lider bio Marko Pavić. Jedina razlika je u tome što je Pavić nastojao da sve to mistifikuje i stvori privid da postoji i nekakva 'nadgradnja' čitave te prizemne priče, mada se, nakon duela u kojem im je SNSD razbucao partiju, ispostavilo da je to farsa. S druge strane, kod Nešića je ovaj stil potpuno ogoljen. Jedini začin je specifična vrsta humora, koja je bila na sceni u slučaju Lučić-Ševkušić, kao i u naknadnim interpretacijama čuvenog šutanja novca na slavlju u Istočnom Sarajevu. Te 'pošalice' imao je priliku da na svojoj koži osjeti i sam Pavić, onda kada mu nije dopušten ulazak na skup partije koju je godinama predvodio, uz Nešićevo urnebesno tumačenje da nije bilo nikakvih zabrana i da je 'Marko samo svratio da ih pozdravi'“, rekao je Bižić za BUKU.
Sudeći po dosad viđenom u DNS-u, ne postoje nikakvi kriterijumi poznati zdravom razumu pri izboru kadrova, poslovanju i vođenju javnih preduzeća. Sve se radi za ličnu korist i privati džep, samo sa ciljem da se uhljebi što više kumova, braće, sestara, sinova... ili u posebnim slučajevima misica.
