Pandemija koronavirusa uticala je na sve sfere života i rada. Kultura je oblast koja je takođe veoma pogođena pandemijom, a kulturne institucije mjesecima su bile zatvorene. Neke još uvijek nisu otvorile vrata za posjetioce.
U RS i dalje je na snazi odluka da se na jednom mjestu ne može okupljati više od 50 osoba, iako se ta odluka čini nelogičnom kada su u pitanju veliki, otvoreni prostori, kao što je, naprimjer, tvrđava Kastel, inače popularno mjesto za kulturna dešavanja tokom ljetnih mjeseci. Ove godine, tišina je zavladala i nad Kastelom. Kulturni centar Banski dvor prvi je počeo sa organizovanjem kulturnih događaja i to samo za 50 osoba po programu, uz obaveznu dezinfekciju ruku i nošenje maski, a Narodno pozorište organizovalo je Zvjezdani teatar u julu.
Gradsko pozorište Jazavac napravilo je ljetnu scenu na otvorenom, a i oni se drže brojke od 50 osoba po predstavi. Sa druge strane, mnogi primjećuju prepune bašte banjalučkih kafića, u kojima ljudi borave bez pretjerane distance ili maski, pa se logično postavlja pitanje da li virus jače napada posjetioce kulturnih događaja, jer je nejasno zašto se mjere ne ublaže barem kada su u pitanju otvorene scene.
Većina muzičkih ljetnih festivala je otkazana ili pomjerena za sljedeću godinu. Koncerti se takođe ne organizuju, a mnogi ljudi koji rade u organizaciji i produkciji ovih dešavanja ostali su bez novca od kojeg žive oni i njihove porodice, dok se troškovi gomilaju.
Maja Dodig, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske, kaže da treba imati u vidu da Pozorište ostvaruje vlastite prihode od prodaje karata, tako da mjera koja se odnosi na maksimalan broj od 50 lica kada je u pitanju javni skup značajno utiče na finansijski aspekt poslovanja.
„Prisutni su finansijski gubici, jer od marta ne ostvarujemo vlastite prihode od prodaje karata, a trenutno su prihodi zbog ograničenog broja lica nedovoljni da pokriju troškove realizacije. Pozorište nije u mogućnosti da na repertoar stavi sve predstave zbog troškova izvođenja. Dakle, ukoliko bismo angažovali spoljne saradnike u predstavi, bili bismo u minusu. Dodatno, specifičnost našeg djelovanja podrazumijeva određen broj ljudi koji su istovremeno prisutni u Pozorištu, dok u muzejima ili bibliotekama u toku dana može da prođe i više od 50 osoba, jer nisu svi prisutni u istom vremenskom intervalu“, rekla je za BUKU Maja Dodig.
Foto: Narodno pozorište RS
Direktorica Narodnog pozorišta kaže da, imajući u vidu značaj umjetnosti za društvo, očuvanje duha i identiteta, rehabilitacije duha u ovim okolnostima, smatra da bi trebalo da se napravi izuzeće i da se dozvoli veći broj osoba u publici.
„Uz stručnu podršku JZU Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske i odgovorno postupanje, ukoliko prostorni kapaciteti dozvoljavaju, broj posjetilaca bi mogao da bude veći, pogotovo u pozorišnoj djelatnosti, gdje publika nije u pokretu“, ističe Maja.
Ninoslav Dobrijević, ton majstor i muzički producent, kaže da je kultura u Banjaluci, činjenično, već godinama zadnja rupa na svirali.
„Dešavanja u vezi sa korona virusom u 2020. godini mogla bi biti ekser u mrtvački sanduk kulture. Analiza problema kulture u našem gradu je ozbiljan posao, za ozbiljne ljude, kakvih, nažalost, nema na pozicijama koje bi se trebale time baviti. Zbog toga ne bih da ulazim u to, jer nisam najkompetentniji, pa bih se držao onoga u čemu sam stručan i čime se bavim godinama, a to je samo jedan segment kulture. Prvenstveno živi koncerti, koji su negdje na pola puta između kulture kao budžetske stavke i industrije zabave, koja na našim prostorima pokušava biti samoodrživa. U poslednjih par mjeseci smo svjedoci haosa i potpune nepripremljenosti nadležnih na situaciju koja nas je zadesila, što u praksi rezultuje donošenjem velikog broja ad hoc odluka, čijim se posljedicama ne bavimo ili se njima bavimo kad već bude kasno. Potpuno sam svjestan prioriteta vlasti i činjenice da je, ionako polumrtva, privreda na izdisaju, ali ne mogu da ignorišem sve ono što se dešava meni i ljudima oko mene, jer problemi su ogromni“, kaže za BUKU Dobrijević.
Dodaje da su koncertne aktivnosti, kao velika javna okupljanja, prve zaustavljene, a sigurno će posljednje biti vraćena u normalu.
„Na prvi pogled, to djeluje logično, no moram se zapitati da li je to zaista tako. Svjedoci smo normalizacije velikog broja aktivnosti. Kretanje i komunikacija sa ljudima su se poprilično vratili u normalu. Ugostiteljski objekti rade. Samanjenim kapacitetom, ali rade. Tržni centri su mahom puni, pogotovo što je sve više raznih rasprodaja, a u želji da se spasi biznis. Plaže i bazeni su puni. Religijska okupljanja su dozvoljena, a o predstojećoj predizbornoj kampanji neću ni da razmišljam. Jedna od stvari koja se već punih pet mjeseci nije pomjerila sa mrtve tačke su koncertne aktivnosti. Da li mora baš tako?“, pita se Dobrijević.
On smatra da ipak postoji model po kojem bi se koncerti mogli održavati.
„Kao što su pronašli modus za ostale privredne subjekte, tvrdim da su koncertne aktivnosti jako dobar primjer vrhunske organizacije na terenu i ako neko može napraviti kontrolisane uslove, onda smo to mi. Postoje prostori koji u redovnoj situaciji primaju hiljade ljudi i uz adekvatnu organizaciju, broj posjetilaca može da se smanji, kako bi se ispoštovale epidemiološke mjere zaštite. Ono što je zapravo problem jeste isplativost takvog posla. Svi koji su iole u toku su svjesni da su prihodi od koncertnih aktivnosti u našoj zemlji i u normalnim aktivnostima na ivici isplativosti. Smanjenjem broja posjetilaca dolazimo do dvije moguće solucije. Prva je povećanje cijena ulaznica, što je problematično, jer su kućni budžeti građana već dugo skresani. Druga mogućnost je ona o kojoj niko ne želi da priča, a to je subvencionisanje ovog posla od strane države“, kaže Dobrijević i dalje pojašnjava:
„Da ne bude zabune, niko ne traži novac, ali umanjivanjem ili ukidanjem dažbina prema državi u određenom periodu bismo dobili taj efekat. Na isti način na koji su to uradile neke druge zemlje kad je, recimo, turizam u pitanju. Muzičari su spremni da rade i za manje honorare, ostali u poslu takođe. Čeka se samo dobra volja države, a pitanje je da li postoji. Da ne bude prebacivanje lopte na samo jednu stranu, ova kriza je otkrila mnoge manjkavosti i u redovima kulturnih radnika, muzičke scene i industrije zabave u globalu. Iskreno se nadam da će i tu doći do određenih rezova i da ćemo iz svega ovoga izaći bolji“, ističe naš sagovornik.
Dobrijević kaže da njemu lično naročito teško pada nedostatak empatije od strane običnog čovjeka za ljude koji se bave muzičkim poslom.
„Umjetnost, a naročito muzika se izjednačava sa estradom. Stvari se gledaju krajnje jednodimenzionalno i površno, zbog čega su zaključci velikog broja običnih ljudi grozni i poražavajući. Zaboravili su sve ono lijepo što su godinama dobijali od nas, zaboravili su divnu energiju i vrijeme provedeno na koncertima, zaboravili su na sve humanitarne akcije izvedene od strane muzičara kada je drugima bilo teško. Neki mali zlobni ljudi su jedva dočekali trenutak tuđe slabosti kako bi u svojim očima postali veći. Ali siguran sam da ćemo im mi to oprostiti. Suma sumarum, ozbiljnih koncerata, posla za mene, već pet mjeseci nema. Samim tim ni prihoda. A život i tekući troškovi idu. Da li će se i kada stvari promijeniti, možemo samo da nagađamo i da se nadamo boljem. A do tada nam je izdržati. I znam da hoćemo“, kaže na kraju razgovora za BUKU Ninoslav Dobrijević.
Ljubiša Savanović, gumac Narodnog pozorišta Republike Srpske i organizator u Gradskom pozorištu „Jazavac“, kaže da ustanovama kulture ne odgovara ograničen broj ljudi koji može da se okupi na manifestacijama koje organizuju.
„Ipak, zdravlje je najpreče i nema potrebe da se to objašnjava. Ono što buni jeste da se nerijetko u kafićima ili na kupalištima okupi više od pedeset ljudi, koliko je dozvoljeno i u pozorištu, bez obzira da li su predstave na otvorenom ili zatvorenom. Za pozorišta bi bilo veoma bitno da mogu da ugoste bar sto ljudi po predstavi. Na ljetnoj sceni Jazavca se igraju predstave za 50 ljudi i od prodatih ulaznica ne možemo pokriti troškove predstava. Finansijski udar na naše budžete je veliki i pitanje je kako ćemo i da li ćemo nastaviti rad“, kaže za BUKU Savanović i dodaje da se Jazavac odlučio da radi i preko ljeta i to je, po njemu, bio jedini ispravan potez.
„Dobili smo podršku donatora, sponzora i Grada Banjaluka u izgradnji scene, a obzirom da su iz Ministarstva prosvjete i kulture više puta naglašavali da je ovo godina u kojoj će fokus biti na pozorištu, ja vjerujem da ce nam oni sad pomoći da održimo repertoar, prije svega na radost naše publike“, ističe Savanović.
Mjere da se na jednom mjestu ne može okupiti više od 50 osoba ostaju na snazi sigurno do 17. avgusta, a o tome šta će biti poslije možemo samo nagađati. Kultura će sigurno na neki naćin preživjeti i ovu krizu, ali koliko će osakaćena izaći iz nje, ne smijemo ni da pomislimo. Ljudi koji se bave kulturnim radom i organizacijom kulturnih događaja takođe moraju od nečega da žive, moraju da jedu i plaćaju račune, a mnogi od njih ne rade mjesecima. Na kraju možemo reći da nam je svima potrebna empatija i razumijevanje za kulturne radnike koji su svoj život posvetili umjetnosti.
