<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kako je Rasim postao Srbin a Hercegovac jedini Hrvat u Federaciji: U tor, u tor, za narod svoj!

Politika

Trenutno najkomplikovaniji politički problem u Federaciji BiH mogao bi stvorili neviđenu krizu u BiH.

02. novembar 2018, 10:46

Centralna izborna komisija BiH bi naredne sedmice trebala usvojiti podzakonski akt na osnovu kojeg će se vršiti popunjavanje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.
Iz komisije je naglašeno da je na njima odgovornost da provedu rezultate Opštih izbora te da konačno riješe problem formiranja ovog doma, kako bi se izbori priveli kraju.

Ono što se članovi CIK-a se nisu uspjeli dogovoriti da li će za broj mandata koristiti popis stanovništva iz 1991. ili 2013. godine. Za prvu opciju izričito su bili članovi Suad Arnautović i Ahmed Šantić, dok predsjednik CIK-a Branko Petrić očekuje prijedlog odluke akta i za 1991. i 2013. godinu. Za drugu opciju bili su Irena Hadžiabdić, Vlado Rogić, Stjepan Mikić i Novak Božičković. Međutim, gotovo je pa izvjesno da će mandati rasporediti prema popisu stanovništva iz 2013. godine. E sad u čemu je kvaka?

Ustav BiH vs. Popis stanovništva – šta primijeniti

Osnovni sukob nastao je zbog razmimoilaženja i sukoba ustava BiH odnosno aneksa 7. Dejtonskog mirovnog sporazuma koji govori o procesu povratka i sa popisom stanovništva iz 2013. godine, gdje se kaže da će se popis iz te godine primjenjivati za narednu uspostavu vlasti tj. prvu uspostavu vlasti nakon provedenog popisa, a to su bili netom održani Opšti izbori u BiH. Centralna izborna komisija je, kako smo naveli, već manje vise određena po pitanju primjene rezultata popisa iz 2013. godine prilikom donošenja svojih odluka. Sa druge strane,  imamo činjenicu da popis iz 1991. godine važi do momenta okončanja procesa povratka te je nejasno ko može u ovom trenutku reći da li se završio proces povratka u BiH, da li je konačni tumač Parlamentarna skupština BiH ili  OHR.

Ustavni sud je po apelaciji iz HDZ-a BiH iz Izbornog zakona BiH izbacio dio koji kaže da svaki kanton delegira najmanje po jednog Bošnjaka, Srbina i Hrvata. Kako bi popunili pravnu prazninu ta popunio Doma naroda nastalu zbog ove odluke Ustavnog suda BiH, Centralna izborna komisija je prinuđena da donese podzakonski akt kojim će se odrediti da će se Doma naroda Parlamenta Federacije BiH za ove izbore popuniti na osnovu odredbe Ustava FBiH, koja je ista kao i izbrisana odredba Izbornog zakona. Ustavni sud nije izbrisao ovaj dio iz Ustava FBiH, iako se radi o identičnom tekstu koji su izbacili iz Izbornog zakona BiH, jer se radi o amandmanu na Ustav koji je nametnuo Visoki predstavnik.

Što se tiče popisa, OHR je više puta izjavljivao da se mora primijeniti Ustav FBiH. Ovaj stav je iznesen i u dopisu koji je OHR u svojstvu Amicus Curiae (prijatelj suda ) dostavio Ustavnom sudu BiH u vezi sa predmetom Krišto.

Apelacija na apelaciju – haos i blokade

Početkom 2018. godine funkcionerka HDZ-a BiH Borjana Krišto je u svojstvu predsjedavajuće Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH podnijela apelaciju kojom traži da se ospore odredbe Ustava Federacije BiH kojim se iz svakog kantona bira po jedan predstavnik svakog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH.

Iz Ustavnog suda rečeno je kako je pomenuti predmet još uvijek na razmatranju u ovoj najvišoj sudskoj instance u BiH. Podsjećamo da je Ustavni sud BiH ranije, po identičnoj apelaciji Bože Ljubića osporio odredbe Izbornog zakona BiH, zbog čega se kompletna država dovela u konfuznu situaciju kada je riječ o implementiranju rezultata izbora za Doma naroda Federacije BiH.

U svom odgovoru ustavnom sudu BiH, datiranom 5.maja ove godine, Valentin Inzko je naveo da odredbe Ustava Federacije BiH ne bi trebalo proglašavati neustavnim te da postojeći sistem izbora delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH osigurava jednakost svih naroda u entitetu. Ustavna odredba da se iz svakog kantona u Dom naroda FBiH bira najmanje po jedan delegat iz reda konstitutivnih naroda, ukoliko je takav izabran u kantonalnu skupštinu, za OHR je opravdana.

“Odredba omogućava konstitutivnim narodima koji su manjina u nekom kantonu da imaju pravo na ‘vitalni nacionalni interes’ zaštićen u tom kantonu, čak i kada je samo jedan od njihovih delegata izabran u skupštini. Odluka da takav delegat nema pravo da zastupa konstitutivni narod kojem pripada u Domu naroda Parlamenta FBiH utjecala bi na njegovu sposobnost da zaštiti nacionalni interes konstitutivnih naroda na kantonalnom nivou”, piše u odgovoru OHR-a.

OHR navodi da bi se u procesu odabira delegata i dalje trebao koristiti popis iz 1991. godine sve dok se u potpunosti ne provede Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Sporazum o izbjeglicama i raseljenim osobama.

Međutim, krajnje je nekorektno ponašanje međunarodne zajednice u BiH koja dobrim dijelom snosi odgovornost za novonastalu situaciju krize oko izbornog zakona i duboke političke krize, koja može uzrokovati i pogrešne korake odnosno kasnija osporavanja kod Ustavnog suda BiH, jer postoje naznake da ukoliko se primijeni popis iz 2013. godine, predstavnici Bošnjaka će podnijeti apelaciju ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti takve odluke.

Dejtonska BiH – Omča oko vrata za Federaciju BiH ali i BiH

Politički analitičar Almir Terzić kaže da ukoliko dođe do apelacije Bošnjaka po ovom predmetu,  moglo bi doći potpunog kolapsa vlasti u BiH.

“Mislim da OHR mora da se probudi i da konačno kaže da li se primjenjuje popis iz 2013. god., ima li osnova za to ili nema, kao krajnji tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jer ukoliko i ovo prešute i uđemo u novu krizu, ona može imati nesagledive posljedice. CIK je dužna da primjenjuje zakonske odredbe i u ovom slučaju CIK će postupiti onako kako kaže zakon” istaknuo je za BUKU ranije Almir Terzić.

HDZ BiH je u obrazloženju, prilikom podnošenja apelacije Ustavnom sudu BiH tražio primjenu popisa iz 2013. godine.

"Ono što je krajnje zabrinjavajuće je što niko nije vodio računa o tome kakav će biti odjek popisa iz 2013. godine u pojedinim dijelovima BiH, pa ćemo imati situaciju da u nekoliko kantona nećemo imati predstavnike određenog broja naroda kao što su Unsko-sanski i Bosansko-podrinjski kanton, gdje više ne bi bilo predstavnika hrvatskog naroda ili npr. Bosansko-podrinjski ili Zapadno-hercegovački, iz kojeg se više ne bi birali predstavnici srpskog naroda i došlo bi do skandalozne činjenice da Livanjski kanton i Zapadno-hercegovački, pa čak i Posavski ostane bez predstavnika Bošnjaka u Domu naroda Parlamenta Federacije", kaže Terzić, dodavši da je to sve rezultat popisa iz 2013. godine

"Sada je ključno ko će reći šta je važeća odredba, da li popis iz 1991. ili iz 2013., ali ono što treba imati na umu je da Zakon i Ustav trenutno nisu u saglasnosti oko toga šta se primjenjuje. Zakon o popisu kaže - primjenjivaće se popis, a Ustav kaže da će se po okončanju procesa povratka primjenjivati neki drugi popis", kaže on.

„Oni koji su sastavljali Dajtonski sporazum nisu mogli ni pretpostaviti u šta će se Bosna i Hercegovina za 20 godina pretvoriti“ ističe politička analitičarka Ivana Marić za BUKU.

„Nisu mogli pretpostaviti da će nacionalne stranke, umjesto da potiču povratak poticati grupisanje svojih „štićenika“ kako bi lakše upravljali njima. Nisu mogli pretpostavili da će se entitetsko glasanje pretvoriti u mehanizam blokade, upravo zbog nedovoljnog povratka Bošnjaka i Hrvata u Republiku Srpsku. Nisu mogli pretpostaviti da će se pojedini političari zbog pozicija lažno izjašnjavati Hrvatima, Srbima, Bošnjacima ili Ostalima, niti da će se odricati svoje religije/ateizma i pripadnosti svojoj grupi/narodu. Nisu mogli pretpostaviti ni da će svaki narod imati „svoje“ pripadnike drugih naroda za popunjavanje pozicija predviđenih za druge narode. Ni najveći neprijatelj ne bi mogao smisliti ovo što su vodeće političke stranke napravile od Bosne i Hercegovine.“  ističe ona.

Sve ove godine na vlasti su manje-više iste stranke i isti političari koji se stalno žale na pravni sistem, a ne rade ništa efikasno da to promijene. Umjesto diskusije i postizanja kompromisa oni pokušavaju nametnuti svoje prijedloge kao jedine ispravne. Zbog toga su svi ti mnogobrojni pokušaji izmjena i Ustava i Izbornog zakona bili bezuspješni.

Jedna od stalnih tema rasprava je upravo izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Pored visoke plate i zaštite vitalnih nacionalnih interesa, što se u praksi najčešće pretvori u zaštitu vitalnih stranačkih interesa, ovaj dom je značajan i zbog presudne uloge u formiranju vlasti kako u FBiH tako i na nivou BiH.

„Kantonalne skupštine iz reda svojih zastupnika biraju 58 delegata u Domu naroda i to po 17 Hrvata, Bošnjaka i Srba te 7 Ostalih, srazmjerno broju stanovnika kantona. Koji kanton će imenovati delegate iz kojeg naroda određuje se proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva i to prema posljednjem popisu. Na dosadašnjim izborima koristio se popis iz 1991. tako da je svaki kanton delegirao najmanje po jednog Bošnjaka, Hrvata i Srbina ukoliko su imali najmanje jednog takvog zastupnika u skupštini“ kaže ona.

Nakon popisa stanovništva iz 2013. čiji rezultati su objavljeni 2016. godine HDZ BiH je insistirao da se za određivanje nacionalne strukture delegata koje imenuju pojedini kantoni određuje sukladno ovom popisu. Struktura stanovništva Bosne i Hercegovine se znatno izmijenila od 1991. do danas, posebno po pitanju nacionalne koncentracije stanovništva po kantonima.

„Mnoge zbunjuje to što se jedino HDZ BiH zalaže za ove izmjene dok su druge stranke poprilično ravnodušne. Stranke koje se predstavljaju zaštitnicima Srba ne zanima šta se dešava u Federaciji, pa se ne uznemiravaju što klub Srba nikad nije bio potpuno popunjen, niti što Haris, Rasim i Nermin  (Haris Pleho, Rasim Smajić i Nermin Bjelak izjasnili se kao Srbi u skupštini KS, op.E.P. ) su Srbi koji „brane“ vitalne srpske interese u FBiH. Klub Bošnjaka je sastavljen od velikog broja stranaka tako da je teško da jedna stranka sama ima većinu u ovom klubu pa im je stoga manje bitno iz kojeg kantona dolaze bošnjački delegati. HDZ BiH je jedina stranka koja bi sama mogla imati većinu u klubu Hrvata u Domu naroda, a time i osigurano mjesto u vlasti. Ono što je HDZ-u BiH do sada ometalo taj plan su Hrvati koji su u ovaj klub delegirani iz kantona u kojima HDZ BiH nije nadmoćna, pa su te Hrvate delegirale druge stranke. Ukoliko bi HDZ BiH uspjela da nametne svoj prijedlog da se Hrvati u Dom naroda delegiraju prema popisu iz 2013. većina Hrvata bi bila delegirana iz kantona u kojima HDZ BiH vlada. To bi im osiguralo mjesto u vlasti na svim nivoima, ne samo na ovim već i na svim narednim izborima" ističe naša sagovornica.

Centralna izborna komisija ne bi bila to što jeste, da i ovu na izgled jednostavnu odluku, nije zakomplicirala, naglašava naša sagovornica.

„Umjesto da samo kažu da će se za ove izbore primijeniti odredba Ustava FBiH, oni su ubacili i dio koji govori koji popis će se koristiti. HDZ BiH insistira na primjeni popisa iz 2013, dok sve ostale veće stranke insistiraju na popisu iz 1991. Mišljenje većine članova CIK-a se po ko zna koji put podudara sa mišljenjem Čovića i HDZ-a BiH.“ kaže ona.

Teško je zdravorazumski obuhvatiti sve zaškoljice nakaradno postavljenog političkog sistema u BiH a koji bi trebao zadovoljiti sve kriterijume izbornog procesa, pritom računajući na etničku zastupljenost te legitimnost i legalnost izabranih predstavnika.Praksa najbolje pokazuje da je to skoro pa nemoguće.

Ako ovako posmatramo izborni zakon, te aktivno i pasivno pravo da neko bude biran i da bira, stvarna konstitutivnost naroda u BiH ne postoji. To je, na kraju krajeva, potvrdila i presuda Suda u Štrazburu po predmetu Finci - Sejdić. Jedan dio građana se ne može kandidovati na funkcije Predsjedništva BiH jer nisu iz reda jednog od tri naroda kojima Ustav daje to pravo. Na presudu Sejdić-Finci danas e gleda kao na film u kojem glume samo sporedni glumci. Jer kod nas prolaze samo filmovi u kojem glavnu ulogu imaju Bošnjaci, Srbi, Hrvati...