KO SU NEPRIJATELJI EU: Šta se krije iza ideje o evropskoj vojsci?

Da li bi eventulana zajednička vojska širila i štitila svoje vrijednosti i ideje i silom, kako prema vani tako i prema unutra? I da li bi oni koji su najjači i najmoćniji u Uniji odlučivali i procijenjivali koje su to vrijednosti i ideje?

Tatjana Čalić / 24. Novembar 2018

 

Čelnici Evropske unije već duži niz godina pozivaju na formiranje evropske vojske. Priča se intezivira s vremena na vrijeme, a svjedočimo joj i posljednjih dana čime su pokrenute brojne debate.


Posljednja u nizu izjava o neophodnosti formiranja evropske vojske dolazi iz Evropskog parlamenta, a izrekla ju je njemačka kancelarka Angela Merkel.
"Trebamo raditi na viziji da jednog dana imamo stvarnu evropsku vojsku", rekla je Merkel evroparlamentarcima na plenarnoj sjednici u Strazburgu, što je izazvalo bučno negodovanje nekih, te dodala da ta evropska vojska "ne bi bila suprotnost nego dopuna NATO-u".


O potrebi formiranja evropske vojske prošli utorak govorio je i francuski predsjednik Emanuel Makron, što nije naišlo na odobravanje njegovog američkog kolege Donalda Trumpa, koji mu je tom prilikom poručio "da bi njegova zemlja oba puta bila poražena da nije bilo američke vojske". Podsjetimo Makron je izjavio da Evropa treba pravu vojsku kako bi se “zaštitila od Kine, Rusije, pa i SAD-a”.  

Makron i Mekel

U međuvremenu, reagovao je i predsjednik Rusije, Vladimir Putin koji smatra da je potpuno normalno da jedan moćni ekonomski blok kao što je Evropska unija želi formirati svoju vojsku. 
"Evropa je snažna ekonomska unija i potpuno je prirodno da žele biti nezavisni i suvereni na polju odbrane i sigurnosti“, rekao je Putin.


Analitičare smo pitali šta nam govore poruke evropskih lidera, šta se krije iza ideje o evropskoj vojsci i koliko je ista neophodna u trenutku kada se EU susreće sa rastućim nacionalizmom i jačanjem ekstremno desničarskih političkih partija.


Denis Hadžović, direktor Centra za sigurnosne studije, smatra da je ova najava samo kontinuitet napora EU da usljed promjena sigurnosnog okruženja u svijetu preuzme aktivniju ulogu u zaštiti svojih interesa. 
Podsjeća da je u junu 2016. godine EU usvojila Globalnu strategiju vanjske i sigurnosne politike nagovjestivši proces bliže saradnje po pitanju odbrane i sigurnosti. Kao rezultat te politike 25 zemalja članica je krajem 2017. godine usvojilo i  Sporazum o stalnoj strukturalnoj saradnji u sigurnosti i odbrani (PESCO), s ciljem unaprijeđenja kapaciteta EU kao bitnog međunarodnog sigurnosnog aktera, poboljšanja zaštite građana EU te povećanja efikasnosti u oblasti odbrambene potrošnje.  

Denis Hadžović

Osvrćući se na izrečene poruke njemačke kancelarke i predsjednika Francuske,  Hadžović kaže da je Merkelova ostatku svijeta poslala jasnu poruku, da formiranjem jedinstvene vojske, evropske zemlje nikada više neće ratovati između sebe i ujedno bi onemogućila duhove prošlosti da iskoriste trenutne probleme sa kojima se suočava EU u odnosu na nedostatak solidarnosti po pitanjima migracija i izbjegličke politike, a Makron da porast populizma, nacionalizma,  fašističkih ideja i ksenofobije, podriva i same vrijednosti na kojima je Evropa ostvarila najveći period mira i prosperiteta u svojoj istoriji pa je nužno preduzeti sve mjere kako bi se ove tekovine zapadnog modela demokratije zaštitile na najbolji način. Slijedom izrečenog, zaključuje Hadžović, jasno je da će naredni izbori za evropski parlament biti svojevrsna prekretnica i ispit zrelosti za građane koji se u ovim turbuletnim vremenima trebaju odlučiti ili o zajedničkoj budućnosti i čuvanju dostignutih vrijednosti ill nekoj novoj Evropi koja će biti više orjentisana ka nacionalnim interesima i daljnjem urušavanju multilateralnog međunarodnog poretka kao najznačajnijeg dostignuća u istoriji čovječanstva. 


Izjave vodećih čelnika najznačajnijih lidera zemalja unutar EU moraju se shvatiti najozbiljnije i kao krajnje upozorenje da bi odustajanje od politike zajedništva moglo voditi i Evropu i svijet u veoma neizvjestan i turbulentan period. Postizanje dogovora o uspostavi jedinstvene vojske EU bio bi svakako odraz podrške zajedničkim nastojanjima da se održi EU kao kompaktan i značajan međunarodni akter, i vjerovatno bi predstavljala više simboličan čin nego što bi u ovom trenutku zaista predstavljalo odbrambenu moć zemalja članica. Tako i smatram da u predstojećem periodu saradnja NATO-a i EU će još uvijek biti ključni faktor zaštite evropskih granica, kako je to i naglašeno u zvaničnim saopštenjima, ali dugoročno uzimajući u obzir neizvjesnost međunarodnog poretka i nepredvidljivost novih sigurnosnih izazova kao potreba nameće se i snažnija saradnja u oblasti sigurnosti i odbrane EU”, zaključuje Hadžović u izjavi za Buku.


Armina Galijaš, istoričarka i docentkinja na Univerzitetu u Gracu, za Buku kaže da inicijativa o stvaranju zajedničke armije zapravo skreće pažnju od stvarnih problema u kojima se EU nalazi i ukazuje na deficit ideja kako prevazići postojeće probleme. Tu se ne radi o realnom projektu, smatra Galijaš, jer kako je moguće stvoriti zajedničku vojsku dok ne postoji zajednička vanjska politika?

 

Armina Galijaš


“Bez obzira što se takav poduhvat čini potpuno neizvodivim u današnjoj EU punoj nesuglasica, zaslužuje ipak kratak osvrt iz naše persepektive 1990tih.Tu se postavljaju dva pitanja: Da li bi eventulana zajednička vojska širila i štitila svoje vrijednosti i ideje i silom, kako prema vani tako i prema unutra? I da li bi oni koji su najjači i najmoćniji u Uniji odlučivali i procijenjivali koje su to vrijednosti i ideje? Iako Angela Merkel u svom govoru tvrdi da bi jedna takva “Evropska armija” pokazala svijetu da između evropskih zemalja nikad više neće biti rata, iskustvo evropskih 1990-tih nas uči da je tzv. zajednička JNA itekako bila u stanju istovremeno i da štiti i da ubija svoje građane”, ističe Galijaš.


Na pitanje da li se Evropa nalazi na prekretnici i postoji li realna opasnost od povratka nacionalizma Galijaš ističe da je teško i neodgovorno davati ozbiljne prognoze, jer je u politici uvijek sve moguće.

 
Mnogo faktora je u igri koji utiču na dalji razvoj situacije. Možemo se svi sada praviti pametni i nagađati šta će biti, ali niko nema pravi odgovor na to pitanje”, zaključila je naša sagovornica.


Komentarišući ovu temu sociolog Vladimir Vuletić je izjavio da je sasvim jasno da Evropa želi da se se emancipuje i u bezbednosnom smislu u odnosu na SAD, a posebno interesantnim okarakterisao je reakcije predsednika Rusije i SAD na takvu ideju.
To što je Makron izrazio nedvosmislenu želju za evropskom vojskom, prema Vuletićevim rečima rečenim za Tanjug, ne znači da će se to i dogoditi, ali sugeriše u kom će pravcu ići Evropa.
 


Buka preporuka

Vijesti

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.