Majka troje đaka o online nastavi u RS: Mogu da biram da Ii da učim djecu ili da radim za hljeb!

Ne poznaju svi roditelji hemiju, fiziku i stručne predmete. Ne govore svi njemački jezik ili engleski. Neko ne zna ni pravopis našeg maternjeg jezika i da li to onda znači da ni dijete ne treba da nauči...

Maja Isović Dobrijević / 28. Oktobar 2020

Foto: Privatna arhiva

 

Ognjenka Jovičić iz Gradiške majka je troje djece koja idu u osnovnu školu. Ona je uputila otvoreno pismo ministrici prosvjete i kulture RS Nataliji Trivić u kojem ukazuje na probleme online nastave i u kojem traži da se svoj djeci omoguće jednaki uslovi za školovanje.

Ona ističe da ju je saopštenje koje smo imali priliku da čujemo u nedjelju, a koje je vezano za obustavu “normalnog” načina nastave i prelazak na online nastavu porazilo kao čovjeka i kao roditelja.

“Napisala sam ministrici sva svoja osjećanja u vezi sa tim kao i to da će moja djeca biti van nastavnog procesa, dok god obrazovanje ne postane pravo sve djece, a ne privilegija pojedinih. Tačnije onih čiji su roditelji u mogućnosti da ih spreme za sve moguće izazove koje nam nameću u posljednjih 7 mjeseci. Ne, ne mogu svi ljudi djeci da priušte računar, internet, tablet, telefon. Neki nemaju ni knjige, krpe se za stare sveske i ispisane radne listove, ali ipak pošalju djecu u školu, koliko toliko spremne. Ovo sada je ipak, za situaciju u kojoj naši ljude žive i rade, nemoguće”, rekla je za BUKU Ognjenka Jovičić.

Ona ističe da nije nužno da djeca baš ovu sedmicu idu u školu, ako je neko mudar i pametan protumačio da treba da ostanu kod kuće.  

“Ja neću i ne želim da kritikujem i govorim šta je pametno, a šta ne. Ako su i ocijenili da je djece više u školi nego ljudi u kafanama i da škole treba da budu prazne, onda neka proglase raspust, ili radnu nenastavnu sedmicu ili neka stvore jednake uslove za svu djecu”, pojašnjava Ognjenka.

Ona dodaje da djetetu treba i drug iz klupe, i učiteljica, nastavnik, nastavnica.

“Djetetu treba osjećaj odgovornosti, treba mu empatija, treba mu igra, simpatija, treba mu tjelesna aktivnost. Treba mu iskustvo, izbor, treba mu da se ujutro budi i misli da ne zakasni, treba mu radovanje zbog petice, treba mu rođendan, treba mu šaputanje, puškice. Djeci treba sunca i ljubavi … Da su mu dovoljni samo roditelji, ne bi se nazivao društvenim bićem, čovjek, ovaj kojeg sve manje prepoznajem”, ističe ona.

Napominje i da svi roditelji ne poznaju hemiju, fiziku i stručne predmete.

“Ne govore svi njemački jezik ili engleski. Neko ne zna ni pravopis našeg maternjeg jezika i da li to onda znači da ni dijete ne treba da nauči. Djetetu treba škola, da poleti”, pojašnjava Ognjenka.

Onda dodaje da je sa porodicom i dalje u izolaciji, jer su preležali koronu.

“Kod nas je to bilo prilično asimptomatski. To možemo da zahvalimo našem sportskom načinu života. No, u ovih 7 dana sam vidjela da njih troje sa jednim računarom i na jednoj platformi, izgleda nemoguće. Imamo jedan računar, što je dovoljno za jedno domaćinstvo i na njemu instaliran Teams. Nastava svima kreće u isto vrijeme i ja bih morala da odaberem koje dijete će u školu koji dan. Da li je to fer?”, pojašnjava Ognjenka, koja nam kaže da je od škole naknadno dobila još dva računara.

“Sve i kad funkcionišemo sa tri računara u kući, da li su djeca u trećem i četvrtom razredu dužna da poznaju rad na njemu? Ko da im pokaže? Roditelj, naravno. U tom slučaju, ja mogu da precrtam svoj posao, i da biram da Ii da učim djecu ili da radim za hljeb”, ističe ona i dodaje da nas ovo polako dovodi do neke vrste Youtube škole.

“Činjenica da nemaju djeca laptope, tablete, ali i nisu svi roditelji obučeni sa nastavni rad sa djecom ono je što me najviše vrijeđa i to je zločin nad djecom.  Ukoliko se ovo nastavi ovim tokom, mislim da ćemo svi biti prinuđeni na neki vid privatne nastave. Pa tako i moja djeca. Tražićemo dobre ljude, volontere, sponzore koji će biti voljni da djeci priušte dodatno obrazovanje. I onda se nameće pitanje: da li su privatno školstvo i privatno zdravstvo osnovni cilj”, pita se ova majka.

Na kraju kaže da joj se čini da smo kao društvo prilično moralno posrnuli i upravo zbog toga našoj djeci treba omogućiti normalno obrazovanje.

“Ne treba isticati sve ono što nastava u školi donosi od: razvoja intelektualnih vještina, socijalnih vještina, jačanja samopouzdanja, karaktera, komunikacijskih sposobnosti, kritičkog mišljenja, do učenja o pravim vrijednostima  i na kraju do toga da djeca spoznaju sebe, svoja interesovanja i nauče da žive i razumiju život”, pojašnjava ova majka.

Ognjenka nam na kraju kaže da su je pozvali iz kancelarije Ombudsmena za ljudska prava BiH i oni bi trebali takođe poslati dopis resornom ministarstvu, a istu odluku očekuje i od Institucije Ombudsmena za djecu RS.

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.