Hrvatski radnici trebali bi pjevati dok dobivaju otkaze i svako jutro pjevajući trebali bi ići u redoviti, uzaludni posjet Zavodu za zapošljavanje. Poduzetnicima koji im ne isplaćuju plaće trebali bi radnici dizati spomenike, a političarima koji beskompromisno staju u obranu poduzetničkih prava trebalo bi dati doživotne mandate. Predsjednik države Ivo Josipović tad bi valjda bi sretan i zadovoljan hrvatskim građanima.
– Naša je velika boljka u kulturi kukanja. Većina je spremna više kukati nego raditi i to se mora promijeniti, rekao je predsjednik Josipović jučer na Institutu za inovacije. Njegovo predavanje ticalo se pretpostavki za razvoj poduzetništva. Ključni problemi po njemu su loša investicijska klima, negativna javna percepcija poduzetnika i poduzetništva te »kultura kukanja«.
Kad bi njegova tvrdnja o negativnoj javnoj percepciji poduzetnika i poduzetništva i bila točna, trebao bi nam pravednik među političarima pojasniti i uzroke takvog stanja. Zar Josipović vjeruje da negativna percepcija nastaje preko noći? Uostalom, poštenog i sposobnog poduzetnika nitko ne gleda ispod oka, ali koliko ih je u Hrvatskoj takvih? Što se tvrdnje o »kulturi kukanja« tiče, hladne glave može se reći da je u pitanju sramotna izjava.
U državi gdje gotovo 400 tisuća ljudi nema posao predsjednik bi morao misliti o onom o čemu govori. Jasno je da on sam nema razlog za kukanje, ali nisu svi imali sreću znatno popraviti svoje materijalne prilike u vremenima pljačke. Josipoviću je to pošlo za rukom, ali to mu ne daje za pravo da ljude proziva jer kukaju. On je navodno pametan čovjek i kao takav bio morao znati da nitko ne kuka zato što mu je lijepo i dobro
novi list.hr
