Mobilni telefoni djecu čine krank (bolesnima), dumm (glupima) i süchtig (ovisnima), zaključak je predavanja međunarodno priznatog njemačkog neuroznanstvenika, psihijatra i psihologa Manfreda Spitzera na Weekend Media Festivalu. Spitzer je postao poznat po vrlo kritičnom stavu prema pametnim telefonima, a njegovu smo jednu knjigu već imali priliku recenzirati na Netokraciji.
Predavanje na WMF-u naslovljeno prema njegovoj najnovijoj knjizi: Epidemija pametnih telefona: Prijetnja zdravlju, obrazovanju i društvu rafinira njegov stav, potkrijepljeno je znanstvenim analizama, istraživanjima i svime što je naučio čitajući 3000 znanstvenih radova. Također, Manfred je direktor Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu i osnivač Centra za neuroznanost u istome gradu. Kredibilitet mu je neupitan, no mnogima je dan danas teško prihvatiti ozbiljnost situacije u koje nas je dovelo novo digitalno doba…
Spitzer je sva istraživanja o pametnim telefonima sažeo u par točaka počevši s tim kako oni: 1) smanjuju empatiju i solidarnost; 2) smanjuju općenito obrazovanje; 3) smanjuju vrijeme koje provodimo u prirodi te 4) povećavaju osjećaj usamljenosti.
Od kratkovidnosti do depresije
Pored problema s lošim držanjem i spavanjem zbog plavih ekrana pametnih telefona te smanjenim kretanjem koje vodi pretilosti, Manfred je u svom predavanju istaknuo i problem kratkovidnosti kad je u pitanju korištenje poznatih pametnih uređaja.
Ona se događa kada izoštravamo pogled na predmet koji je udaljen dvadesetak centimetara od našega lica poput mobitela. Oko se tim procesom počinje izduživati što uzrokuje kratkovidnost. A kada dijete postane kratkovidno u ranoj dobi, mogu proizaći drugi problemi, upozorava:
Kratkovidnost je rizični faktor za 4 najveća uzročnika slijepoće, a to su: makularna degeneracija, ablacija mrežnice, glaukom i siva mrena. Samo 10% ljudi oslijepi zbog kratkovidnosti, no to bi u Kini predstavljalo 70 milijuna slijepih osoba. Zbog toga je Kina, primjerice, zabranila pametne telefone u školama početkom ove godine.
Istaknuo je i veliko istraživanje koje je provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu, a koje je pokazalo negativne posljedice Facebooka na djevojčice.
Prema tome istraživanju djevojčice koje provode dva sata dnevno na Facebooku imaju dvostruku veću šansu obolijevanja od depresije s 18 godina. Zapanjujuće u ovoj priči je činjenica što je Facebook svjestan tih podataka, a u javnosti ih potkopava, kako je Wall Street Journal dokazao u nedavnoj istraživačkoj seriji članaka The Facebook Files.
Digitalni alati u školama…
Spitzer se dalje u svom predavanju osvrnuo i na dugoročne posljedice na kognitivni razvoj djece. Istraživanja pokazuju kako djeca koja provode više vremena gledajući u ekran postaju s vremenom manje bistra. S tim zaključuje: dijete koje puno gleda ekrane s 3 godine bit će manje bistro s 5 godina.
Ne čudi stoga što nema ni pretjerano pozitivno mišljenje o digitalizaciji kurikuluma odnosno postavljanju računala/tableta u svaki razred. Smatra kako takvi uređaji nazaduju proces učenja i kao dokaz tome navodi nekoliko istraživanja koja su pokazala kako su razredi bez ikakvih alata bolje rješavali svoje zadatke. Dapače, prema PISA testiranju, pokazalo se kako na istom najbolje prolaze “siromašnije” zemlje koje nisu uvele računala i tablete u škole.
Gdje vam trenutno stoji mobitel?
Manfred je tijekom svojeg predavanja iznio rezultate mnogih istraživanja, no možda je i najupečatljivije bilo ono o tome gdje ostavljamo svoje pametne telefone. Cilj istraživanja bio je otkriti kako uz nas odloženi pametni telefon utječe na produktivnost.
Tako je prva grupa ispitanika uređaj imala neposredno pokraj sebe na stolu, druga u ruksaku, a treća grupa uređaj je ostavila izvan prostora u kojem rade.
Rezultati su potvrdili tezu te se pokazalo kako blizina uređaja zbilja utječe na produktivnost, čak i kada je isti okrenut licem prema dolje i zaključan. No, zašto se to događa? Manfred ovu činjenicu objašnjava time što neposredno prisustvo pametnog telefona dodatno opterećuje našu kogniciju jer se neprestano moramo suzdržavati od korištenja uređaja.
“Digitalni proizvodi su odličan alat, ali od njega ne smiju korist imati samo šačica milijardera.”
Manfred naglašava kako svijetu mozak ispiru najmoćniji i najbogatiji lobiji na svijetu, a to su Microsoft, Amazon, Google, Apple i Facebook. Kao primjer nekada moćnog lobija navodi industriju duhana:
U 60-ima otkrili smo kako cigarete sadrže karcinogene tvari i trebalo je proći 45 godina kako bi neki političar obratio pažnju dok smo u međuvremenu imali milijune preminulih. Lobij nas je neprestano bombardirao sa znanstvenicima koji bi govorili kako ipak ne postoji opasnost. Kada usporedimo lobij duhana s digitalnim lobijem, on je izrazito malen.
Svaki dan slušamo kako je digitalnost budućnost, kako moramo biti digitalni i kako sve što je digitalno je dobro, a Manfred tome svemu govori veliko ne:
Ne smijemo žrtvovati zdravlje i obrazovanje svoje djece, naš najvredniji resurs za našu budućnost, najbogatijim tvrtkama na Zemlji. Digitalni proizvodi su odličan alat, ali od njega ne smiju korist imati samo šačica milijardera.
Što Manfred Spitzer savjetuje?
Ono što djetetu ne date od prvoga dana, nećete mu morati zabranjivati do kraja života.
Prvi je savjet kojeg Manfred daje publici. Osmogodišnjak ili čak dvanaestogodišnjak ne bi trebao imati pametni telefon, njegovo je mišljenje. Ipak, s druge strane, roditelji se boje da će zbog zabrane korištenja mobitela ili društvenih mreža njihova djeca biti izolirana od svojih vršnjaka koji ih koriste. Spitzer u takvim zabranama ne vidi takve opasnosti jer smatra da ako djeci branimo slatkiše kako ne bi uništili zube, zašto onda ne bi i pametne telefone?
Idući jednostavan savjet je manje je bolje jer podsjeća kako ekrani smanjuju kognitivni razvoj. Pametne telefone usporedio je i s jednom starom praksom koja je bila popularna prije 100 godina: umirivanje bebe s krpom umočenom u alkohol. Kako se danas zgražavamo na taj čin, tako ćemo se jednog dana zgražati na korištenje pametnih telefona i tableta kao sredstva umirivanja, zaključuje.
