Edwardu Kennedyju je sudbina odredila da kao jedini od četiri brata posijedi.
Joseph, John i Bob su umrli u cipelama i mladi, a upravo to je i doprinijelo stvaranju američke legende. Sada ne postoji niko ko bi nastavio nositi zastavu.
Ovo je kraj dinastije Kennedyja, te sposobne, talentovane i nekad svemoguće porodice, koja je veliki dio vijeka uticala na Ameriku. Ne postoji ni jedan durgi američki porodični klan od takvog značaja i skoro kultnih dimenzija. Porodica Bush je imala dva predsjednika, ali će za petnaest godina od njih ostati samo nemasna uspomena, za razliku od kennedyjevskog mita koji će živjeti dalje.
Pripadaće Americi kao zvijezde na američkoj zastavi.
Jer Kennedyjevi su Amerika. Pogledajte porodičnu fotografiju iz 30. godina i shvatićete zašto. Zgodni mladi ljudi energičnih lica, koji obasjavaju samopouzdanjem i zdravljem. Ta lica, to je Amerika iz tog perioda.
Ta porodica utjelovljuje energiju i optimizam Amerike, ali takođe i njenu mračnu stranu. Djed je bio vlasnik kafane, koji je otišao u politiku kada je ona bila klasična borba ( uhvati što uhvatiti možeš ), otac je bio trgovac na nasilan način, a koji se obogatio ne samo na berzi i u filmu, već i krijumčarenjem alkohola. Postao je bogataš a njegovi momci pripadnici “high society”, jer je porodicu uzdigao među impresivne pripadnike društva. Kupio je respekt isto kao i mjesto ambasadora u Britaniji. U ovoj porodici nije bilo bitno učestvovati već pobijediti.
Usprkos tome je njihov rast još jedan razlog, zbog čega Kennedyjevi predstavljaju američki san : popeli su se na vrh vlastitim radom. To Amerika obožava.
Ima nečeg hollywoodskog u ovoj porodici, a time ne mislim samo na čuvene afere sa glumicama ili probleme sa alkoholom. Sve to izgleda skoro kao film: uspjeh i bogatstvo su plaćeni spektakularnom nesrećom.
Najstariji sin Joseph je stradao kao pilot, još je služio u tajnoj jedinici, koja je obavljala nešto kao primitivno bombardovanje sa daljinskim upravljanjem. Bila su to skoro samoubistva. John: još jedan ratni heroj, ubijen je kao predsjednik.
Robert: ubijen kao predsjednički kandidat. Sestra Kathleen: poginula u avionskoj nesreći (poslije umalo Edward takođe). Uz ovo dodajte smrt Johna juniora, koji je prije deste godina poginuo u avionu, dva Robertova sina, koji su takođe umrli mladi (droge i skije), ili Edwardova sina, kome je rak oduzeo nogu. I previše za jednu porodicu.
Usprkos tome ili upravo zahvaljujući tome klan je išao dalje. Prepreke za Kennedyje nisu postojale da bi ih zaustavile već da bi ih prevladali.
I opet američki pristup životu : Kad treba, ploviti uz vjetar.
Edward Kennedy je to radio perfektno. Došao je na svijet, a kako kažu Amerikanci, sa srebrnom viljuškom u ustima, a kao privilegovan mladi momak je u zreloj dobi pokvario čega se dotaknuo. Bio je nevaspitan i neodgovoran. Svemu ovome ga je krunisala i automobilska nesreća pri kojoj je stradala njegova suvozačica te koja mu je oduzela mogućnost da postane predsjednik. Nije se povukao, borio se sam sa sobom i na kraju je sve “odradio” i otplatio svoje dugove: sada kada je umro, njegovi protivnici hvale njegovu sposobnost da pravi kompromise i sposobnost da protežira dobre stvari a izvan i iznad partije. Ovo nisu samo uljudni govori nad sandukom ; iako su ga često smatrali za prevelikog liberala ( “ljevičara” ), prošle godine pobijedio je na glasanju republikanaca u anketi sa kojim demokratskim senatorom najčešće i najbolje sarađujete.
Ne bez razloga su ga prozvali Lav.
O Kennedyjima se govorilo : njihova je prednost što su umrli mladi. To znači da su izazivali nadu i inspiraciju, ali poslije nisu mogli dokazivati da su sposobni svoje planove i ispuniti. Edward je pokazao, da su John i Robert vjerovatno bili sposobni to uraditi.
Dinastija završava, magija riječi Kennedy ostaje.
Ti momci će ostati uvijek mladi. Paradoksalno im je pomogao taj najmlađi, koji je, vodeći se sudbinom, dočekao svoje sijede, a koji je umro kao najstariji od njih.
Preveo i prilagodio Elvir Padalović
Mlada fronta Dnes 27.8.2009.
