Novi virus, COVID 19, nije zaobišao ni Njemačku. Broj zaraženih se, prema posljednjim podacima, približio brojki od 100 000, ali broj preminulih je znatno manji nego u ostalim državama sa istim brojem zaraženih.
Nadalje, ova zemlja sve do sada nije imala velikih ograničenja kada je riječ o strategiji borbe protiv virusa, čemu svjedočimo svi u regionu - blokada kretanja još uvijek nema, porodice idu u kupovinu, šetaju, voze bicikl, a maske i rukavice nose tek rijetki.
U nastavku vam donosimo priče bh. državljana koji sa porodicama žive u Njemačkoj. Kako danas izgleda njihov život, posao, nastava za djecu, kakve benefite daje država za one koji više ne rade ili rade skraćeno radno vrijeme.
Nena C. živi u malom mjestu Frontenhausen 100 km od Minhena. I dalje sasvim normalno radi. Na posao, u fabriku, svi radnici idu bez masi i rukavica, s tim da se poštuje propisano rastojanje. U slučajevima gdje se ono nije moglo ispoštovati, stavljene su plastične ograde kako bi radnici bili odvojeni.
„Imamo ograničeno kretanje, odnosno možemo ići na posao, u prodavnicu, u porodičnu šetnju ili se baviti sportom - vožnjom bicikla, trčanjem. Nema policijskog časa, a moja drugarica Njemica ni ne zna šta je to. Takođe, jako malo ljudi nosi maske, a nadležne institucije stalno apeluju da se poštuje razmak 1,5 do 2 metra. Takođe, ne smije biti više od od 2 osobe u autu ako nisu porodica, s tim da druga osoba mora sjediti na zadnjem sjedištu, suprotno od vozača. Sva dječija igrališta su zatvorena, ali parkovi nisu. Primijetno je takođe da su Nijemci navikli na red i disciplinu, jer se ove mjere apsolutno poštuju. Možda tome u određenoj mjeri doprinose i visoke kazne od 25. 000 eura ili 3 godine zatvora“, priča za BUKU Nena.
Naglašava da je od juče krenuo i proljetni raspust za školarce, ali da djeca, od kada su škole zatvorene, nisu imala online nastavu, već su radne zadatke dobijali na email.
„Razrednik je posjetio svako dijete lično i dao neke instrukcije. Bio je pozitivan, popričao sa Ivanom i oni se nadaju da će škola nakon raspusta, odnosno 20. aprila, ponovo početi s radom“, priča nam Nena, podsjećajući da zbog pandemije korona virusa BMW, od planirane 3, ne radi već 4 sedmice zbog nedostaka sirovina. Kaže i da je dosta radnika moralo potpisati da prelazi na skraćeno radno vrijeme, za šta će im biti plaćeno 60 % plate. Ovih dana se, naglašava, taj iznos planira povećati na 80 %, za sve one čija je zarada ispod 3.000 eura.
Nadalje, svima kojima je smanjena plata, a imaju dijete, pored dječijeg dodatka, biće isplaćeno i 185 eura po djetetu, sve dok primaju manju platu, dok će medicinskim radnicima biti isplaćen bonus u iznosu od 500 eura.
Trg u mjestu Frontenhausen
„Nijemci nisu u panici, barem nisu mnogo i koriste ovo vrijeme za užvanje u prirodi i sređivanje dvorišta. Napomenula bih još da u prodaji nema maski, dok se rukavice mogu naći. Juče sam bila u Kauflandu, gdje žena za kasom ne nosi rukavice, ali je staklo svuda oko nje“, ističe Nena za naš portal i podsjeća da je ovih dana njemačka Vlada odlučila dozvoliti ulazak sezonskim radnicima u aprilu i maju, radi pomoći u berbi voća i povrća na farmama.
O životu u većem gradu više nam je rekla Mostarka Dolores Veledar Perić, koja posljednje četiri godine, zajedno sa suprugom i sinom, živi u Stuttgartu.
Dolores je do zatvaranja škola radila kao odgajateljica u produženom boravku škole na pola radnog vremena. Vjerovatno će, kaže, ubuduće obavljati određene poslovne zadatke od kuće.
Njen suprug je do kraja prošle sedmice radio sasvim normalno, a sada će jednu sedmicu provoditi kući, a jednu radi.
Sva dječija igrališta su ograđena trakama i zabranjen im je pristup, ali se može boraviti u parkovima, tako da porodice prave izlete i sjede u malim grupama na travi i klupama, udaljeni dosta jedni od drugih. Policija patrolira i interveniše ako se ljudi grupišu. Maske nose rijetki, ali drže rastojanje. Takođe je na ulicama primijetno mnogo manje ljudi nego inače, kafi'i ne rade, ali rade pojedini restorani, s tim da se hrana mora uzeti i odnijeti kući ili se šalje dostavom. Tramvaji voze, ali su prazni. Dolores kaže da je u početku priželjkivala policijski čas, ali se uvjerila da je ovako bolje, jer su ljudi ozbiljno shvatili problem.
Dolores nam je opisala kako je izgledao njihov uobičajeni dan proteklih nedelja.
„Mi doručkujemo i onda moj sin ima tri do četiri sata nastave, sa pauzama, kao da je u školi. Učiteljica je sa njima u kontaktu telefonski i meilom. Dobili su i linkove za korisne youtub sadržaje, a igraju i jednu igricu, na koju su svi učenici i učiteljica povezani. Naravno, prvo treba da riješe školski zadatak, a onda mogu kao nagradu igrati ovu igricu. Nakon nastave, slušamo muziku, idemo u park ili voziti bicikl ili jednostavno sjedimo na balkonu i pričamo sa komšijama. Ovih dana puno čitamo i knjige, gledamo filmove i pričamo preko video poziva sa ljudima. Ja rado pjevam, pa učim neke nove pjesme i snimam. Sin voli da fotografi[e, pa pravi fotografije. Kuhamo jako puno. Brinemo se za rodbinu u BiH i pokušavamo izvući najbolje od situacije“, priča nam Dolores i kao još jednu pozitivnu stvar ističe mogućnost praćenja kulturnih događaja preko interneta.
Netom prije ovoga sa koronom, kaže, otvorena je izložba u jednom kulturnom underground prostoru, u kojoj je i sama učestvovala sa svojim slikama. Sada, dodaje, planiraju da je nastave preko internetskih mreža, tako da će umjetnicima biti omogućeno da kažu nešto više o sebi i o svojim djelima, a da ne moraju izaći iz svojih domova.
Park u Stuttgartu, nedjelja, 5. april, fotografija Doloresinog sina, Benjamina
