Još tokom sinoćnjeg prenosa vanrednog obraćanja nadležnih, dio puka crnogorskog začas je sažvakao vijest da je i posljednja majušna tačka na mapi pala pred virusom i - krenula je istraga. S obzirom da su zvaničnici objelodanili da je riječ o ženama, iz Ulcinja i Podgorice, hajkači su se digli na noge kako bi otkrili - ko su zaražene, gdje su sve bile i s kim se družile nakon povratka iz Amerike i Španije.
I već valjda samo sat nakon što je premijer Marković saopštio da smo izgubili eksluzivno pravo da se nazivamo jedinom korona free državom na kontinentu, hajkaši su otkrili identitet oboljelih. Čak i fotografiju žene koja je koronu navodno donijela iz Barselone, na kojoj je sa još troje ljudi...
Budimo realni, što bi rekao Kazo iz one dobre hrvatske serije, bilo kakva istraga u državi od 650 hiljada ljudi, u kojoj se zna kad je ko i gdje prdnuo, najčešće nije šerlokovski posao, izuzev počesto za policiju. Za tili čas se tobože znalo sve – i ko su žene, kad su došle, s kim žive, kafenišu li i đe, kolika im je temperatura... Ali, i dvije ključne stvari – da je jedna iz Ulcinja, što će reći Albanka, a jes' taman koliko sam i ja. Odmah joj je crnogorska čaršija nacrtala metu - da je po povratku iz Amerike bila na svevišnji bi ga znao koliko saušešća i sahrana i tamo posijala virus nastao na nekoj kineskoj vukojebini od pijace. Drugoj je grijeh što je bila dio litija srpske crkve od nekoliko desetina hiljada ljudi. Ako je uopšte bitno, kako shvatih jednu njenu poznanicu, prije nego što je i otputovala za Španiju. Sitnicu da litija nije ni bilo nakon njenog povratka u Crnu Goru, hajkači su lako smeli s uma i počelo je licitiranje s brojem zaraženih litijaša, svatova i rodbine pokojnika kojima je pružila ruku, ili cjelivala lice. Baratalo se i sa približnim, gotovo egzaktnim brojkama, što cijeloj priči daje posebnu dimenziju ludila, uprkos tome što se sve završilo bez pominjanja kakvog spaljivanja ili kamenovanja na trgu.
Ludila, nesojluka i malograđanštine ne fali, iako je vlast još u doba održavanja litija praktikovala hapšenja zbog izazivanja panike. Praksu je nastavila i nakon što je zabranila javna okupljanja, još u vrijeme kada je u susjedstvu bilo na desetine oboljelih, a Italija, od koje nas dijeli samo Jadransko more, brojala stotine mrtvih dnevno.
Uhapšen je, gle bizarnosti, Beograđanin koji je dan prije objavljivanja mjera zakazao nekakav skup vlasnika skupih i brzih automobila, pa se sabajle na dan zabrane pojavilo nekoliko stotina ljudi, od kojih neki, sasvim je moguće, nijesu ni znali za mjeru uvedenu zbog jebenog virusa. Neznaven ili ne, organizator će imati vremena da u prdekani razmisli o svemu...
Iza rešetaka je zbog širenja lažnih vijesti završio i autor javne objave da je trinaest građana oboljelo od korone i da se još jednom pokazuje da insitucije ne rade svoj posao i ne reaguju blagovremeno. Lika iz opozicionog miljea nije spasilo ni to što je oboljelima poželio brz oporavak...
Ako se svjetska pizdarija epskih razmjera nekim čudom u Crnoj Gori ne završi samo sa dvoje oboljelih, ako nesojluk i ludilo ne ostanu u četiri zida ili oka, a tužioci budu radili ni po babu ni po stričevima, država će pored brige o zaraženim morati da se pozabavi i pitanjem smještaja za ko zna koliko izazivača panike. Odokativno, bez puno truda biće razloga za bar pet ili deset hapšenja po svakom oboljelom, odnosno novoj hajci, sem ako seir i ćeif ne zamru a jezik se skrati pred prijetnjom kazamatom.
No, najblaže rečeno naivno je vjerovati u takav scenario nakon što mudati vlasnik, uprkos zabrani i izvjesnim apsom, otvori kafanu pred nosom policijskog centra u Podgorici. Ako je on avetinja, što mi da ne budemo, kao da su pomislila još trojica kafedžija učinivši isto i završivši, kao i predvodnik, na istom mjestu – u zatvoru.
Zatvorene su škole, trgovački i fitnes centri, dječje igraonice, kladionice i granice za strance, zabranjeni skupovi, nadležni znaju i da pokucaju na vrata ljudi u izolaciji, a za sve prekršaje predviđena je zatvorska kazna. Ne pod vedrim nebom, naravno...
No, kada sam juče poslijepodne sjeo da pišem, korone nije bilo u našoj maloj i poštenoj. Pritisla sa svih strana, bila je pred vratima ta oku nevidljiva kuga, a nije nađena ni pomoću laboratorijskih testova. Priča je tekla u sasvim drugom smjeru. Ukratko, vjerujem da svi znate, Crna Gora je desetak dana bila jedina država u Evropi bez potvrđenog prisustva virusa. Što bi rekli - da jebe oca, nema nas u svijet'.
Vjerujte na riječ, nije nimalo slučajno što je tek sinoć otkriven. Kod nas se i blagorodniji pelceri teško primaju, a ne tamo neki smrtonosni virus. I to još kineski, a ne, recimo, milanski. Ma, hajte molim vas, Crnogorac rođen u vrijeme kada je zagospodario Đukanović već je roditelj, a još nije dočekao promjenu vlasti na izborima i rast demokratske biljke posijane prije tri decenije. Prohodao je u ekološkoj državi, prvoj i jedinoj na kugli zemaljskoj, đak bio kada je na sto crnih jada odbranjena Tara od namjere vlasti da je pretvori u baru, a i danas gazi kraj brojnih manje ili više crnjih ekoloških tačaka širom nam ekološke države.
Priznaćete, Crna Gora bez korone, smjene vlasti i titulom prve i jedine ekološke države na bijelome svijetu, ozbiljno bi konkurisala za svjetsko čudo, iako je jedinstvena i zbog dvije potonje stvari koje se obično na izborima rješavaju.
Da ipak ne bi upali u društvo Velikih piramida, Kineskog zida i Visećih vrtova, pobrinuli su se epidemiolozi.
A ko traži belaja – taj ga i nađe, i u laboratoriji i na društvenim mrežama.
PS: Crna Gora bez korone, jedina u Evropi, neodoljivo je podsjećala na Nikšić bez NATO bombi 1999. godine. Nakon što su projektili padali na primorju, u Podgorici i Danilovgradu, ali i na sjeveru države, stanovnici grada u kome se nekada pilo najbolje pivo u bivšoj Jugi prosto su zavapili – gađajte i nas, nijesmo gubavi. I bez društvenih mreža, razno-razne sulude teorije objašnjavale su zašto NATO ne gađa Nikšić, a svakako jedna od najslađih je – znaju gadovi da se s Nikšićanima nije pametno kačiti. Morale su ipak proći godine da bi „misterija“ bila otkrivena, dakako u režiji beogradskog tabloida. Ako nijeste znali, Nikšić je ostao netaknut zbog velike stare ljubavi bivše američke državne sekretarke Medlin Olbrajt - neimenovanog Nikšićanina, zgodnog kao Njegoš...
