Malo ko u BiH odgovara za lopovluk

<p>Transparency International Bosne i Hercegovine predstavio je nedavno analizu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH za 2010. godinu. U analizi su uključeni dostupni podaci o broju istraga i presuda za krivična djela korupcije, kao i o prijavama na rad provosuđa, te o primjeni zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine.</p>

Elvir Padalović / 23. Juni 2011

Kako se navodi ovoj analizi podaci o istragama koje su provodila tužilaštva u BiH ukazuju na to da je u odnosu na 2009. godinu došlo do smanjenja ukupnog broja istraga, što važi i za istrage  za koruptivna i krivična djela protiv službene dužnosti. Sa druge strane, indikativno je da se poredeći broj prijava sa brojem istraga, dolazi do podatka da skoro trećina prijavljenih koruptivnih djela okončava istragom. Veliki broj odbačenih prijava ukazuje ili na loš kvalitet prikupljenih dokaza, ili na neadekvatnu primjenu posebnih istražnih radnji koje bi dovele do podizanja optužnice.

 

 

Važno je naglasiti i da je udio istraga koje se odnose na koruptivna krivična djela izrazito nizak u odnosu na ukupan broj istraga, te iznosi samo 2,8%. S druge strane, iako se broj podignutih optižnica za korupciju i zloupotrebu položaja povećao u odnosu na prethodnu godinu, i dalje je njihov udio od samo 1,5% u ukupnom broju optužnica nezadovoljavajući. 

Kada je riječ o krajnjim ishodima optužnica, odnosno sudskim presudama, primjetna je stagnacija u radu sudova, s obzirom na to da se broj oslobađajućih presuda i odluka o obustavi postupka povećao, a da je donesen gotovo isti broj oslobađajućih i osuđujućih presuda kao i u 2009. godini. Kada je riječ o djelima koja se odnose na korupciju, i dalje je njihov udio osuđujućih presuda za ova krivična djela u ukupnom broju osuđujućih presuda manji od 1%. Ovo potvrđuje da je broj osuđujućih presuda za korupciju i dalje izrazito nizak, te da ni u kom slučaju ne pruža adekvatan odgovor institucija na sve dramatičniji stepen korupcije u zemlji.

S druge strane ostaje činjenica da još uvijek nema niti jedne osuđujuće presude u istragama koje se vode protiv visoko pozicioniranih zvaničnika, već se ove presude uglavnom odnose na slučajeve tzv. „sitne“ korupcije. Ovome ne ide u prilog ni nedavno prebacivanje istraga o korupciji na najvišim nivoima vlasti sa državnog tužilaštva na niže instance, što posebno pokazuje da pravosuđe u BiH popušta pod političkim pritiscima i nema dovoljno volje da se uhvati u koštac sa procesuiranjem osoba koje su u vlasti.

Prema mišljenju Ivane Korajlić, portarolke TI BiH ova analiza „pokazuje da je kaznena politika u BiH kada je riječ o korupciji veoma „opuštena“ i da ne samo da ne može donijeti neke značajnije rezultate, već prosto i motiviše na korupciju“

„Postoji mala vjerovatnoća da ćete biti kažnjeni ukoliko počinite krivično djelo korupcije. Sa druge strane, niti jedan veliki slučaj korupcije, odnosno oni slučajevi u koje su umiješani visoki zvaničnici, još uvijek nije završio zatvorskom kaznom, niti uopšte došao do suda, što takođe govori o spremnosti pravosuđa da se pozabavi korupcijom“.

Predsjednik Centra za Humanu politiku iz Doboja Momir Dejanović ocjenjuje za naš portal kako zaključci ove analize „potvrđuju njegove ranije ocjene da godinama imamo razarajuću i nesmanjenu korupciju koja ugrožava osnovne društvene vrijednosti te da nemamo potreban i efikasan antikorupcioni sistem ida pravosuđe godišnje otkrije i procesuira manje od 5% slučajeva koruptivnog ponašanja“.

On je dodao da sve dok se pravosuđe u BiH ne reformiše u ovom neće biti pomaka.

„Nije realno očekivati da se korumpirano i nikom odgovorno pravosuđe uspješno bori protiv korupcije, da glavni tužilac RS, koji kaže: 'hajmo biti realni, u ovoj zemlji teško se može osuditi neko ko je imalo značajan’ i 90% korumpiranih, nesposobnih i njemu sličnih tužilaca  otkriju i gone predsjednika vlade, ministre, načelnike opština, direktore javnih preduzeća i fondova i druge zbog koruptivnog ponašanja i da 50% korumpiranih i nesposobnih sudija donesu pravične osuđujuće presude po podignutim optužnicama za koruptivno ponašanje“, kaže Dejanović.

Korupcija – najbolja prijateljica politike

Korajlićeva napominje kako je teško zapravo ukazati na jednog krivca. Prema njoj uzroci korupcije su brojni.

„Od procesa tranzicije koji je omogućio pojedincima da nametnu svoje interese i formiraju svoje strukture u periodu konfuzije, odnosno uspostavljanja novog sistema, pa do izmjene sistema vrijednosti, nefunkcionisanja institucija, političkih pritisaka na institucije, a posebno na pravosuđe, apatija građana koji se ne usude da prijave korupciju i da se suprotstave tome“, rekla je ona.

Dodala je da je “niz beskonačan. Ono što je neophodno je da se radi na svakom ovom uzroku kako bi se promijenila i kultura građana i pristup institucija borbi protiv korupcije“.

Portparolka TI BiH smatra kako su prisutni i politički pritisci na rad pravosuđa te politika „nezamjeranja“ onima koji su na vlasti, pa tako ne možete vidjeti da se sudi nekome ko je još uvijek na vlasti, a slučajevi se pokreću uglavnom kada ti pojedinci više nisu na funkcijama.

„Kod nas su institucije pravosuđa po pitanju finansiranja, imenovanja osoblja i sl. još uvijek ovisne o vlasti, pa samim tim će se vjerovatno dobro razmisliti prije nego što se procesuira neki osjetljiv slučaj“ kaže Ivana Korajlić.

Drugi problem predstavlja i percepcija korupcije kod građana.

Korajlićeva napominje da kad je u pitanju percepcija korupcije, naš narod će uvijek reći da je korupcija veoma prisutna, i to u svim segmentima društva, ali kada ih pitate šta bi poduzeli po tom pitanju, uglavnom će zaćutati ili reći da se ništa ne može promijeniti

„Upravo taj stav da ništa ne možemo promijeniti i vodi ka sve većem prisustvu korupcije i ka obesmišljavanju demokratskih institucija i načela. Jer, ukoliko građani misle da ne mogu držati odgovornim one koje su birali ili ako smatraju da su oni beznačajni u odnosu na sistem, onda ne možemo ni očekivati neke veće promjene, jer će oni na vrhu takvo stanje i iskoristiti“, istakla je Korajlićeva na naš portal.

Prema mišljenju Momira Dejanovića građani su ponovo izabrali vlast koja nema antikoruptivni kapacitet i zbog ovakvog nivoa korupcije imamo nepoštene izbore, ogromnu nezaposlenost, neizgrađene autoputeve, sramotno male penzije i socijalne naknade, loš obrazovni i zdravstevni sistem, sve bogatije političare, sve siromašnije stanovništvo i sve manje izglede da postanemo demokratska i normalna zemlja.

Dodikov poziv na borbu protiv korupcije – jalova priča

Početkom februara Predsjednik RS Milorad Dodik uputio je pismo u kojem poziva institucije na odlučniju borbu protiv korupcije, i to u svim segmentima društva.

Dodik je u pismu pravosudnim institucijama u RS naglasio da je borba protiv organizovanog kriminala važan faktor evropskih integracija.

“U borbi protiv organizovanog kriminala ne smije biti povlašćenih ni među zaduženim za sprovođenje zakona - policijom, tužiocima i sudijama” kazao je tada predsjednik Dodik.

Pa ipak i nakon ovog više manje protokolarnog izražavanja nezadovoljstva od strane Predsjednika RS po pitanju rada pravosudnih organa ništa bitnije se nije promijenilo.

Dejanović ocjenjuje da se ništa nije desilo niti će se desiti i kazao je „biće isto ili gore“.

On je napomenuo da se ovdje stvara i stvaraće se privid borbe protiv korupcije pričama o strukturalnim reformama pravosuđa i povremenim hapšenjima i procesuiranjima inspektora, upravnika zatvora, bivših direkora Željeznica RS i drugih koji ne pripadaju korumpiranoj strukturi nedodirljivih i moćnih.

„Nije odgovarao, a niti ni neće odgovarati ministar saobraćaja koji se pravi lud kada ga pitaju za stanje na Željeznicama RS i o cijeni kilometra autoputa, direktor poreske uprave i drugi koji omogućuju povlaštenim firmama neplaćanje poreza, električne energije i drugih javnih obaveza, direktor Fonda PIO koji je svojoj rodbini omogućio  veće penzije od dozvoljenih, dobojski načelnik koji je oštetio opštinu za više od deset miliona KM, tužioci koji nisu gonili odgovorne za koruptivno ponašanje iz vrha vlasti, sudije koje su oslobodile bivše rukovodioce brodske rafinerije i ubice Srđana Kneževića i Branislava Garića, kao i mnogi drugi nedodirljivi i moćni“ zaključuje Momir Dejanović za BUKU

Kad je riječ o pismu Predsjednika Dodika Ivana Korajlić je rekla kako je taj dopis samo politički potez koji zaista nema nikakvu težinu, već služi za prikupljanje političkih poena.

„Možda kada bismo vidjeli napredak u istrazi protiv gospodina Dodika i njegovih saradnika, koji su optuženi za zloupotrebe i malverzacije u procesima javnih nabavki, onda bi nam se možda i povratila vjera u pravosuđe i nada bi se ono moglo efikasnije boriti protiv korupcije“ napominje ona.

Statistika prezentovana od strane TI BiH potvrđuje njihova ranija upozorenja da ovakva kaznena politika u BiH ne samo da ne može donijeti značajne rezultate na polju borbe protiv korupcije, već čak djeluje stimulativno na počinioce krivičnih djela.

Svi navedeni podaci nažalost ukazuju na to da još uvijek nije pokazana odlučnost i volja institucija da se na adekvatan način sankcioniše korupcija. S druge strane, Izvještaji o napretku BiH koje objavljuje Evropska komisija, iz godine u godinu upravo naglašavaju neophodnost odlučnijeg procesuiranja korupcije, što predstavlja i jedan od ključnih faktora za napredak BiH na putu ka Evropskoj uniji.

Kada se na to dodaju rezultati istraživanja percepcije građana o korupciji, koji ne samo da ukazuju na zabrinutost građana zbog korupcije, već i na sve veći gubitak povjerenja građana u institucije pravosuđa, jasno je da je krajnje vrijeme za pravosuđe u BiH da preuzme aktivniju ulogu u borbi protiv korupcije i pokažu veću efikasnost u njenom procesuiranju, posebno kada je riječ o korupciji na višim nivoima vlasti.

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.