Koliko je radnika ostalo bez posla u Republici Srpskoj zbog sitaucije izazvane korona virusom još uvijek nije poznato.
Naime, Zavod za zapošljavanje RS još uvijek ne raspolaže podacima za mart mjesec, kada je riječ o prijavljenima na biro, a u Poreskoj upravi RS nije bilo izraženijeg broja odjava radnika.
Uprkos tome, svakodnevno čujemo brojne informacijama o otkazima uzkrokovanim posljedicama širenja virusa korona. Takve priče stižu i na redakcijski email, a iz njih se da zaključiti da poslodavci najčešće posežu za sporazumnim raskidom ugovora, najčešće u trgovinama, ugostiteljskim objektima i frizerskim salonima.
U Inspektoratu RS kažu da je jako važno da radnici budu informisani da potpisivanjem sporazumnog ugovora ostaju bez svih prava, jer isto predstavlja izjavu njegove volje. Ističu i da inspektor ne može preispitivati potpis radnika kada ga stavi na neki akt, jer je to odluka samog radnika i ostaje mu jedino u nekom sudskom postupku da pokuša osporavati vlastiti potpis.
“Ono što je jako važno da radnici znaju, ukoliko zaključe sporazumni raskid ugovora o radu, jeste da neće moći ostvariti naknadu za nezaposlene osobe, niti zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje”, pojašnjavaju iz Inspektorata.
Navode i da je Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti propisano da nezaposleno lice kojem je u smislu propisa o radu prestao radni odnos bez njegovog zahtjeva, saglasnosti ili krivice, a koje je provelo najmanje osam mjeseci neprekidno u osiguranju od nezaposlenosti u posljednjih 12 mjeseci, ili 12 mjeseci sa prekidima u osiguranju od nezaposlenosti u posljednjih 18 mjeseci, ima pravo na novčanu naknadu, zdravstveno osiguranje i penzijsko i invalidsko osiguranje.
Nadalje pojašnjavaju da, zaključivanjem sporazumnog raskida ugovora o radu, radnik svjesno i na nedvosmislen način doprinosi prestanku radnog odnosa, jer je za isto bila potrebna i volja radnika, što se dokazuje njegovim potpisom. Bez potpisa radnika, radni odnos ne bi prestao. U skladu sa odredbama Zakona o radu, u ovim slučajevima radnik nema ni pravo na otpremninu.
Mjere ne smiju biti na štetu zaposlenih radnika
Radnici se, osim sa otkazima, suočavaju i sa najavama poslodavaca da im, zato što ne rade zbog vanrednog stanja, neće biti isplaćene plate.
Ekonomista Zoran Pavlović kaže da je u cijeloj ovoj situaciji jedina istina da se život ne može zaustaviti. Dakle, pojašnjava, političari i mjere koje se sprovode, a koje za cilj imaju zdravstvenu situaciju zbog pandemije, treba da budu u funkciji očuvanja zdravlja, ali ne na teret i štetu zaposlenih radnika.
“Šta znači zatvoriti jednu frizersku radnju, zatvoriti jednog obućara, zatvoriti jednog limara. Ako već hoćete da izbjegnete pandemiju, onda ljudi treba da budu oprezni, poštuju neka pravila, kako bi se što manje izložili riziku danas. Može i ova propisana varijanta - da se zabrani rad, ali u tom slučaju onda se mora dopisati da svako kome je rad obustavljen zbog više sile ima pravo da dobije minimalnu platu i plaćene doprinose iz budžeta. Dakle, vi ste mene iz sigurnosnih razloga po sebe i druge ljude isključili iz privredne aktivnosti, onda mi morate obezbijediti i minimalnu platu i doprinose na nju. To je obaveza onih koji su propisali mjeru i tek kada se to obezbijedi, mjera je ispravna. Mi, nažalost, imamo jedan mehanizam koji je vrlo neuobičajen, a to je donesemo mjeru, a ne znamo šta će biti posljedica i nismo se spremili da tu posljedicu popravimo, iznivelišemo ili nadoknadimo”, obrazlaže Pavlović.
Prema preliminarnim rezultatima dobivenim na temelju ankete koju je uradio VTK BiH, poteškoće u poslovanju zbog koronavirusa ima 90% privrednih subjekata.
Informacije Saveza samostalnih sindikata BiH kažu da se broj onih koji su ostali bez posla i koji su upućeni na evidenciju Zavoda za zapošljavanje kreće od 4.500 do 5.000. Ističu da je ovo tek početak, posebno što se tiče realnog sektora i da teška vremena tek dolaze.
