Prema mišljenju Sebastiena Breteau, izvršnog direktora QIMA-e, uska grla u globalnom lancu snabdijevanja mogu trajati i do 2023. godine
Zaostatak narudžbi, zajedno sa zatvaranjem fabrika, problemima sa radnom snagom i nedostatkom opreme, uzrokovao je krizu lanca snabdijevanja.
Globalna priroda lanca snabdijevanja ga čini ranjivim na poremećaje i to je ono što se upravo dešava, rekao je Breteau.
Breteau je takođe rekao kako su zemlje nakon izlaska iz karantina ponovo počele da troše, tražnja je naglo porasla i nadmašila mogućnost fabrika da obezbijede ponudu.
To se desilo u kombinaciji sa drastičnom promjenom zahtjeva potrošača za vrijeme pandemije. Kao posljedica svega ovoga desila se neusklađenost ponude i tražnje.
Proizvodi za domaćinstvo, elektronika, automobili, građevinarstvo, poljoprivreda i prehrambena industrija su među najteže pogođenim industrijama u globalnoj krizi lanca snabdijevanja, jer su njihovi lanci snabdijevanja složeni i u velikoj mjeri se oslanjaju na dostupnost sirovina.
Efekti strategija ublažavanja rizika od COVID-19 koej su mnoge kompanija primjenjivale tokom proljeća 2020.godine su smanjili nivoe proizvodnje.
Nedostaci u sistemu lanca snabdijevanja koji trenutno pogađaju tržište otežavaju borbu kompanija da se vrate na nivoe poslovanja prije pandemije.
"Teško je reći koje će industrije ostati u problemu sa snabdijevanjem, ali je sigurno reći da će se poremećaji zaista nastaviti u doglednoj budućnosti."
Breteau je napomenuo da postoje neki ključni spoljni faktori koji vrše dodatni pritisak na lance snabdijevanja, kao što je nestašica radne snage zbog graničnih kontrola, ograničenja mobilnosti i produženih karantina širom svijeta, smanjenja broja radnika u fabrikama i skladištima i smanjenja transportnih kapaciteta.
Breteau je takođe napomenuo da su nedavni problemi u energetskoj industriji takođe ostavili jake posljedice na lance snabdijevanja i globalnu ekonomsku aktivnost.
U Kini su deficiti u snabdijevanju energijom privremeno zaustavili industrijsku proizvodnju u nekim regijama.
Kao najveće svjetsko proizvodno tržište, to remeti lance snabdijevanja i poslovne aktivnosti na globalnom nivou.
Takođe, brojne druge energetske implikacije štete lancima snabdijevanja kao što slaba aktivnost vjetra u Evropi, suše u Brazilu koje zaustavljaju proizvodnju hidroelektrana i poplave u Aziji koje ometaju tranzit uglja. Inflacija takođe utiče na spori oporavak lanaca snabdijevanja pri čemu troškovi proizvodnje rastu i prenose se na potrošače.
U SAD-u su u oktobru potrošačke cijene porasle za 6,2% u odnosu na isti period prošle godine, što je najveći godišnji rast još od 1990. godine.
"Važno je uzeti u obzir da se lanci snabdijevanja u osnovi ne oslanjaju na proizvodnju. Oni se oslanjaju na ljude i opremu kako bi pokrenuli proizvode. Ako bilo koja od ovih stavki nedostaje svjedoci smo kašnjenja, nestašice u snabdijevanju i poskupljenja. Kada se problemi sa radnom snagom smire i nestašica opreme nestane, vidjećemo da će se proizvodnja nastaviti normalnom dinamikom", dodao je Breteau.
Postoji čitav niz akcija koje kompanije mogu preduzeti kako bi ublažile probleme u lancu snabdijevanja do određenog stepena dok ne dođe do potpunog oporavka.
Jedna od mogućnosti jeste digitalizacija. Utvrđeno je da kompanije sa niskim stepenom digitalizacije imaju dvostruko veće šanse da dožive probleme ove vrste.
U istraživanju sprovedenom od strane QIMA oko dvije trećine ispitanika se izjasnilo da su implementirali novu tehnologiju kao neophodan odgovor na pandemiju. Ipak, manje od polovine se izjasnilo da imaju visoko digitalizovan lanac snabdijevanja dok čak 85% ispitanika priznaje da u svojim lancima snabdijevanja imaju tačke zakrčenja.
Sve u svemu,kompanije moraju još dosta da rade na sopstvenoj digitalnoj transformaciji.
Priredio Advantisbroker
