Кasno Marko do odluke stiže ili o „zamrzavanju“ koalicije

Ima tome već godinu dana, kada se silna svjetina na banjalučkom trgu skupila.

Ognjen Vlačina / 24. Oktobar 2019

Foto: BUKA

 

Bijes zbog nepravedno umorenog mladića, ali i frustracija zbog političkih kleptokrata, neumornih partijskih preletača, profesionalnih uhljeba i silnih društvenih nepravdi nakon 1995. godine i nazovi početka novog demokratskog ciklusa u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, je doživio jedan od svojih apsolutno opravdanih vrhunaca pobune.

Napetost se osjećala u zraku i dugovladajući vladar Srpske je, zajedno sa svojim posilnima, bio na konopcima naroda. Savršen trenutak za rušenje predugo vladajućeg režima, iznutra gdje je najtanji. Mlađi i agresivniji političar bi se uzdao u predosjećanje i politički instikt, a ne u prohujale dogovore i već načeti integritet Dodika i ekipe, ali Marko je donio odluku da ga ne dira u ovom, najtežem trenutku otkako se ustoličio kao vlastodržac. Кrhka koalicija DNS-a sa SNSD-om, prethodno nekoliko puta principijelno sjebana od strane Dodikovih kentaura bila je zrela da se uruši. Stabilnost Republike Srpske ne može niti vječiti izgovor za odgađanje političke reakcije i izbjegavanja direktnog konfrontiranja, a nije da im SNSD nije nekoliko puta „zavrtao“ ruku.

U svakom slučaju, bez obzira na razloge, jako važan momentum je izgubljen, a vrijeme je jedini resurs koji nepovratno protiče.

**********************************************************************

Osveta se servira hladna i njen „capo“ u ovoj priči je magični Mile. Sujetan, kao i svi dugopoložajni nazovi predstavnci naroda, nikada Marku nije oprostio suprotstavljanje dilu za prodaju rudnika Ljubije. Jasno napravljenoj strategiji da se nikada zadovoljenim potrebama javne i sive potrošnje doda još koji milion maraka od posla sa fantomskim gosn Zotovim, suprotstavio se ni manje, ni više, njegov koalicioni partner. Nisu pomogle ni formalne, ni neformalne poruke poslate Marku, direktno ili indirektno preko izlizanih megafona vlasti, poput ministra opšte prakse Đokića. Političar starinskoga kova, Marko je vjerovao informacijama i lokalnoj struci koja mu je plastično pojasnila da ljubijska rudišta mogu da žive jedino u saradnji sa koegzistenciji i obogaćivanjem sa postojećom eksploatacijom rude sa površinskog kopa u Omarskoj (potvrđeno u stručnim Mitalovim labaratorijama u Francuskoj), a sve što je ovde želio jeste još

200 ili 300 dodatnih zaposlenih u Prijedoru ili mrtvoj Ljubiji, kao i dodatno produženje rudarenja u kraju. To bi značilo da se život u regionu Prijedora, kakav takav, nastavlja i u sledećih desetak godina. Očigledno je da ta činjenica više nikom nije bitna (!!!), nego je bitan kratkoročni profit i ćar onih blizu vlasti umešanih u posao sa Zotovim (o kom se tek naširoko može raspredati). To je, na žalost, samo jedan elemenat tragedije života na našim prostorima.

Pravilno suprotstavljanje Velikom Veziru i najsposobnijem političaru u Srpskoj koštalo je neodlučnog Marka prilično. U najkraćem, etažna demontaža političke moći DNS-a je počela pre otprilike 2 godine u Banjaluci, pogrešnom procenom u sukobu  Čubrilović  –  Balaban,  kada  se  Marko  priklonio  budućem  Dodikovom „trojancu“ Čubri, nastavilo se daljim „krajcanjem“ koalicionih prava i smanjenim dometom DNS-ovih kadrova u vlasti, produžilo „cepanjem“ DNS-a sa vještačkom frakcijom DEMOS (čime su se stvari maksimalno politički ogolile).

Ni sve ovo nije bilo dovoljno Marku da se otrgne iz lukrativnog i slatkastog zagrljaja SNSD-a, pa je nakon poslednjih republičkih izbora produžio boravak u incestuoznoj i neprincipijelnoj koaliciji sa SNSD-om i nepriznatim bratom DEMOS-om, sve u nominalno proklamovanom cilju održavanja stabilnosti Republike Srpske. Možda je na početku koalicije to stvarno i bio cilj DNS-a, ali se on godinama izlizao i nestao kao mjerhur od sapunice. Sada više ni mačke na vrućem Radojičićevom krovu ne vjeruju u to.

I danas, kada je krupni delija iz Laktaša aminovao završnu fazu puzajućeg udara na lokalnu vlast i bastion DNS-a u Prijedoru, umorni i ostarjeli div podno Кozare se budi i kobajagi zamrzava koaliciju. Vjerujem da je skoro vaspostavljeni gospodin Radović kao i mlađi, svjesniji naraštaj DNS-a odavno predlagao raskid koalicije u kojoj je DNS samo gubio, ali očigledno, bez uspjeha. Preoprezno i ziheraško ponašanje je dovelo do toga da kasno Marko do odluke stiže. Prilika da se postane strateški važna figura svake sledeće koalicije (patentirao SPS u Srbiji) je nepovratno propuštena, ili makar najbolji tajming za takava zaokret.

Ostao je goli interes održanja na vlasti, političko preživljavanje i priprema za sledeće izbore, tako da me nekoliko stvari u skoroj budućnosti ne bi iznenadilo, a to je da DNS uskoro napusti koaliciju (relativno su blizu sledeći lokalni izbori, čime bi članstvu mogao da se opravda ovakava potez), kao i da Dodik nakon toga „odvali“ još neki komad DNS-a, recimo u istočnom dijelu Republike Srpske i time ih dodatno oslabi i politički marginalizuje.
Dani pred nama pokazaće istinu ..

P.S. Gospodine Dodik i gospodine Paviću, da vam je stalo do naroda Republike Srpske i njegovog boljitka, Vaše dve stalne i glavne političke teme bi bile:

1.    Sprečavanje ustanovljenja odlagalište nuklearnog otpada u Trgovskoj Gori, kao i

2.    Mere za zaustavljanje odumiranja naroda (protiv pada nataliteta, kao i zaustavljanje ekonomske migracije iz Republike Srpske)
.. a sve ostalo bi moglo da sačeka. Jer ako ove 2 stavke ne riješimo danas i odmah, nećemo imati šta da riješavamo. Odgovornost je na svima nama, ali na vođama najviše i od tog utega nemate gdje da pobjegnete. Stići će vas ..

 

 

 


Buka preporuka

Politika

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.