<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Luka Tripković autor romana Crna knjiga za Buku: Moj roman se bavi crnim temama i nije dnevno-politički pamflet

IMPERATIV

Sinoć je u Banskom dvoru u okviru književnog festivama „Imperativ” gostovao Luka Tripković predstavljajući banjalučkoj publici svoj drugi roman „Crna knjiga”.

17. juli 2020, 1:13

 

Ovaj mladi autor široj čitalačkoj publici je postao poznat već poslije objavljivanja autorskog prvenca „Osmeh pod gorom maslinovom”, romanom koji je prije četiri godine ušao u širi krug od jedanaest autora za NIN-ovu nagradu. Luka, koji je 1989. godište, tada je pretendovao da postane najmlađi autor koji je dobitnik ove prestižne nagrade. Iako ovu nagradu nije dobio to ga nije spriječilo da nastavi sa pisanjem, a rezultat rada je obimni roman „Crna knjiga„ koju je objavio za izdavačku kuću Booka. Na promociji romana u Banja Luci učestvovao je i urednik knjige i izdavač Ivan Bevc, koji je zapravo i kumovao imenu knjige. Moderator događaja bio je Stevo Grabovac, pisac iz Banja Luke.

Obraćajući se publici Tripković je pobliže objasnio kako se rađala ideja o naslovu knjige i na koji način je prilikom pisanja i stvaranja mnogobrojnih likova romana uspio da zadrži koncentraciju, jer radi se o zaista zahtjevnom književnom opusu.

„Radni naslov knjige bio je Bête Noire (Crna zvijer) po pesmi Brajana Ferija, međutim koliko god taj naslov možda i odgovarao sadržaju knjige, ipak se radi o francuskom jeziku, i na neki način zahtevao bi fus notu na prvoj strani knjige samo da bi se objasnilo značenje te reči. Poslije mnogo razmišljanja izdavač knjige Ivan mi je predložio da roman nazovem Crna knjiga i meni je naslov ogovarao. Podsjeća na crnu kutiju, a opet crne knjige postoje kao knjige u kojima se nalazi dokumentacija o raznim zločinima. Budući da se ova knjiga bavi tim crnim temama korupcijom i kriminalom u srpskom društvu potpuno je odgovarao. A mislim i da je pamtljiv i možda i dovoljno komercijalan da privuče čitaoca”, objasnio je Tripković.

 

„Crna knjiga” je distopijski roman koji daje viziju srpskoga i ovdašnjeg društva u bliskoj budućnosti, a pošto je u neku ruku proročki roman, pisac je tokom pisanja neke stvari predvidio prije nego što će se one i desiti, pa ih kasnije i nije htio zadržati u završnom rukopisu. Luka je pojasnio da je radnju romana izmjestio u budućnost iz praktičnih razloga, a to je da djelo ne bi ličilo na dnevno-politički pamflet.

„Nisam želio u knjizi da se bavim nekim drutvenopolitičkim angažmanom jer da to želim učlanio bih se u neku opozicionu partiju. Prije nego što i počnem da pišem trudim se da proučim temu o kojoj govorim, a to iziskuje mnogo rada na iščitavanju istorije i drugih oblasti, kako bi bio kompetentan da na pravi način kroz likove koje stvaram govorim o konkretnim činjenicama i kroz njih o onome što može da se desi. Isto tako pišući ovu knjigu zainetesovao sam se i za virtualnu realnost, u kojem smeru će ona napredovati i čemu će da suži sva ta tehnologija. Interesantno je da sve analize pokazuju da će virtualna realnost najviše novca donositi pornografskoj industriji. Kad je tako htio sam da izbegnem pljuvačinu prema vlastima tako što ću pomeriti radnju deset-petnaest godina unapred i koristiti tu virtualnu realnost koja će do tada biti afirmisana u svakodnevnoj upotrebi. Pomeranjem radnje u budućnost dodatno sam mogao da izmaštam svet kakav bi mogao da bude. Isto tako onaj ko prati društveno dešavanje u Srbiji prepoznaće sve te afere, korupcije, Beograde na vodi, koji se možda tako u romanu ne zovu i izmješteni su negdje drugde, ali su spomenuti u romanu”, naglasio je sagovornik.

Izdavač romana Ivan Bevc govoreći o Tripkovićevom radu kazao da je ovaj autor na tragu Pekića i Crnjanskog, te da je roman „Crna knjiga” djelo koje čitaoca zainteresuje odmah poslije pročitane prve stranice i drži mu pažnju sve do kraja, iako je radnja isprepletena, s puno raznoraznih likova, a i djelo je poprilično obimno.

„Ono što mi je odmah na prvu bacilo pažnju kao izdavaču jeste to što knjiga ima blizu petstotina stranica, a to je u modernom domaćem spisateljstvu može se reći i retkost, jer pisci već posle završene stote stranice stanu i kažu – Dosta je, ovo je roman, idemo u štampu! Drugo, roman je kompleksan jer sadrži više vremenskih tokova, likova, i sve to je upakovano u rukopis koji nema svoju jasnu žanrovsku odrednicu, što romanu daje na kvaliteti. Luka je sebi zadao jedan jako ambiciozan zadatak koji je uspio na pravi način da razreši i napiše odličan roman”, kazao je izdavač romana.