Sjećate li se ovogodišnje Evrovizije?
Kako god ocijenili muzičke domete takmičara i njihovih kompozicija jedno je sigurno, nekada smo i mogli oprostiti loš kvalitet pjesama, jer je on bio nadomješten vrijednošću koju je ovom takmičenju davala raznolikost zemalja učesnica, koje su se predstavljale u autentičnom svjetlu - na maternjem jeziku. Svako je donosio nesto samosvojno, nesto sto drugi nisu imali, odražavajući bogatstvo višekulturalne i višejezične Evrope. Svake godine, međutim, Evrovizija sve više gubi svoj smisao, jer se sve više zemalja predstavlja na engleskom jeziku. Čak nije bitno ni koliko je oštar njihov naglasak, ni da li riječi pjesme imaju smisla na engleskom, sama činjenica da su se odrekli svog maternjeg jezika da bi njihova pjesma bila prijemčljivija širokoj publici je porazna.
Unazad više od desetljeća raste saznanje o neumitnom gašenju velikog broja jezika. Lingvisti predviđaju da će do 2100 godine odumrijeti 3 400 do 6 120 jezika, što znači da svake dvije sedmice prestane postojati po jedan jezik.
Budući da su smjena i gubitak jezika drevne pojave, ono što brine nije sama činjenica da jezici izumiru nego da je u savremeno doba ta pojava poprimila katastrofalne razmjere. U traženju uzroka ovako zabrinjavajućem ishodu, lingvisti su pokrenuli pitanja odnosa među jezicima, širenja velikih jezika na račun malih, komunikacijskih i simboličkih vrijednosti, globalizacije i lokalizacije, i druga. U okviru tih rasprava mogu se čuti i termini ''rat među jezicima"' i "jezici ubice". Ali dok jedni smatraju da su određeni jezici krivi za lingvističko ubistvo, drugi su mišljenja da jezici ne ubijaju jezike nego da to čine sami narodi tako što se odreknu svog jezika, i sami žrtva promjena u socio-ekonomskom okruženju.
Prema ovoj drugoj tvrdnji, jedan od glavnih uzroka ugroženosti i smrti jezika je prelazak naroda na neki drugi jezik koji im garantuje sigurniji opstanak u izmijenjenim društveno-ekonomskim okolnostima. Birajući između jezika svojih predaka i jezika kojim će u novom svjetskom poretku moći da zadovolje svoje svakodnevne potrebe za komunikacijom, oni se odriču svog maternjeg jezika.
Glavni nosilac izmjena u društveno ekonomskom okruženju je globalna ekonomija, a ideologije jezika koje nastaju u vremenu globalizacije mijenjaju njegovu ulogu. Kako sfera ekonomije ubjedljivo dominira nad ostalim sferama života tako se i jeziku sve više prilazi isključivo pragmatički. Vrijednost jednog jezika mjeri se po tome koliko je koristan onom ko njime govori. Takav pristup podiže vrijednost engleskom jeziku, a na štetu višejezičnosti, kako kod pojedinca tako i u društvu uopšte. Tako da je jedno od ključnih pitanja oko kojih se vode debate - koliko je globalizacija sila koja promoviše homogenost (naročito "westernizaciju" ili "Amerikanizaciju" a koliko nudi nove mogućnosti za održavanje i revalorizaciju različitosti. Lingvistički gledano, da li globalizacija znači "''Englishization"'' ili "će voditi ka porastu višejezičnosti i očuvanju i preporodu trenutno ugroženih jezika?
Globalizacija tako mijenja ono što će se u budućnosti podrazumijevati pod znanjem, umijećem i pismenošću. Instrumentalni pristup jeziku dodjeljuje engleskom ulogu svjetskog jezika pa se u zajednicama gdje se engleski ne govori kao prvi jezik on smatra najkorisnijim drugim jezikom, a pismenost na engleskom jeziku polako postaje neizostavan dio opšteg pojma pismenosti.
Broj ljudi koji govore engleski kao drugi jezik odavno je nadmašio broj onih kojima je engleski maternji jezik, a njegova komunikativna vrijednost stavila je u drugi plan težnju ka imitaciji izvornog engleskog tako da je pojam ''broken English"'' sada zamijenjen pojmom ''international English'' gubeći tako negativnu konotaciju. Da li to znaci da, širenjem, engleski jezik prijeti da ugrozi ne samo ostale jezike nego i sam sebe?
Ali dok jedni globalizaciju smatraju pogubnom po manjinske jezike, nazivajući je modernim ekvivalentom Džinkis Kana, drugi su ubjeđenja da širenje engleskog jezika neće ići na štetu drugih jezika. Da jezici šire komunikacije, tipa lingua franca, ne moraju predstavljati prijetnju jezicima manjih etničkih skupina oni dokazuju na primjeru SAD-a gdje se teorija lonca za pretapanja (melting pot) po kojoj su sve novopridošle etničke grupe morale da se sliju u jedinstvenu američku naciju u perspektivi govoreći samo engleski. U stvarnosti, to se samo djelimično ostvarilo. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka došlo je do oživljavanja etniciteta pa je lonac za pretapanje ispao sličniji činiji za salatu (salad bowl) u kojoj su izmiješani sastojci ostali pojedinačno prepoznatljivi.
U odbrani ove tvrdnje koristi se i primjer zemalja poput Malezije, Hong Konga, Tajvana, i drugih u kojima je globalizacija već uzela velikog maha. Iako ove zemlje u velikoj mjeri učestvuju u multinacionalnoj proizvodnoj mreži, koristeći engleski jezik kao svjetski lingua franca, mali je postotak zaposlenih koji moraju tečno znati ovaj jezik. Unutar granica jedne zemlje privredni život se odvija na lokalnom jeziku, dok engleski služi samo za komunikaciju među zemljama u kojima se govori različitim jezicima. Pored toga, njime se služi samo elita, a ne i običan narod, pa dok bi bilo veoma teško putovati Amerikom ili Kanadom bez poznavanja engleskog jezika jednako frustrirajuće bi bilo putovati kroz Tajvan, Maleziju ili Hong Kong govoreći samo engleski.
Globalizacija donosi izazov i tradicionalnim načinima povezivanja jezika, kulture i nacije. Od 18 vijeka, jezik je bio glavni simbol za nacionalističke pokrete svih vrsta. Koju će ulogu jezik imati u buducnosti ako je nacionalna država na zalasku, sasvim je nezvjesno.
Dok mnogi smatraju da jezik i kultura idu ruku pod ruku i da samo jedan jezik može najbolje oslikati i prenijeti jednu kulturu, drugi tvrde da su jezik i kultura odvojeni sistemi, a kao primjer navode književnost usvojenog engleskog i afričkog francuskog gdje je očigledno da jezik može biti usvojen u drugačiju kulturu.
Ali kako god shvatali odnos jezika i kulture jedno je sigurno -- lingvističke promjene ne uzrokuju kulturne promjene, već ih samo odražavaju. Stoga ako engleski jezik vidite kao prijetnju, ne čekajte frontalni napad jer do njega neće doci. Engleski jezik je već uveliko sastavni dio modernog života. Mnogi pojmovi iz savremenog življenja i nemaju adekvatne izraze na našem jeziku. Globalizacija i s njom engleski jezik već su se ubacili u naše redove i polako prisvajaju teritoriju - riječ po riječ.
Oni koji ozbiljno shvataju jezik, moć i identitet ovdje se susreću sa nerješivom kontradikcijom da učeći engleski doprinose održavanju i povećanju njegove dominacije, a ne učeći ga uskraćuju sebi obilje informacija dostupnih na ovom jeziku i stavljaju sebe na marginu društva u kome je poznavanje engleskog obilježje obrazovanosti.
